Nije lako odricati se, osobito ne onoga što nam izaziva ugodu, a za mnoge je to hrana. U stanju je da nas u jednom zalogaju odvede na bolje mjesto. Naravno, nitko ne staje na jednom zalogaju…

Slatko, slano, sočno, hrskavo, kremasto, masno i hlače se više ne mogu zakopčati. Dobro je dok je riječ samo o hlačama, no što kad se pridruži visoki kolesterol i brojni drugi, često ozbiljniji zdravstveni problemi?

Čak ni oni ponekad nisu dovoljno jak motiv da se odreknemo slatkog, slanog, masnog…
Umjesto neprestane borbe s hranom, pokušajte promijeniti taktiku. Ne otkrivamo “toplu vodu”, samo podsjećamo na nešto što ste možda zaboravili.

Ne morate se odreći omiljenog deserta, već šećer izbaciti iz prehrane gram po gram, mijenjajući druge namirnice koje uopće ne smatrate slatkima. Šećer vam neće nedostajati u umaku za tjesteninu niti u krekerima.

Govorimo o eliminaciji skrivenih šećera – zovu se tako jer su u namirnicama koje ne smatramo slatkima, a suvremena prehrana obiluje takvim jelima. Zato vjerojatno toliko i žudimo za šećerom i soli — naše okusne pupoljke “iskvarile” su visoko procesuirane namirnice.

Eliminirat ćete ih tako što ćete sa sobom u kupovinu uz novčanik obvezno nositi i naočale pa čitati deklaracije. Ako vam je to komplicirano, jednostavno ne kupujte gotova jela kao ni ona čija deklaracija izgleda poput lektire. Puno slova – puno nepotrebnih i štetnih dodataka.

Umjesto da kupite gotov umak za tjesteninu, skuhajte svoj. Sigurni smo da nećete dodati ni gram šećera (osim ako ne želite, primjerice, ublažiti kiselost umaku od rajčice. No taj je šećer zaista nevažan za cijelu priču).

Percepciju okusa definira hrana koju jedemo

Ljudima koji su navikli na punomasno mlijeko, ono s manjim udjelom masnoća bit će im poput vode. Ali ako, u nastojanju da smanje unos zasićenih masti, pređu na obrano mlijeko, njihovi okusni pupoljci će se prilagoditi, obično za najviše dva tjedna, tvrdi dr. David Katz, koautor knjige Disease Proof: the Remarkable Prevention Research Center za portal Next Avenue.

Ako se još malo zadrže na obranom mlijeku i zatim ponovno pokušaju s punomasnim mlijekom, napitak koje su nekada voljeli, imat će im okus poput ljepila za tapete. “Postoje iznimke, ali to sam vidio kod mnogih pacijenata, i odraslih i djece. Rezultati su dosljedni”, dodaje.

“Isti princip vrijedi i za drugu hranu. Volimo ono na što smo navikli. Velik dio toga je kulturološki: dojenčad u Meksiku nauči voljeti začinjenu hranu, dok inuitska djeca razviju ukus za tuljane, no genetski smo daleko više slični, nego različiti”, zaključuje liječnik.

“Cijeli dan kupajte svoje okusne pupoljke u šećeru, soli i kemikalijama i postat će neosjetljivi na njih. Jedite umake za tjesteninu s većom koncentracijom dodanih zaslađivača od preljeva za sladoled i izgubit ćete osjetljivost na šećer”, upozorava.

‘Preodgojite’ svoje okusne pupoljke

No, proces može ići i obrnutim tijekom – okusni pupoljci mogu se rehabilitirati. Možemo ih naučiti da zavole manje šećera, manje soli, odnosno da preferiraju zdravije namirnice i time nas poštede neprestane borbe s hranom.

Trebali bismo obogatiti svoje znanje o hrani, osvijestiti štetnost dodanog šećera, soli, aditiva i početi sami sebi više pripremati jela – od početka. Ne znači da moramo uzgojiti ono što ćemo pojesti (iako je i to odlična ideja, ako postoje uvjeti), no bilo bi dobro da to nešto skuhamo, umjesto da kupimo polugotovo ili gotovo.

I grickalice možemo pripremiti sami. Domaći čips jednako očaravajuće hrska kao i onaj kupljeni.

Nakon što smanjimo unos skrivenih šećera i ostalih štetnih tvari, moći ćemo bez problema odoljeti desertu za kojim smo nekada žudjeli – jednostavno zato što nam više neće biti fin. Bit će presladak za naše istančane okusne pupoljke.