Baudelaireov citat, široj javnosti poznatiji kroz dosjetku Kevina Spaceyja iz filma „Privedite osumnjičene“, kaže da je vragov najveći trik što ljude uvjerava da ne postoji. Taj su trik vrlo uspješno svladali i brojni poduzetnici u Hrvatskoj. Prije dvije godine puno se raspravljalo o povećanju udjela profita poduzeća u BDP-u i njihovu doprinosu inflaciji. Profiti poduzeća i lani su nastavili nezaustavljivo rasti. No priča o „ekstraprofitima“ u javnosti se isključivo svodi na banke premda profitabilnost banaka ne „strši“ u odnosu na neke druge djelatnosti ni danas, kada banke bilježe rekordne profite, a još je manje iskakala proteklih godina, kada je bila osjetno niža. Profitabilnost banaka, mjerena standardnim omjerom godišnje dobiti u odnosu na uloženi kapital, u recentnom razdoblju vrlo povoljnih gospodarskih kretanja, između 2016. i 2022., prosječno je iznosila manje od 8 posto i nikada nije dosegla dvoznamenkastu razinu. S druge strane, identični pokazatelji profitabilnosti za poduzeća u djelatnostima poput informacija i komunikacija, trgovine ili poslovnih usluga, redovito su bilježili dvoznamenkaste razine. Unatoč tome, upravo su se banke u javnoj imaginaciji profilirale kao Keyser Söze, mitski negativac kojega u filmu tumači spomenuti Kevin Spacey, u ovom našem kontekstu odgovoran – ili barem suodgovoran – za brojne gospodarske i društvene probleme. I stoga se ideje o najboljim načinu „korištenja“ dobiti banaka – koje ponekad u javnosti mogu zazvučati poput prijedloga kazni za pretjeranu pohlepu – kontinuirano javljaju u raznim inkarnacijama. Neki zagovaraju mjere s ciljem povećanja depozitnih kamatnih stopa, drugi ograničavanje visine naknada koje naplaćuju banke, a treći uvođenje posebnog poreza na dobit banaka. Ova se kolumna neće baviti razlozima zašto se povećanje ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke nije prelilo u očekivanoj mjeri na kamatne stope na depozite građana u bankama, što je HNB uostalom detaljno analizirao i opisao u svojim publikacijama. Nije namjera tematizirati ni regulaciju naknada banaka koju je viceguverner Bojan Fras nedavno objasnio te opisao HNB-ove aktivnosti u vezi tog problema upravo na stranicama ovog tjednika. Opravdanost eventualnog „oporezivanja banaka“ svakako nije naša tema, jer je porezna politika izvan nadležnosti HNB-a. Cilj je mnogo skromniji – rasvijetliti uzroke trenutne rekordne profitabilnosti banaka i pokušati naznačiti koje bi je silnice mogle odrediti u bliskoj budućnosti.

Glavni izvor aktualnog porasta profitabilnosti banaka su kamate koje one ostvaruju na svoje depozite kod središnje banke odnosno na tzv. viškove likvidnosti. Zahvaljujući podizanju depozitnih stopa na rekordne razine otkako je euro uveden, što je „školski“ odgovor monetarne politike na povišenu inflaciju, i još uvijek povišenim viškovima likvidnosti, banke iz europodručja zabilježile su izdašne prihode na temelju depozita koje drže kod središnjih banaka. Ipak, ti se depoziti prilično brzo smanjuju budući da Europska središnja banka (ESB) već neko vrijeme provodi politiku tzv. kvantitativnog zatezanja. Tako se bilanca eurosustava, odnosno ESB-a i nacionalnih središnjih banaka članica europodručja, u protekle dvije godine smanjila s gotovo devet trilijuna eura na otprilike šest i pol, a depoziti banaka kod središnjih banaka eurosustava s razine od otprilike četiri i pol na tri trilijuna eura.

Domaće banke posluju u nešto drugačijim okolnostima. Zbog kontinuirano visokih priljeva na tekućem i kapitalnom računu platne bilance, uvelike u vidu prihoda od potrošnje turista i sredstava iz europskih fondova, njihov bi se višak likvidnosti mogao čak i povećati. No dok sreća pokuca jednom, nesreća je mnogo strpljivija, kako je to utvrdio Lawrence Peter, poznat po Peterovom principu. Veliki i postojani viškovi likvidnosti, koji su potakli snažan rast dobiti banaka, u uvjetima smanjenja ključnih stopa mogli bi postati ključni mehanizam za njezino smanjenje. Kamatna stopa ESB-a na depozite kod središnje banke od ljeta je već spuštena u dva navrata, s četiri posto na 3,5 posto, a članovi Upravnog vijeća ESB-a najavljuju nastavak djelovanja u istom smjeru iako brzina smanjenja ključnih kamatnih stopa ni razina na kojoj bi se kamatne stope mogle zaustaviti za sada još nisu izvjesne. Ono što je izvjesno jest da bi se smanjenje ključnih kamatnih stopa moglo jednako brzo odraziti na pad profitabilnosti, kao što je i njihov porast djelovao na veću profitabilnost. Banke ipak ne sjede skrštenih ruku čekajući da im se smanje prihodi – od uvođenja eura uložile su u različite inozemne financijske instrumente otprilike četiri milijarde eura, dijelom i u pokušaju „zaključavanja“ stabilnih prinosa ulaganjem kroz dugoročnija ulaganja, čime su smanjile vlastitu izloženost riziku smanjenja kamatnih stopa. Taj odljev sredstava ujedno je smanjio viškove likvidnosti koje banke drže kod HNB-a, ali nije znatnije utjecao na profitabilnost banaka kao ni na troškove HNB-a, budući da se prihodi i troškovi nacionalnih središnjih banaka povezani s monetarnom politikom dijele po kapitalnom ključu. Takva shema podjele prihoda i troškova monetarne politike dugoročno će, nakon što se oporavi profitabilnost eurosustava, itekako pogodovati HNB-u.

Banke su ponešto povećale i prihode u depozitno-kreditnom poslovanju s poduzećima, kao i u poslovanju s državom. Ti bi se prihodi također mogli postupno smanjivati, prateći smanjenje kamatnih stopa na kredite koje je započelo još početkom ove godine. Za razliku od poduzeća i države, agregatni porast kamata koje su deponenti primili od banaka u ovom je ciklusu povećanja kamatnih stopa nadmašio porast kamata koje su dužnici platili na kredite. Pritom se te dvije skupine građana, dužnici i deponenti, vrlo malo preklapaju.

Dok bi se kamatni prihodi banaka mogli donekle smanjiti, njihovi troškovi vjerojatno neće pasti ni ako se kamatne stope na depozite umjereno smanje. Naime, trenutačno građani u obliku oročenih depozita, koji još uvijek nose kamatnu stopu od preko dva posto, drže nešto više od četvrtine ukupnih depozita. Taj se udio prije desetak godina, u uvjetima vrlo sličnih kamatnih stopa na depozite i manje rasprostranjenosti digitalnih alata koji olakšavaju upravljanje osobnim financijama, kretao oko četiri petine. Agilniji deponenti koji brže reagiraju na prilike mogli bi saldo kamata u odnosu s bankama pogurati još i više u korist građana. Konačno, bankama se povećavaju i ostali troškovi poslovanja dok se neprihodujući krediti teško mogu znatnije smanjiti s povijesnih minimuma na kojima se trenutno nalaze. Stoga će banke vjerojatno i dalje zatvarati poslovnice i zapošljavati sve manje radnika kako bi donekle ograničile rast troškova.

Profiti banaka u prvoj polovici ove godine obarali su rekorde – doduše, radi se o rekordima zabilježenima u bankarskoj industriji, ali ne i o obaranju rekorda koje bilježe poduzetnici u nekim drugim djelatnostima. No postoje dobri razlozi za skori preokret tog trenda. Naravno, nije izvjesno koliko bi se profit banaka mogao smanjiti – to će ovisiti o nizu čimbenika, od kretanja inflacije i ključnih kamatnih stopa središnjih banaka, preko visine i strukture gospodarskog rasta koji su blisko povezani s kretanjem neprihodujućih kredita, ponašanja samih klijenata i njihove agilnosti da iskoriste prilike za oročavanje sredstava, a u konačnici i strategije samih banaka i mjere u kojoj se zaštite od kamatnog i drugih rizika. No prilično je izvjesno da bi njihovi profiti mogli biti manje upadljivi. A onda će se možda ponovo otvoriti pitanje: tko je Keyser Söze?