Kada se predstojeće priključenje Hrvatske europodručju povezuje s komercijalnim bankama, prvo što pada na pamet je pitanje što će biti s kamatnim stopama. Poznato je da je Europska središnja banka povećala kamatne stope za pola postotnog boda u srpnju i za još tri četvrtine u rujnu, pa sve zanima hoće li se i kada dosadašnji i eventualni budući rast referentnih kamatnih stopa preliti na rast kamatnih stopa na kredite u Hrvatskoj.

Uvijek je nezahvalno prognozirati, osobito kada je budućnost u pitanju, no možemo objasniti kako različite silnice djeluju u kontekstu priključenja europodručju. Sagledavajući ih, svatko za sebe može razumjeti i procijeniti što bi se moglo događati s kamatnim stopama.

Prvo moramo otkloniti mogući prigovor da je za Hrvatsku bilo bolje odgoditi zamjenu nacionalne valute eurom ako sada Europska središnja banka (ESB) povećava kamatne stope. Države na istoku Europe koje su odlučile ne uvesti euro – Češka, Poljska, Mađarska i Rumunjska – već godinu dana bilježe trend povećanja kamatnih stopa i veću inflaciju od Hrvatske. Zbog toga možemo zaključiti da su već i sami izgledi za uvođenje eura zaštitili Hrvatsku od financijske nestabilnosti i rasta kamatnih stopa.

Naravno, sada kada je ESB započeo s povećanjem referentnih stopa, rast kamatnih stopa na kredite ne može se isključiti, no nekoliko silnica djeluje u smjeru smanjenja potiska.

Države na istoku EU-a koje su odlučile ne uvesti euro, već godinu dana bilježe trend povećanja kamatnih stopa i veću inflaciju

Prvo, likvidnost u bankarskom sustavu i dalje je veoma visoka. Dodatno će se povećati prilikom zamjene valuta jer će većina ljudi shvatiti da je najjeftinija i najjednostavnija opcija ostaviti novac radi automatske konverzije na računu kod banke.

Drugo, s priključenjem europodručju smanjit će se regulatorni trošak. U sustavu s kunom banke su morale izdvajati velike obvezne pričuve na koje im HNB nije plaćao kamatu, a u sustavu s eurom obvezne pričuve su simbolične. Uz to, rast kamatnih stopa ESB-a znači i da će ESB plaćati veću kamatnu stopu na viškove likvidnosti kod banaka.

Na tržištu državnih obveznica već smo imali prilike vidjeti kako izgledi za priključenje europodručju prigušuju pritisak na rast kamatnih stopa koji dolazi od rasta referentnih stopa ESB-a. Prinos na 10-godišnju državnu obveznicu danas je manji nego prije početka ESB-ova podizanja kamatnih stopa i iznosi oko 3 posto, dok je Vlada pri posljednjem izdanju sličnih obveznica početkom srpnja novo izdanje plasirala uz prinos od 3,4 posto.

Ipak valja naglasiti da su tržišni rizici zbog visoke inflacije i geopolitičkih rizika takvi da se stanje na tržištu može promijeniti i do objave ovoga teksta, ali bez obzira na to, vidimo kako dio čimbenika potiskuje kamatne stope u pravcu rasta (odluke Europske središnje banke), dok neki drugi čimbenici smiruju te potiske.

‘Sada kada je ESB započeo s povećanjem referentnih stopa, rast kamatnih stopa na kredite ne može se isključiti, no nekoliko silnica djeluje u smjeru smanjenja potiska’, ističe Zdenko Adrović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

Teško je predvidjeti koja će strana vage prevagnuti i kada treba računati s rizikom rasta kamatnih stopa. No o tom se riziku već dulje vrijeme raspravlja. I dužnici su veoma svjesni toga rizika jer se na tržištu kredita već dulje vrijeme osjeća potražnja za kreditima s barem određenim rokom fiksiranja kamatnih stopa. K tome, većina dužnika koji se zadužuju uz varijabilne kamatne stope kao referentni parametar odabire nacionalnu referentnu stopu, takozvani NRS, što je razborita odluka. NRS nije usko i u kratkom roku povezan s referentnim kamatnim stopama Europske središnje banke i eurskog tržišta novca.

Naravno, u financijama su sve veličine prije ili kasnije povezane, no ako već proširujemo vidokrug onda treba isto tako reći da postoje još neke silnice koje djeluju u srednjem i dugom roku, a koje će Hrvatskoj omogućiti da ostvari veće stope rasta i manje rizike u godinama rasta, odnosno da ostvari manje stope pada i bezbolnije prolazi kroz gospodarske poteškoće u godinama kad europsko gospodarstvo škripi. Riječ je o nekoliko čimbenika koji će osigurati veću otpornost hrvatskih državnih financija nakon priključenja europodručju.

Prvo, Europska središnja banka će postati izdašan kupac hrvatskih državnih obveznica u godinama kriza kada će voditi ekspanzivnu monetarnu politiku, što do sada nije bio slučaj.

Drugo, rizici će se generalno i dugoročno smanjiti. Naravno, u godinama kriza uvijek će biti veći, a u godinama ekspanzija manji, no kada se ti efekti ponište ostat će u prosjeku manji rizik, i to svih oblika. Svakako najvažniji je onaj valutni – stara valutna klauzula odlazi u prošlost, na zadovoljstvo i kreditora i dužnika. Međutim, i kreditni rizik bi se dugoročno mogao smanjiti.

Treće, a to se vrlo često zaboravlja, HNB-ove međunarodne pričuve koje nikome ne idu nego ostaju imovina naše središnje banke više ne trebaju kao likvidna pričuva. Tim rezervama se može upravljati uz mrvu više rizika radi ostvarivanja mrve više povrata na ulaganja, što se nadovezuje na isto tako često zanemarenu činjenicu da HNB od 1. 1. 2023. počinje participirati u emisijskoj dobiti cjelokupnog eurosustava – sustava koji se sastoji od ESB-a i središnjih banaka svih, od siječnja 20 država članica koje koriste euro. Svi ti prihodi su u konačnici prihodi državnog proračuna, što znači da Hrvatska postaje financijski sve jača.

Niti jedna od promjena koje su ovdje spomenute nema narav velike, epohalne promjene koja će razriješiti sve gospodarske probleme. Međutim, riječ je o nizu malih i pozitivnih pomaka koji imaju kumulativno djelovanje. Stoga predstojeće priključenje Hrvatske europodručju treba promatrati kao veoma pozitivan događaj koji sam po sebi neće riješiti ništa, ali tek otvara prilike i perspektive. Jasno je da zbog visoke inflacije mnogi ljudi to neće tako doživjeti, jer je rast cijena uistinu naštetio životnom standardu naših građana. Međutim, ne smijemo zaboraviti da ta inflacija nije inflacija eura. Isto se događa u Americi, a počelo je ranije nego u europodručju, i rast cijena bio je jači. Inflacija je prije svega posljedica američke fiskalne i monetarne politike na izlasku iz pandemijske recesije 2020., zatim globalnih problema s lancima nabave, a na sve su se nadovezali geopolitički rizici i posljedice ruske agresije na Ukrajinu. No i ova inflacija će proći i vjerujem da ćemo već nakon nekoliko godina uvidjeti da od eura imamo neusporedivo više koristi nego štete. Da to nije tako, ne bi javnost u zemljama koje imaju euro velikom većinom podržavala euro. Naši susjedi Slovenci i ostali odavno su shvatili tu monetarnu kalkulaciju i prigrlili zajedničku valutu pa nema razloga sumnjati da tako neće biti i u Hrvatskoj.