“Which side are you on boys?

Which side are you on?

Which side are you on boys?

Which side are you on?

They say in Harlan County

There are no neutrals there.

You’ll either be a union man

Or a thug for J. H. Blair.”

---

“Na čijoj ste strani dečki?

Na čijoj si ti strani?

Na čijoj ste strani dečki?

Na čijoj si ti strani?

U okrugu Harlan kažu

Da tamo nema neutralnih.

Ili ćeš biti sindikalac

Ili lupež za J. H. Blaira.ˮ

Florence Reece

Sjeo na kavu u B041, uzeo Jutarnji list od 29. prosinca, pročitao kratku vijest naslovljenu “Holding sam povećao plaće, sindikati za štrajk”, tvitnuo: “Zanimljiv rasplet. Obično kada se, nakon neuspješnih kolektivnih pregovora, jednostrano diže plaća, to ukazuje na stvarni strah od štrajka. Sada će se vidjeti koraci sindikata, hoće li otkazivati kolektivni ugovor i ići prema štrajku. Poslodavac, očito, pretpostavlja da hoće.” Obično jutro.

Zagrebački holding jedan je od najvećih poslodavaca u Hrvatskoj. Obavlja komunalne djelatnosti, ne samo njih, ključne za funkcioniranje urbane cjeline glavnoga grada. Prijetnja štrajkom u Holdingu nije mala stvar. Ne radi se o prijetnji župnika koji neće ispovijedati ili arhivista koji neće slagati građu iz 1956. A prijetnja dolazi sad kad kriza oko Holdinga ulazi u treću godinu. Krenulo je postavljanjem i smjenom Uprave, uslijedila je predbožićna najava kolektivnog otkazivanja koje se vuklo cijelu 2022. godinu, potom pitanje otpada i njegova zbrinjavanja, a na prijelazu u 2023. godinu dogodio se, evo, kolektivni interesni radni spor – spor oko sklapanja odnosno izmjene kolektivnog ugovora. Ključni problem – iznos povećanja plaća i prava iz radnog odnosa.

Zašto me zanima problematika Zagrebačkog holdinga? Prije svega, surađivao sam s Holdingom, bavio se radnim odnosima, upoznao tamo dobre stručnjake. Tražili smo pravna rješenja za probleme koje je kreirala politika. Potom, iz pozicije gradskog zastupnika sagledavao sam probleme koje su prezentirali zainteresirani sindikalisti i pogođeni radnici. Uz to, problemi Holdinga pogađaju me kao i sve građane Zagreba. Stručni, ljudski, a dijelom i politički interes vodi me ovoj temi.

Problema Holdinga je mnogo. Od obveznica i prezaduženosti do neinvestiranja i neracionalnosti u upravljanju, ali onaj koji je u javnosti najlakše bilo prihvatiti proizlazi iz paušalnih ocjena političara: u Holdingu rade sve sami “uhljebiˮ, ljudi zaposleni po stranačkom ključu, rodbinskoj vezi ili regionalnom podrijetlu. Vjerojatno u Holdingu i ima podosta onih koji su upravo tako tamo završili, no ne većina, ne svi. Pretpostavljam da komunalni radnici koji odvoze otpad ili skrbe o odvodnji nisu toliko dobro plaćeni niti rade glamurozan posao pa da ih je stranka gurnula tamo. Konačno, manjak je tih radnika, ne javljaju se ni na natječaje. Ali u javnosti je stvoreno očekivanje da će problemi nestati ako se smanji broj radnika. I krenulo se. No na pravno problematičan način: sistematizacije koje bi trebale voditi utvrđivanju viška radnika dio su kolektivnog ugovora pa se bez pristanka sindikata viškovi nisu mogli utvrditi. Dio sindikalnih čelnika, vođen osobnim interesima, zabrinut za radna mjesta članova obitelji ili sindikata, pristao je u tome sudjelovati, nesolidarno s članovima drugih sindikata ili interesima radnika. Forma je zaobiđena onako kako to politika često čini, tražilo se najlakše, a ne ispravno rješenje. I krenulo se otkazivanjem upitne zakonitosti. Time ne samo što su povrijeđena osobna prava radnika koji su dobili otkaz, već je došlo do narušavanja odnosa poslodavca sa sindikatima i radnicima Holdinga. Odlazak radnika nesigurnih u radna mjesta, prosvjedi, sve je to vodilo do potrebe povećanja plaće i odgovarajućih zahtjeva sindikata u postupku kolektivnog pregovaranja. A ti su pregovori mogli biti bitni da se razriješi i pitanje sistematizacije koju je trebalo vratiti u instrumentarij poslodavca, a ne ostaviti dijelom kolektivnog ugovora, dakle, snažnim oružjem sindikata.

I sada, nakon otkaza o kojima će odlučivati sudovi, troškova studija o izvedivosti otkazivanja, odvjetničkog savjetovanja i zastupanja, dolazimo do mogućeg štrajka. A poslodavac, očito svjestan stvarne opasnosti štrajka, jednostrano je odlučio provesti svoju ponudu iz kolektivnih pregovora, u nadi da će time obeshrabriti radnike od štrajka. Nezadovoljstvo radnika plaćama i ponuđenim povećanjem, prijetnja štrajkom, moguća nezakonitost danih otkaza – pred Holdingom su brojni problemi, oni koji će pogoditi građane. A sve se to događa za mandata vlasti koja je nastupila s obećanjima efikasnosti, transparentnosti, zakonitosti i socijalnosti.

Moja suradnja s Holdingom prije, ali i situacija sada, pomogle su mi shvatiti kako politika, nažalost, svoju kreativnost najčešće pokaže u jednostavnom stvaranju problema, problema koje kasnije sila pravnika i ekonomista ne uspije riješiti. Ili se traže prečice, najlakša i najbrža rješenja, koja često nisu ni zakonita niti praktična. Politika se vodi mjerilima oportunističkih ustupaka i populizma, koje prigodno zaodjene u “logiku politikeˮ, takvu koju nitko osim političara ne razumije. A bit je mnogo jednostavnija – nešto stoji ili ne stoji, stručno je i znalački odrađeno ili nije, rješava problem ili ne. Nikakva politička argumentacija ne mijenja na stvari, to je samo poetična izlika naših političara koji su često ljudi bez ozbiljnijeg stručnog i upravljačkog iskustva za poslove s kojima se u okviru svojih dužnosti suočavaju. Mnogi naši ministri, zastupnici, gradonačelnici od staža imaju samo stranački i cjelokupnu bit politike svode na savjete stručnjaka za odnose s javnošću koji trebaju “peglatiˮ njihovu javnu vidljivost i stvarati preduvjete za političko napredovanje. Čuo sam izjavu jednog gradonačelnika da “politika nije strukaˮ pa sam upitao je li, dakle, nestručnost bit politike?

I to, gornje, ključni je problem naših politika. Nisam intuitivni promotor sindikata ili njihovih zahtjeva niti mislim da su sindikati i radnici uvijek u pravu. No vjerujem da sve argumente valja saslušati, potom zauzeti stav koji će prije svega biti stručno utemeljen, a tek potom treba odlučivati politički. U Holdingu. I inače. Nije svaka odluka dobra samo zato što je odluka, jer da bi bila korisna, treba biti stručno i znalački sačinjena.

I da, u stihovima Florence Reece posvećenim ocu i štrajku u kojem je sudjelovao te suprugu i štrajku koji je organizirao, koje je sjajno uglazbio Pete Seeger, odgovor na pitanje “Na čijoj si ti strani?”ˮ glasi: na strani struke i znanja, zakonitosti i transparentnosti, na strani građana Zagreba, ali i radnika Holdinga. Ne na strani površnosti politike, jer kako pjeva Billy Bragg: “Money speaks for money, The Devil for his own, Who comes to speak for the skin and the bone?ˮ