Trenutno stanje

Zaostajanje Hrvatske za prosjekom Europske unije u izdvajanjima za istraživanje i razvoj

Udjel izdataka za istraživanje i razvoj (I&R) u BDP-u u Hrvatskoj je znatno ispod prosjeka Europske unije. Takvo stanje, nažalost, ne garantira ostvarenje nacionalnog cilja o 1,4% udjela u BDP-u do 2020. godine. Zbog nedostatnog financiranja znanosti, udjel osoba zaposlenih (prema ekvivalentu zaposlenosti s punim radnim vremenom) u istraživanju i razvoju u ukupnoj radnoj snazi u Hrvatskoj stagnira tijekom posljednjih 10 i više, dok se u Europskoj uniji zaposlenost u I&R-u povećava. Još veći je nesrazmjer Hrvatske i prosjeka EU-a u zaposlenosti istraživača u poslovnom sektoru, u kojem je zaposlenost istraživača u Hrvatskoj šest puta manja nego u EU.

Niska efikasnost istraživačkih i razvojnih aktivnosti

Klasični pokazatelj prijenosa znanja u proizvode – broj patentnih prijava Europskom uredu za patente (EPO) za Hrvatsku jako je nepovoljan te je na razini 3,43 prijave na milijun stanovnika (2014.), dok je europski prosjek tog pokazatelja 112. Češka i Slovenija te su godine imale 26, odnosno 65 prijava na milijun stanovnika, a taj je pokazatelj za Austriju iznosio 230. U istoj godini Hrvatska je imala 12 prijava u EPO-u. U 2015. godini broj prijava bio je samo 9, a u 2016. godini 14. Posebno zabrinjava što je riječ o smanjenju u odnosu na prethodno razdoblje jer je 2007. zabilježeno 35 prijava, a u razdoblju 2008.-2012. između 17 i 23 prijave.

Nedostatno poticanje inovacija

Prema istraživanju EIS-a, Hrvatska je tzv. „umjereni inovator“ i stagnira na razini 55% prosjeka EU-a. Prema tom dokumentu, inovativnost malih i srednjih poduzeća koja je ranije bila jača strana Hrvatske, u znatnoj mjeri je pogoršana (sa 79% prosjeka EU-a u 2010. na 61,7% u 2016.). Tome je posebno doprinijelo znatno smanjene proizvodne i procesne inovacijske aktivnosti malih i srednjih poduzeća (s 84,3% na 58,2% prosjeka EU-a). Iako je u ranijim godinama EIS pozitivno ocijenio suradnju poslovnog i znanstvenog sektora u okviru hrvatskoga IRI sustava, u 2016. bilježi se pogoršanje na razini 50,8% prosjeka Europske unije (u odnosu na 2010. kad je taj pokazatelj bio na razini 86,3%), podjednako zbog slabije ocjene suradnje između inovativnih malih i srednjih poduzeća (55,9 %), ali i broja objavljenih znanstvenih radova u suradnji javnog i privatnog sektora koji je smanjen (u odnosu na prosjek EU-a) sa 78,7 % u 2010. na 31,3 % u 2016. U anketi Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD), poduzetnici u 2016. ukazuju na potrebu za jačom vezom između područja i sadržaja znanstvenih istraživanja i za povećanjem primjene znanja u gospodarstvu.

Znanstvena aktivnost

Što se temeljne znanstvene aktivnosti tiče, ona je proteklih godina pojačana, što se najbolje vidi u porastu citiranosti znanstvenih radova – s 20,4% prosjeka EU-a u 2010. na 33,5% u 2016., što je, međutim, i dalje vrlo niska razina citiranosti. Prema analizi koju je provela Europska komisija u okviru Europskog semestra, nižu vrijednost navedenog pokazatelja ima samo Bugarska, a povezan je s niskom razinom javnog financiranja znanstvenih istraživanja.

Vizija

Obrazovanje za sve

Ključni čimbenik razvoja svakoga društva je sustav visokog obrazovanja i znanosti.Pružanje visokokvalitetnog obrazovanja na svim razinama je važno za osiguranje konkurentnosti u današnjem globalnom društvu. Zato cilj obrazovnog sustava mora biti pružanje znanja i sposobnosti mladim ljudima koje će im omogućiti sudjelovanje u razvoju društva znanja. Karakteristike takvog sustava su: 1) visoki standardi kojima se osigurava kvaliteta obrazovnog sustava. Regulira ga i financira ponajviše država, pri čemu sve javne obrazovne ustanove prolaze kroz trajni sustav evaluacije i odobravanja; 2) cjeloživotno učenje kao temeljni princip obrazovnog sustava kojim se u demokratskom društvu osigurava cjeloživotno obrazovanje svih građana; 3) aktivno sudjelovanje učenika i studenata kao neovisnih osoba s pravom na mišljenje uz obvezom aktivnog učešća u raspravama, i 4) projektni rad na svim razinama obrazovnog sustava. Učenici i studenti moraju pohađati nastavu, ali i raditi na projektima – sami ili u skupinama, pri čemu treba voditi računa o interdisciplinarnosti tema i timova.

Razvoj znanstveno-nastavnih karijera

Cilj svih strateških dokumenta RH je uspostava europski i svjetski konkurentnog i dinamičnog gospodarstva temeljenog na znanju. No jedina prepreka realizaciji toga cilja je nedostatak istraživača, posebice u nekim ključnim područjima znanosti. Taj nedostatak prijeti inovacijskoj snazi našeg društva, količini znanja i rastu produktivnosti, što može ozbiljno usporiti, pa čak i zakočiti ostvarivanje zacrtanih ciljeva razvoja RH. Zbog toga Hrvatska mora osigurati potrebne okvire za dramatično povećanje privlačnost kako za ulazak i ostanak, tako i za dolazak inozemnih znanstvenika u sustav znanosti i visokog obrazovanja. Jer dostatni i dobro razvijeni ljudski resursi u istraživanju i razvoju kamen su temeljac znanstvenog i tehnološkog napretka te poboljšavaju kvalitetu života, osiguravaju dobrobit građana i doprinose konkurentnosti. U tom smislu, potrebno je izraditi jasni plan razvoja karijera znanstvenika i pozitivnog stava u javnosti o istraživačkoj karijeri, što će potaknuti mlade ljude na odluku o zapošljavanju u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Također, treba poduzimati sve korake potrebne kako bi se osiguralo da poslodavci i financijeri istraživanja razviju i održavaju poticajnu istraživačku sredinu i kulturu rada, gdje su pojedinci i istraživačke skupine cijenjeni, poticani i podupirani i gdje im je pružena sva nužna materijalna i nematerijalna potpora koja će im omogućiti da ispune svoje ciljeve i zadaće.

Sloboda istraživanja

Istraživači trebaju usmjeriti svoja istraživanja u svrhu javnog dobra i širenja granica znanosti, a da pritom uživaju slobodu mišljenja i govora te slobodu pronalaženja metoda za rješavanje problema u skladu s prepoznatim etičkim načelima i praksama. Međutim, trebali bi prepoznati granice te slobode koje proizlaze iz određenih istraživačkih okolnosti, ili iz ograničenja u djelovanju – primjerice iz proračunskih, infrastrukturnih razloga, ili posebice u industrijskom sektoru, iz razloga proizašlih iz prava intelektualnog vlasništva. Također, istraživači se trebaju pridržavati prepoznatih etičkih praksi i temeljnih etičkih načela koja su primjerena njihovim znanstvenim područjima, kao i etičkih standarda opisanih u različitim nacionalnim, sektorskim ili institucijskim etičkim kodeksima.

Profesionalna odgovornost

Istraživači bi trebali uložiti napor kako bi osigurali da njihovi projekti budu relevantni za društvo. Tako se pokazuje puna svijest o odgovornosti prema svojim poslodavcima, financijerima i drugim relevantnim javnim i privatnim tijelima i društvu općenito. Istraživači financirani javnim sredstvima posebno su odgovorni i za učinkovito trošenje novca poreznih obveznika. Metode prikupljanja i analize, rezultati i, gdje je to moguće, detaljni istraživački podaci, trebali bi biti dostupni unutarnjem ili vanjskom pregledu kad god je to potrebno ili to zahtijeva nadležno tijelo. Svi istraživači trebaju, u skladu sa svojim ugovornim obvezama, osigurati da rezultati njihova istraživanja budu diseminirani i iskorišteni, odnosno priopćeni, preneseni u druga istraživanja, ili gdje je to primjereno, komercijalizirani. Od istraživača seniora se osobito očekuje da preuzmu vodeću ulogu u osiguravanju da istraživanje bude plodno i da njegovi rezultati budu ili komercijalno iskorišteni ili učinjeni dostupnima javnosti (ili oboje), kad god se za to pruži prilika. Tako, istraživači trebaju osigurati da široka javnost bude upoznata s njihovim istraživačkim aktivnostima, tako da ih mogu svi razumjeti, čime se pospješuje razumijevanje znanosti u javnosti. Neposredno komuniciranje s javnošću pomoći će povećanom interesu javnosti za prioritete znanosti i tehnologije. U svim fazama svog profesionalnog razvoja, istraživači bi trebali težiti neprekidnom usavršavanju kroz redovito osuvremenjivanje i proširivanje svojih vještina i znanja.

Uvjeti rada

Svi istraživači koji se bave istraživanjima trebaju biti prepoznati kao stručnjaci i s tim u skladu treba se odnositi prema njima. Takav odnos treba započeti na samom početku njihove profesionalne karijere i treba uključivati sve stupnjeve profesionalnog razvoja. Vlada RH i ostali financijeri istraživača moraju osigurati stvaranje poticajne sredine za istraživanje koja nudi odgovarajuću opremu, prostor i mogućnosti, što uključuje i međunarodnu suradnju. Stabilnost i stalnost zaposlenja uz osigurane pravedne i povoljne plaće s odgovarajućim i pravednim uredbama o socijalnim pravima ključan su čimbenik u privlačenju i ostanku u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Prava intelektualnog vlasništva

Poslodavci i/ili financijeri trebali bi omogućiti istraživačima, na svim razinama profesionalnog razvoja, iskorištavanje rezultata njihovih istraživanja kroz zakonsku zaštitu, a posebice kroz odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva, uključujući autorska prava. Načela i prakse trebaju točno odrediti koja prava pripadaju istraživačima i/ili, gdje je to primjenljivo, njihovim poslodavcima i trećim stranama, uključujući vanjske komercijalne i industrijske organizacije.

Zaključci

Potrebno je u kratkom roku povećati udjel izdataka za I&R u BDP-u na 1,4% poticanjem istraživačkih i razvojnih aktivnosti poslovnog sektora i u okviru znanosti i visokog obrazovanja.

Nužno je u razumnom roku poticati projekte kojima bi se udvostručila zaposlenost u I&R-u, u poslovnom sektoru, kako bismo se približili barem razini od 50% u odnosu na prosjek Europske unije.

Programe potpore poduzećima treba još jače povezati s proizvodnim i procesnim inovacijskim aktivnostima, suradnjom inovativnih poduzeća te suradnjom s javnim i privatnim obrazovnim, znanstvenim i istraživačkim ustanovama i poduzećima.

Poticati veće zapošljavanje mladih stručnjaka u hrvatskom gospodarstvu kako bi se osigurala pokretačka snaga za promjene prema gospodarstvu temeljenom na znanju i inovacijama.