“Amerika nije rad i znoj

postoje Hollywood i Frankie boy

Disneyland, baseball i rock’n’roll

Vrijeme očaja, vrijeme nade

jedni ruše a drugi grade

prolaze ratovi, padaju vlade

Pitove ruke više nisu mlade”

Mile Rupčić

‘Aplikacijom ćemo kontrolirati rad za platforme i pomoći radnicima u pregovorima“, naslov sa sedme stranice dnevnog lista. Podnaslov: „Aplikacija će imati podatke o radnicima, radnom vremenu i plaći, ali i o samozaposlenim osobama na digitalnim radnim platformama.“ Solidan tekst. Ideja preluda, nevjerojatna.

Prvo, država koja razvija aplikaciju. Poduzetnički dragulj. Državni Booking ide dalje. Možda nova prigoda za Beroševa šnelfotografa ili Gabičinog IT inženjera više poljoprivredne. „Niška Banja, topla voda, za mangupe živa zgoda“, ovoga puta u preradi „Wolt aplikacija, topla voda, za šnelfotografe živa zgoda.“

Drugo, ideja da razvijamo aplikaciju da nadzire – aplikaciju. Popularna akcija „Alkoholom protiv droge“ ponovno među nama. Ima još. „Pomoći će radnicima u pregovorima s digitalnim radnim platformama.“ Ministarstvo. Koja uloga državne vlasti, pomagati. Uvijek sam mislio da država treba uređivati, predlagati zakone, ali ima i ustavnu ovlast pomaganja u pregovorima.

Prošloga tjedna bio je jedan u nizu prosvjeda na temu platformskog rada. Markov trg u plavoj boji Wolta i žutoj Glova. Apostrofirana je želja da se iz odnosa isključi agregatore, oni su u tom odnosu „nenužni“ posrednik koji ubire proviziju. A neki su radnici imali s njima loša iskustva zbog kašnjenja ili neisplate plaća. Prozvan je i Državni inspektorat zbog nedostatnih nadzora, kritizirane su odredbe Zakona o radu koje uređuju materiju, s odgodom primjene do sljedeće godine.

Platformski radnici koji po kiši i snijegu, biciklom i mopedom, dostavljaju hranu vjerojatno su najočitiji znak promjene. Ono što je nekad bila najbolja pizza u Zagrebu, iz Dvojke s Nove Vesi, koje su dostavljači dovozili u zastavama – čudo koje nam je donio prelazak iz socijalizma u kapitalizam – to su danas platforme. No što o platformama zapravo znamo?

Kroz posljednja dva-tri desetljeća, kao posljedica utjecaja globalizacije i tehnološkog napretka na suvremeno društvo i gospodarstvo, radni odnosi drastično se mijenjaju. Već je 1999. radna grupa pod vodstvom profesora Alaina Supiota sa Sveučilišta u Nantesu pripremila izvješće o transformaciji rada i budućnosti radnog prava u Europi. Tada, desetljeće prije pojave platformi, promišljala se budućnost rada i radnog prava uvažavajući promjene u društvu. Potom je 2002. godine skupina istraživača profesora Adalberta Perullija sa Sveučilišta Ca’ Foscari sačinila Studiju o ekonomski ovisnom/parasubordiniranom (kvazi-subordiniranom) radu, a 2003. grupa profesorice Silvane Sciarre iz Firenze izvješće o evoluciji radnog prava. Trendovi i teme identificirani su već tada, danas smo samo svjesniji promjena koje su u radni odnos unijele platforme.

U proteklih dvadesetak godina “budućnost rada” postala je važna tema. Nema znanstvene konferencije, sveučilišta, think-tanka, socijalnog partnera koja se nije uključio u debatu o radu i posljedicama četvrte industrijske revolucije. Posao, rad, radni odnos ima važnu, egzistencijalnu ulogu. No ne samo to. Osobno ispunjenje, rad koji omogućuje ljudsku povezanost i društvenu mobilnost, doprinos definiranju identiteta. Stoga interes za promišljanje promjena u svijetu rada i njihovih posljedica nije nimalo neobičan.

U suvremenom okruženju sve je teže zamisliti život bez digitalnih platformi. Pretražujemo Googleom, vozimo se Uberom, Netflix je kanal za zabavu. Wolt, Glovo – odgovor na glad i žeđ. Facebook i Twitter dominiraju formiranjem stavova i društvenih odnosa. Naš kontakt s platformama nekad nije očit, čini nam se da posjećujemo web mjesto, a ono je klijent Amazon Web Services. Ili nailazimo na podatke koji su obrađeni Amazon Mechanical Turkom. Ekonomija današnjih aktera uvelike jest „platformska ekonomija“.

No nipošto nisu takve sve platforme. Neke počivaju na tradicionalnom plaćanju za rad, samo što je baza web-aplikacija. Amazon Warehouses i Google su to. Druge platforme počivaju na kratkotrajnim angažmanima koji se obavljaju i plaćaju u jedinici vremena: Deliveroo ili Freelancer.com tako funkcioniraju. Kod crowdworka mikrozadaci se obavljaju online na daljinu, a angažman je plaćen po obavljenom zadatku. Gigwork Ubera ili Wolta vezan je uz rad na stvarnoj lokaciji ili prijevozu između njih. Slijedom tih operativnih razlika, angažman na njima nije isti.

No ono što „platformska (r)evolucija“ nosi utjecaj je na činidbu ljudskog rada. Notoran je „računovodstveni“ aspekt povodom radnih mjesta koja će nestati zbog automatizacije: neizbježan je statistički negativan saldo tradicionalnih radnih odnosa i radnih mjesta.

No značajnija je „desocijalizacija“ rada, korištenje pravnih odnosa različitih od radnog, gubitak prava na odmore i dopuste, izostanak dohotka za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ili ozljede, neimanje nadzora zaštite na radu. To izaziva anksioznost, „platformsku bolest“, kako kod radnika koji tako rade tako i kod radnih pravnika u strahu za vlastitu budućnost.

Pustimo znanstvena snoviđenja, vratimo se u stvarnost. Što je rješenje? Jednostavnog odgovora nema. Perspektiva rada na platformama može biti, recimo, zadržavanje postojećeg hibridnog statusa quo agregatora i samozapošljavanja. Može biti i uspostavljanje novog oblika rada i odnosa, nešto između podređenog rada i samozapošljavanja, što bi podrazumijevalo bitan kreacionizam rješenja. Moguće da će budućnost biti rad po ugovoru o radu ili definiranje „radnog statusa“, minimalnog opsega prava zajedničkog svim oblicima obavljanja rada. Osobno, kao netko tko se bavi radnim pravom, rekao bih da se odgovor krije u posljednje dvije mogućnosti. Nadam se. Za dobro vlastite profesionalne vizure, ali i poradi prava samih platformskih radnika. Nije me sram priznati da ne znam. Nisam vješt u gatanju iz dlana i proricanju budućnosti. Možda bolje smisle Saša Cvetojević, Jeff Bezos, Katarina Peović, Marin Piletić.

No sve ovo pišem jer osim tehnološke istine upotrebe platformi ili praktičnih posljedica njihove primjene, meni, koji se bavim radnim pravom, bitna su prava platformskih radnika: plaća, radno vrijeme, zaštita života i zdravlja. Konačno, i interesa koji se ostvaruju sindikalnim organiziranjem. Osim zaklinjanja u optimalnost vjere u nevidljivu ruku ponude i potražnje, ne bi li ipak trebalo razmisliti o sadržaju i obliku poslova, prilagoditi ugovorne aranžmane, vrednovati zaštite, osmisliti strategije kolektivnog djelovanja?

Vidimo da Smithova ruka često drhti, nerijetko grubo ošteti. Trebamo li i s tom spoznajom žrtvovati dostojanstvo rada? Umjesto zalaganja za moralnost gospodarskih odnosa i odgovornost za sve aktere, prihvatiti da što bude – bude? Možemo li tražiti da korištenje ljudskih sposobnosti i povećanje produktivnosti rada ne idu na štetu radnika i radnih odnosa? Ne kako su projektirani danas, već kao ideje i koncepta? Toliko je moguće učiniti, a mi kao da odustajemo i od pokušaja.

Jedan je veliki filozof primijetio da ljudi stvaraju vlastitu povijest. Ne kako žele, ne u okolnostima koje sami biraju, već u okolnostima koje su zadane i proizlaze iz prošlosti. Ali je ipak stvaraju!