Neto dobit poslovnih banaka u Hrvatskoj je u 2023. godini gotovo udvostručena u odnosu na 2022. i iznosila je 1,36 milijardi eura, što je godišnji porast od 91,7 %. Prema zadnjim dostupnim podacima, u prvoj polovici 2024. profitabilnost banaka nastavila je rasti te je bila na povijesnim razinama. U kontekstu potencijalnog dodatnog oporezivanja banaka je ključno to što su glavni uzročnik rasta dobiti kamate koje bankama formalno plaća Hrvatska narodna banka (HNB), a u praksi to radi Eurosustav, koji čine Europska središnja banka (ECB) i središnje banke 20 država čija je valuta euro.

Neplanirane štetne posljedice uvođenja eura i rekordna dobit poslovnih banaka

Rekordna profitabilnost banaka posljedica je toga što je Hrvatska ušla u eurozonu, odnosno, uvela euro. Ulaskom u eurozonu (nju čine sve države članice EU-a koje imaju euro) Hrvatska se odrekla monetarnog suvereniteta koji je imala prije uvođenja eura, a odluke o monetarnoj politici koja se provodi u Hrvatskoj sada se donose u Frankfurtu, na razini ECB-a. Suočen s visokim stopama inflacije u zemljama eurozone, koje smo vidjeli i u Hrvatskoj, ECB je odlučio povećati svoje ključne kamatne stope. Kada ECB poveća ključne kamatne stope, to za posljedicu ima povećanje kamatnih stopa koje poslovne banke zaračunavaju stanovništvu i poduzećima na kredite i depozite. Tako smo u Hrvatskoj od početka 2023. godine vidjeli, na primjer, rast kamatnih stopa na gotovinske nenamjenske kredite, kredite poduzećima, kao i oročene depozite (štednju) stanovništva. Temeljni cilj povećanja ključnih kamatnih stopa, koje se prelijeva na rast kamatnih stopa na kredite i depozite, jest smanjivanje inflacije. Veće kamatne stope utječu na inflaciju na više načina, a jedan je od temeljnih putem smanjivanja potrošnje na proizvode i usluge. Primjerice, ako kamatna stopa na kredite stanovništvu poraste, podizat će se manje novih kredita, što znači i manju potrošnju u odnosu na scenarij u kojem kamatne stope nisu porasle. Manja potrošnja stanovništva za poduzeća znači manju prodaju, a cilj je da poduzeća radi smanjene prodaje prestanu povećavati cijene iz straha da će novo povećanje cijena još više smanjiti prodaju i naštetiti njihovu poslovanju.

U tom se aspektu ECB-ovo povećanje ključnih kamatnih stopa može smatrati uobičajenom reakcijom središnje banke na visoku inflaciju – ECB cilja godišnji porast cijena (stopu inflacije) od oko dva posto, a inflacija je u eurozoni iznosila preko 10 posto krajem 2022. godine. Treba reći i da se inflacija u međuvremenu smanjila pa je tako godišnji prosječni rast cijena i u eurozoni i u Hrvatskoj iznosio oko dva posto u kolovozu ove godine.

U kontekstu potencijalnog dodatnog oporezivanja banaka ključno je to što su glavni uzročnik rasta dobiti kamate koje bankama formalno plaća Hrvatska narodna banka

Ono što ovu epizodu povećanja kamatnih stopa čini povijesno jedinstvenom jest to što je rezultirala eksplozijom profitabilnosti poslovnih banaka i u Hrvatskoj i u eurozoni. U prošlosti je povećanje ECB-ovih ključnih kamatnih stopa značilo da banke moraju platiti veću kamatnu stopu kada se one same zadužuju kod svoje središnje banke, a to zaduživanje im je bilo nužno za obavljanje redovnog poslovanja. Samim time su i banke povećavale kamatne stope koje one naplaćuju kada daju kredite svojim klijentima.

No ova epizoda podizanja kamatnih stopa je drugačija. Umjesto da nakon povećanja ECB-ovih ključnih kamatnih stopa banke plaćaju veću kamatu svojoj središnjoj banci kako bi od nje posudile novac, danas su središnje banke te koje plaćaju kamate poslovnim bankama na novac koji banke drže na računima kod središnjih banaka. Kako poslovne banke u Hrvatskoj i ostatku eurozone imaju vrlo velike iznose novca (takozvani viškovi likvidnosti) koje drže kod središnjih banaka, upravo su plaćanja kamata na taj novac rezultirala eksplozijom profitabilnosti bankarskog sektora. Važno je reći i da su ova plaćanja kamata bila nužna kako bi se postigao rast kamatnih stopa na kredite i depozite za stanovništvo i poduzeća, s ciljem rušenja inflacije.

U kontekstu Hrvatske bitno je reći da prije uvođenja eura HNB bankama nije plaćao kamate na taj novac. S druge strane, nakon uvođenja eura 2023. godine je bankama plaćeno 479 milijuna eura kamata, a u 2024. godini taj će iznos biti oko pola milijarde eura. Treba naglasiti i da trošak plaćanja kamata domaćim bankama ne snosi samo HNB, već se troškovi provođenja monetarne politike (povećanja ključnih kamatnih stopa) u Hrvatskoj dijele između svih središnjih banaka zemalja eurozone. No to, pak, znači da HNB snosi troškove kamata koje se plaćaju poslovnim bankama u drugim zemljama eurozone, primjerice, u Italiji. Uvođenje eura i plaćanje kamata bankama bez sumnje su pogoršali financijsko poslovanje HNB-a. Kako se 80 posto dobiti HNB-a uplaćuje u državni proračun, to znači da je uvođenje eura smanjilo uplate iz HNB-a u proračun za 2023., a isto možemo očekivati i za ovu godinu. To se može smatrati neplaniranom i nenajavljenom negativnom posljedicom uvođenja eura. U službenoj Strategiji za uvođenje eura koju su objavili Vlada i HNB, očekivalo se da će ulazak u eurozonu poboljšati financijske rezultate HNB-a, a samim time i HNB-ove uplate u državni proračun. I dok se može razgovarati o tome da će se to očekivanje početi ostvarivati u nekom duljem razdoblju, kratkoročno se HNB suočava s pogoršanjem poslovanja, a državni proračun s gubitkom prihoda.

Na drugoj se strani nalaze domaće poslovne banke, koje su obilato profitirale od uvođenja eura i kamata koje dobivaju. To je također neplanirana i nenajavljena posljedica uvođenja eura o kojoj nije bilo riječi prije ulaska u eurozonu. U svibnju 2022. godine HNB je konstatirao da će „uvođenje eura dovesti do gubitka dijela prihoda kreditnih institucija“ zbog toga što banke ostaju bez mjenjačkih prihoda vezanih uz zamjenu kune za euro i obratno, radi čega će „zarade banaka pasti“. U srpnju 2022. godine na službenoj stranici euro.hr objavljen je članak pod naslovom „Koji će sektori hrvatskoga gospodarstva najviše dobiti, a koji izgubiti uvođenjem eura?“ u kojem stoji da će se „uvođenje eura negativno odraziti na poslovne banke“, ponovno u kontekstu gubitka mjenjačkih prihoda.

I dok banke jesu ostale bez tih mjenjačkih prihoda, potpuno suprotno najavljenom, njihova profitabilnost se drastično povećala. Važno je reći da tu nije riječ o prihodu od poslovanja s građanima i poduzećima (redovno, „tržišno“ poslovanje), nego o novcu koji bankama plaćaju središnje banke, odnosno, države (formalno kod nas uplate radi HNB). Riječ je o pasivnom prihodu koji nije posljedica investicija, inovacija, veće prodaje ili rasta produktivnosti, nego ulaska u eurozonu i ECB-ovih odluka o plaćanju tih kamata.

I Vlada i HNB su prije uvođenja eura govorili da će uvođenje negativno utjecati na profitabilnost banaka. Treba li netko snositi političku odgovornost za odstupanje od najavljenog?

Ako s jedne strane imamo financijske gubitnike, HNB i državni proračun, a s druge strane banke koje profitiraju od uvođenja eura, i imajući na umu da o tome nije bilo ni riječi prije 2023. godine ni kada se zaključivalo da su koristi od uvođenja eura veće od troškova, može se postaviti pitanje je li pravedno da se bankama dozvoli da u tolikoj mjeri profitiraju od tih kamata. Pogotovo jer se ta neplanirana financijska šteta može ispraviti upravo dodatnim oporezivanjem. Na razini sektora, domaće su banke 80 posto rekordne dobiti ostvarene 2023. godine isplatile svojim dioničarima u obliku dividendi. Kako je domaći bankarski sektor većinski u stranom vlasništvu (oko 87,5 posto), to je značilo odljev novca iz Hrvatske u, primjerice, Italiju, Austriju i SAD. Najveća banka u Hrvatskoj, Zagrebačka banka, ostvarila je 2023. godine 450,4 milijuna eura dobiti nakon oporezivanja (godišnji rast od 89,1 posto), čemu je snažno pridonijelo 188 milijuna eura kamata koje joj je uplatio HNB. A 99,5 posto tog iznosa, 448,2 milijuna eura, iskorišteno je za isplatu dividendi. Kako je 96,2 posto Zabe u rukama inozemne UniCredit Grupe, taj je novac isplaćen dioničarima diljem svijeta.

Ako Vlada ne intervenira, za ovu godinu nas čeka isti scenarij – rekordna profitabilnost banaka temeljena na kamatama koje plaćaju središnje banke (formalni uplatitelj je HNB) i rekordne isplate dividendi inozemnim vlasnicima domaćih banaka.

Devet od dvadeset država članica eurozone uvelo je od 2023. godine dodatne poreze bankarskom sektoru radi snažnog rasta profitabilnosti, a neke koje to nisu učinile, kao što je Cipar, javnosti su pružile argumente protiv dodatnog poreza. S druge strane, u Hrvatskoj je javna rasprava o snažnijem oporezivanju banaka bila slaba. U rujnu prošle godine ministar financija je izjavio kako „Vlada nije sklona selektivnom oporezivanju banaka“, ali bez navođenja argumenata zašto je tako odlučeno. Vidjeli smo da su banke 80 posto rekordne dobiti iz 2023. godine isplatile dioničarima, a HNB očekuje slična kretanja i za 2024., kao i naredne godine. Stoga je teško pravdati izjavu ministra financija iz rujna ove godine kako se „stav Vlade po pitanju dodatnog oporezivanja banaka nije promijenio“, ponovno bez argumentiranja takvog stava.

I Vlada i HNB su prije uvođenja eura govorili da će uvođenje eura negativno utjecati na profitabilnost banaka, a pozitivno na financijsko poslovanje HNB-a te samim time i državni proračun. Treba li netko snositi političku odgovornost za odstupanje između onoga što je najavljeno prije uvođenja eura i onoga što se dogodilo u stvarnosti? Treba li netko javnosti objasniti zašto se prije uvođenja eura nije govorilo o tim negativnim posljedicama iako je ECB u srpnju 2022. godine krenuo povećavati kamatne stope, što znači da se u mjesecima prije uvođenja eura mogao očekivati ovakav scenarij? Uvođenje eura bez sumnje je imalo i pozitivne učinke na hrvatsko gospodarstvo, ali je zaključak da su koristi veće od troškova donesen bez da su se uzimali u obzir svi stvarni troškovi. Stoga bi trebalo napraviti novu analizu gdje bi se usporedile koristi i troškovi uvođenja eura za 2023. i 2024. godinu. Nije naodmet reći niti da će bankama biti plaćena gotovo milijarda eura u 2023. i 2024. godini s ciljem rušenja inflacije, a rast kamatnih stopa u Hrvatskoj nije puno pomogao da se taj cilj ostvari.

Ako je jedan od proklamiranih ciljeva većeg oporezivanja nekretnina povećanje pravednosti poreznog sustava, po kojem je kriteriju pravedno da banke masovno i neplanirano profitiraju od uvođenja eura i pasivnog prihoda koji ostvaruju od spomenutih kamata bez da se taj prihod dodatno oporezuje? I to povrh činjenice da se u 2023. godini ukupno poslovanje banaka sa stanovništvom, poduzećima i državom poboljšalo jer su banke snažnije podizale kamatne stope na kredite naspram kamatnih stopa koje plaćaju na depozite, što znači da im je profitabilnost porasla i u ovom aspektu. Ako je susjedna Slovenija imala hrabrosti početi dodatno oporezivati svoje banke, zašto to ne možemo i mi?

*Viktor Viljevac je viši asistent na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj, gdje izvodi nastavu na kolegijima Makroekonomija, Ekonomska povijest i Croatian Economy