Donedavni prorektor Sveučilišta u Zagrebu predlaže kako bi se mogli ispraviti nedostaci novog Zakona o visokom obrazovanju i znanosti te kritizira ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa zbog neetičnosti, a Vladu jer nije slušala struku

Novi Zakon o visokom obrazovanju i znanosti ima toliko nedostataka i nepravilnosti da nakon godinu dana provedbe oni koji to nisu uočili u vrijeme donošenja Zakona, sada primjećuju da pojedini njegovi dijelovi nisu provedivi, a neki potpuno narušavaju sustav visokog obrazovanja i znanosti. Razlog tome je što predlagatelji i autori Zakona, kao i oni koji su mu dali podršku u donošenju, očito nisu imali ni dovoljno znanja ni dovoljno vještina ili nisu imali dovoljno iskustva u radu u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Pače, neki od njih nisu u svojoj karijeri ni jedne sekunde bili zaposleni ni na jednom fakultetu, akademiji ili veleučilištu, koji čine najmanje 80 posto cijelog tog sustava. Jedini dio sustava koji je detaljno analizirao i procijenio da takav Zakon potpuno treba odbaciti, bio je Senat Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prethodnog rektora. Nažalost, vladajuća politika odbacila je mišljenje najvećeg i najkompetentnijeg dijela sustava visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj te podržala prijedlog nekompetentnih i tako napravila veliku štetu.

Vladajuća politika odbacila je mišljenje najvećeg dijela sustava te podržala prijedlog nekompetentnih i tako napravila veliku štetu

Ovom prilikom ukazat ću samo na jedan detalj Zakona kojim se šteti razvoju Republike Hrvatske, a to je izbacivanje najizvrsnijeg dijela ljudskog potencijala sustava visokog obrazovanja i znanosti iz sustava koji financira država. Ta odluka nije donesena slučajno ili greškom. Donesena je svjesno, jer je prethodni Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju omogućavao ostanak najizvrsnijeg i najkreativnijeg ljudskog potencijala u sustavu, i to na teret državnog proračuna. Naime, prethodnici aktualnog ministra znanosti i obrazovanja shvatili su da Hrvatskoj nedostaju takvi ljudski potencijali koji su tijekom svojih karijera razvijali hrvatsko visoko obrazovanje, znanost, gospodarstvo i društvo u cjelini. Štoviše, to sada razumiju i neki od ministara u Vladi RH, recimo, ministar pravosuđa i uprave. Naime, dr. sc. Ivan Malenica produljio je državnim službenicima mogućnost radnog staža u sustavu državnih službi do 67. godine života. I sada se postavlja pitanje: kako je moguće da državni službenici mogu raditi do 67. godine, a najizvrsniji dio javnih službenika, dakle, redovite profesore i znanstvene savjetnike u trajnom zvanju, među kojima su i redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, „tjera” se u mirovinu sa 65 godina. Dakle, u godini kada su neki među njima još 13 puta sposobniji od onih koji su predložili, napisali i podržali novi zakon, a posebice od onih koji i dalje podržavaju aktualnog ministra znanosti i obrazovanja koji tako svjesno diskriminira javne službenike u odnosu na državne službenike. Iako su u ovom slučaju i jedni i drugi financirani iz istog izvora – Državnog proračuna.

I na kraju, postavlja se pitanje kako spriječiti urušavanje sustava visokog obrazovanja i znanosti, koji je ključni čimbenik razvoja svakog društva pa i hrvatskog. Prvo od rješenja je odlazak ministra Fuchsa u mirovinu; ima već 70 godina, a još uvijek radi i pritom druge tjera u mirovinu sa 65 godina. To znači da ministar nije etičan i da radi loše, jer je svojim zakonom otjerao u mirovinu možda i sposobnije od sebe i tako svjesno nanio štetu razvoju visokog obrazovanja, znanosti, gospodarstva i hrvatskog društva u cjelini. Drugo rješenje je odlazak s čelnih pozicija visokoškolskih institucija onih čelnika koji podržavaju takvog ministra te su usprkos mogućnosti da zadrže u svojim institucijama najsposobnije ljude, s navršenih 65 godina također ih otjerali u mirovinu. I to usprkos činjenici da su neki od njih nudili svom fakultetu i sveučilištu projekte i programe ključne za razvoj tih instutucija, i to u milijunskim iznosima. Treće riješenje je izrada izmjena i dopouna Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koje će unaprijediti sustav pa ovom prilikom pozivam sve zainteresirane da se pridruže inicijativi osnivanja odbora za te izmjene pri Akademskom sindikatu.

I na kraju predlažem osamostaljenje sustava visokog obrazovanja i znanosti kao što smo to imali prije 20 godina. U tom smislu molim sve kandidate za predsjednika Vlade RH, a posebice budućeg predsjednika, da u sastav Vlade uvede Ministarstvo visokog obrazovanja, znanosti i tehnologije te u njemu obavezno: 1) državnog tajnika za visoko obrazovanje, i 2) državnog tajnika za znanost i tehnologiju, jer ovog trenutka Ministarstvo pod vodstvom ministra Fuchsa nema takvih državnih tajnika, a vodi politiku visokog obrazovanja i znanosti.