„Uvijek sam želio biti heroj

Ne kao James Bond, prokleti tajni agent

Želio sam biti heroj ulice

Bar jedan dan, djevojko, bar jedan satˮ

Jasenko Houra

Zamišljam izvješće o kontroli telefonskog razgovora. Recimo od dana 27. rujna 2022. godine. U potpisu potpis djelatnice SOA-e, evo za ovu priču neka se zove Bojana. Može i Petra. Može i Đura ili Ilija. Gore, u lijevom kutu, velikim masnim slovima piše SOA, Uprava ta i ta… Ispod toga telefonski broj taj i taj koji pripada tom i tom, razgovor vođen dana 20. rujna 2022. od 19 do dalje sati, na tom i tom jeziku. Pa kaže: „Veleposlanik je razgovarao sa suprugom koja je bila na putu. Rekao je da je imao večeru kod Grka i da je večera bila jako ukusna. Mnogo svježeg povrća…“. Pa dalje nešto o Gordanu Grliću Radmanu, što ispuštam kao nebitno.

I, tako vode gospodin i gospođa veleposlanik razgovor ugodni o sunčanom vremenu i urodu voća mango u Indiji, sve dok u jednom trenu gospođa ne zapita za jednog uvaženog bivšeg ministra, lijepo ošišanog, uvijek u finom odijelu. A suprug, veleposlanik, odgovara: „On više nije važan faktor. On jednostavno ne može srediti natječaj za EU fondove. Čak ni onaj za dobavu šalica za čaj za djecu u Dječjem vrtiću Maslačak. Zaista nevjerojatno!“. Bojana tu stvar podcrta, stavi upitnik i komentar „Pa je l’ moguće da su natječaji kod nas namješteni?!?“.

A, onda, u Javnom izvješću SOA-e za 2022. godinu, okačenom na internet u jutarnji sat kišnoga dana, sredinom svibnja 2023., izađe rečenica: „Korupcija u javnom i državnom sektoru ima negativne posljedice na sve segmente društva, a uzrokuje štetu za javne financije, državni proračun, gospodarstvo i gospodarski razvoj. Koruptivno djelovanje povezano je s gotovo svim oblicima gospodarskog kriminala. Rizicima korupcije posebice je izloženo područje javnih natječaja i nabava (npr. prilagođavanje i namještanje uvjeta natječaja, poništavanje natječaja, ustupanje povlaštenih informacija, sklapanje aneksa ugovora, angažiranje unaprijed dogovorenih podizvođača radova, povećanje cijena radova, udruživanje u kartele i sl.).“ Pa nastavlja, još značajnije: „Potencijalnim koruptivnim rizicima izloženo je i provođenje mjera pomoći gospodarstvu ugroženom posljedicama krize koje obuhvaćaju financijske pomoći i potpore te subvencionirane kreditne linije, a osiguravaju se iz državnog proračuna i EU fondova.“ No shit, Sherlock. Tko bi rekao. Korupcija? U javnom i državnom sektoru? Negativne posljedice? Javni natječaji i nabava? Prilagođavanje i namještanje uvjeta? EU fondovi? U Hrvatskoj? Ma, nemoguće! To je hibridni rat. Agresija na tu i takvu, neovisnu i slobodnu. Mrzitelji sveg hrvatskog podmeću. Djeca jugo-oficira i brojna sljedba orjunaško-četničkih radikaliziranih monarhista. Da, da, oni koji su nekad pljeskali slučajnoj državi sada napaćenom narodu serviraju bajke o korupciji. A o lustraciji – ništa? Pa, strašno… Kakvo je to, pobogu, izvješće?

Čitam dalje i izvješće postaje sve spektakularnije. Evo, recimo koliko je dubok sljedeći zaključak: „Povećanje cijena energenata i hrane te moguće nestašice u slabije razvijenim dijelovima svijeta mogli bi prouzročiti društvene napetosti, sukobe i migracije.“ Uf. Neočekivano. To mi nikad ne bi palo na pamet. Recimo, ja – potpuni analfabet – pomislio sam, pretpostavio sam da bi zaključak mogao biti da bi povećanje cijena hrane moglo dovesti do rjeđeg obrokovanja, manjih porcija, da ako nema kruha neka jedu kolače, režu crni kruh na tanje šnite, pišu pisma Djedu Mrazu sa željom za jeftinije čvarke. A da će se zbog povećanje cijene energenata ugrađivati štedne žarulje, da će se ekipa Boko Harama umjesto Toyotinim i Isuzuovim terencima voziti u Teslama ili vrtjeti pedale na elektro-bajsevima. Možda i u Kabulu, zbog štednje, ukinu treću traku u Aleji Ibn bin Deželića i zabrane promet u Aveniji Abu Staro-Vlaškog. Ali, nije to. Ne, nego ratovi, prevrati, bune, ustanci. I sada sam posve zgranut kako je, ustvari, logično da bi povećanje cijena energenata i hrane, nestašice, moglo voditi društvenim napetostima, sukobima i migracijama. No nikad to ne bih spoznao da nije Javnog izvješća za 2022.

Znao sam da je za uvjet za ravnatelja SOA-e i „rezervno“ državljanstvo, i jedva čekam da nakon američkog i francuskog, sada dobijemo i ravnatelja s, recimo, ruskim državljanstvom ili možda Čečena, možda nekog koji sjajno pliva… Ali da je šef analitike SOA-e Otto von Grunf, to nisam znao. No kada sam preletio naslove poglavlja znam. „Razdanilo“ mi se. „Posao u SOA-i nije običan posao.“ „Učinkovit nadzor rada SOA-e jamči zakonitost postupanja.“ „Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e.“ „Teško je pogotovo kad nije lako.“ „Radni dan skraćuje život za osam sati.“. U redu, ovo zadnje dvoje je iz tajnog šifriranog dijela izvješća objavljenog pod kodnim nazivom „Alan Ford“ NIŠPRO Vjesnika, dostupnom članovima saborskog odbora.

Ili, recimo, ja sam nevješt u pisanju nevidljivom tintom, bez znanja starih kineskih borilačkih vještina i telekineze, nisam izučio zanat kod Dragana Mojsovskog u Institutu bezbednosti na Banjičkom Visu. Ali kada sam pročitao rečenicu „organizirani kriminal obilježavaju prekogranično djelovanje, fleksibilnost i međusobni obračuni“, uvidio sam poetsku dubinu. Tko bi, osim vrlih profesionalaca, mogao zaključiti da „organizirani kriminal obilježava prekogranično djelovanje“? Ili, koliko krimića treba pročitati i pogledati osoba da mu se osjetila toliko tankoćutno razviju da bude sposoban zaključiti da „organizirani kriminal obilježavaju međusobni obračuni“? Jedino, još uvijek ne razumijem zašto nakon „organiziranog kriminala“ nema paragraf o „neorganiziranom kriminalu“? To ili je greška u tisku ili je namjerno, da se zavara strane službe koji pretresaju izvješće od slova do slova, a onda i između redova. Uče iz njega. Biblija špijunaže. Kao da ju je pisao Stevan Dedijer osobno.

Koliko je promišljen zaključak „strano obavještajno i informacijsko djelovanje prisutno je, iako nije uvijek vidljivo.“ Leksikografski jasno, kako to ni Krleža ne bi dokučio u Prolegomeni za Enciklopediju Jugoslavije. Ma što Krleža, čudim se da to prosvjetiteljstvo i enciklopedijski žar nije prepoznao, recimo, Miro Kovač. Jer to da je strano obavještajno djelovanje prisutno, ali nije uvijek vidljivo, to je u svjetskim okvirima novota, kvantna fizika, teorija relativnosti 2.0. SOA-in zakon termodinamike. Naime, u ona davna doba strani bi obavještajac došao, „mogao si da ga prepoznaš s pet kilometara, to im je bila taktika, da ih se svi plaše – čim ga vidiš znaš ko je – a ovi opet idu u drugu krajnost – čim ga vidiš ne znaš ko je“, što bi rekao Ilija. Čvorović. Uobičajeno je da strani obavještajac izvuče legitimaciju, pristojno kaže „dozvolite da vam se obratim.“ Predstavi se i zamoli pomoć oko par stvari. Recimo, „biste li bili tako ljubazni da izdate Domovinu?“

U svim službama svijeta rade lijenčine. Najbolji način da mistificiraš posao jest da ti je posao, zaista, tajan. Nisu se tu baš svi vrući hladne vode napili. Niti se oznojili svaki dan. E sad, koliko se oznojio skriptor ili skriptori ovih dijelova koji ne ulijevaju neko povjerenje u našu nacionalnu sigurnost, ne znam. Imam, međutim, prijedlog. SOA-ši, kad sjednete pisati izvješće za 2023. pozovite nekog netajnog i bezopasnog čovjeka, Ivanković Ivana, Ljubu iz Siska, onog koji povremeno čita Le Carréa ili Ludluma u mekim koricama, može i bez kavijara u tvrdim. I dajte da pročita. Ne mora izvješće biti impresivna mudrolija, ali čitati javno izvješće Robija K. za 2022. ruši svako strahopoštovanje prema sigurnosti i Domovini. Jest da svaka država ima svoju „tajnu službu“ pa imamo i mi, ali ajde da naša ne bude „tajno-komična“. Usput, ionako, da citiram jednog „bivšeg“, „unutarnji neprijatelj“ je u nas preuzeo vlast, „neprijateljska emigracija“ više ne postoji, a strane službe tako i tako rade što hoće. Stoga, „smem li nešto da vas zamolim? Pomozite mi da vas ne ubijem!“ rekao bi Ilija.