Polazište

Inovacije i kreativnost dvije su najvažnije riječi sadašnjeg trenutka. Posebice to vrijedi za Hrvatsku čiji se gospodarski rast pa onda i razvoj društva uglavnom temelji na mikro, malim i srednjim poduzećima. U razvijenim zemljama EU-a i svijeta, inovacija je već desetljećima ključna za konkurentnost u globalnom gospodarstvu jer otvara vrata održivom rastu i većoj zaposlenosti.

Hrvatska zajednica inovatora i hrvatska sveučilišta prepoznaju obrazovanje, znanost, inovacije i transfer znanja i tehnologije kao razvojne prioritete koji jedini Hrvatskoj mogu donijeti dugoročni ekonomski napredak i društvenu stabilnost. Da bismo to postigli, Hrvatska mora postati otvoreno, mobilno i inovativno društvo u kojem su cjeloživotno učenje, znanost i inovacije javni interes i kojem država mora osigurati uvjete za djelotvorno funkcioniranje. Hrvatska mora stvoriti okružje koje omogućuje i potiče interakcijske i transferne mehanizme suradnje u znanosti i tehnologiji između istraživačke zajednice, inovativnog gospodarstva i društvene djelatnosti. Nakon ulaska Hrvatske u EU tu posebna uloga pripada humanističkim znanostima, jer je stvorena potreba za predstavljanjem hrvatske humanistike izvan naših granica radi osiguravanja hrvatske prisutnosti i prepoznatljivosti u multinacionalnoj uniji. S druge strane, nije nestala potreba za neprekidnim redefiniranjem hrvatskog identiteta unutar Hrvatske. Stalno proučavanje nacionalne i svjetske kulturne baštine i povijesti nužnost je društva koje svoj identitet gradi na rezultatima znanosti. U svim europskim dokumentima, a posebice strategiji pametnog, održivog i uključujućeg rasta Europa 2020, pridruženim stožernim inicijativama Inovacijska unija i Digitalna agenda za Europu te programskom okviru Obzor 2020, povezuju se istraživanja i inovacije te razrađuje trokut znanja između obrazovanja, istraživanja i inovacija što čini temelj za postizanje sinergijskih učinaka ulaganja u znanost i inovacije iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih fondova. Ulaganja u znanost i inovacije, pa onda i u transfer tehnologije će omogućiti da javna hrvatska sveučilišta postanu međunarodno kompetitivna, odnosno sveučilišta koja stvaraju novu znanstvenu, društvenu, kulturnu i gospodarsku vrijednost. Nova znanje i nove ideje, novi procesi, proizvodi i usluge te novo poduzetništvo povezane su sastavnice istraživačkog stvaralaštva. Stoga se hrvatska sveučilišta trebaju razvijati kao istraživačka, prepoznatljiva po jakim istraživačima i istraživačkim skupinama, utjecaju na društvo i gospodarstvo. Takve zadaće sveučilišta zahtijevaju autonomiju u upravljanju, financiranju i istraživanju uz odgovornost u stvaranju i prijenosu znanstvenih postignuća u društvo i gospodarstvo.

Interakcijski mehanizam kojim se ovo može ostvariti su zajednički istraživački projekti u kojem surađuju javna sveučilišta i gospodarstvo. Njime se mogu ostvariti i inovativne sheme sufinanciranja doktorskih studija za jačanje suradnje s gospodarstvom i društvenim djelatnostima u rješavanju aktualnih društvenih izazova. Time se osnažuju mehanizmi transfera znanja, tehnologije i intelektualnog vlasništva s javnih sveučilišta u gospodarstvo te komercijalizacija rezultata istraživanja. Potporu tome čine i sveučilišne inovacijske mreže koje povezuju visoko obrazovanje i znanost s proizvodnim poduzećima kako bi se unaprijedile inovacijske sposobnosti i konkurentnost hrvatskih sveučilišta i poslovnog sektora. Povezivanje znanosti, tehnologije, organizacije i marketinga s novim poslovnim modelima i poslovnom praksom ima i svoju društvenu i humanističku dimenziju u kojoj će se otvoriti prostor za suradnju u istraživanju, razvoju i inovacijama. Isto vrijedi za umjetnost i kreativnu industriju. A kako novo znanje i s njim povezane inovacije nastaju samo u okružju s odgovarajućim naprednim istraživačkim infrastrukturama, nužno je unaprijediti nacionalnu istraživačku i inovacijsku infrastrukturu s javnim pristupom postojećoj i novoj istraživačkoj opremi uz povezivanje s europskim istraživačkim infrastrukturama.

Sve navedeno se može realizirati samo uz rast ulaganja u istraživanje i razvoj. Tako da je strateški cilj EU-a podići ulaganje u istraživanje i razvoj na 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Hrvatski je, pak, strateški cilj koji još nije dostignut, podizanje ulaganja u istraživanje i razvoj na 1,4% BDP-a s posve jasnim suglasjem svih u društvu da bez adekvatnog javnog financiranja istraživanja i razvoja nema dugoročne stabilnosti, autonomije i međunarodne kompetitivnosti hrvatske znanosti. Pri tome se ulaganja moraju usmjeriti u istraživače i istraživačke projekte, a potom u nabavu istraživačke opreme. Nacionalno planiranje i raspodjela proračunskih sredstava za istraživanje i razvoj moraju se provoditi sukladno metodologiji i udjelima koje primjenjuje EU. Javna poduzeća, komunalna društva i državne institucije trebaju ulagati u istraživanje i razvoj putem zajedničkih projekata s javnim sveučilištima, a lokalna uprava i samouprava sredstvima za namjenske projekte putem javnih natječaja. Uz stimulativnu poreznu politiku te poticajima i potporama koje su se pokazale djelotvornima u zemljama EU-a osnažit će se uloga malih i srednjih poduzeća u istraživanju, razvoju i inovacijama, a očuvati i jačati u velikim poduzećima. Time će se pospješiti stvaranje i rast inovativnih poduzeća te potaknuti suradnja i zajednički projekti sa sveučilištima.

‘U svim europskim dokumentima povezuju se istraživanja i inovacije te razrađuje trokut znanja između obrazovanja, istraživanja i inovacija, što čini temelj za postizanje sinergijskih učinaka ulaganja u znanost i inovacije’, smatra profesor Šimpraga. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Inovativna, konkurentna i prepoznatljiva Hrvatska

Hrvatska teži još bržem društvenom i gospodarskom rastu i razvoju, a kao ključni razvojni ciljevi u desetljeću koje je pred nama postavljaju se povećanje životnog standarda građana i zaustavljanje negativnih demografskih trendova koje se može ostvariti samo kroz kontinuirano ulaganje u ljudske potencijale i inovacije. Budući razvoj Hrvatske snažno će ovisiti o njezinoj sposobnosti da odgovori i prilagodi se globalnim trendovima i izazovima. Globalni izazovi i trendovi razvoja na prijelazu iz drugog u treće desetljeće 21. stoljeća, koji će imati znatan utjecaj na razvoj Hrvatske, odnose se na tehnološke promjene u okviru industrijske revolucije, demografske promjene i migracije, krizu gospodarske globalizacije te klimatske promjene i učinkovito korištenje resursa. Do 2035. tehnološki napredak i digitalne i energetske transformacije imat će veliki utjecaj na društvene i ekonomske temelje društva. Digitalizacija i razvoj naprednih tehnologija koje uključuju automatizaciju i primjenu umjetne inteligencije imaju duboke transformacijske potencijale na gospodarstvo, tržište rada i društvo u cjelini. Kašnjenje u digitalnoj i energetskoj transformaciji može povećati razvojne jazove i nejednakosti, dok transformacija gospodarstva temeljem tehnoloških promjena može predstavljati nove prilike. Pritom je najvažnije uključivati ljude u procese transformacije jer tehnologija bez čovjeka ne mijenja društvo.

Prema tome, Hrvatska mora temeljiti svoj gospodarski rast i razvoj na znanju i inovacijama te boljem povezivanju akademske zajednice s gospodarstvom. Pružanjem jednakih mogućnosti pristupa odgoju i obrazovanju te osiguravanjem cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja, svakom će se građaninu omogućiti da ostvari svoj puni potencijal. Ulaganjem u znanje i znanstvenu izvrsnost postići će se jačanje konkurentnosti te tehnološki napredno i izvozno orijentirano gospodarstvo. Digitalna transformacija gospodarstva i društva koja je već započela intenzivirat će se u narednom razdoblju te će se pružiti podrška javnoj upravi i gospodarstvu da tu transformaciju uspješno provedu te da javna uprava kroz digitalizaciju postane još dostupnija građanima, a tvrtke se transformiraju prema izvozno orijentiranim sektorima visoke dodane vrijednosti. Korištenje svih raspoloživih potencijala pristupa jedinstvenom europskom tržištu od pola milijarde europskih potrošača nužan je uvjet daljnjeg restrukturiranja i modernizacije hrvatskog gospodarstva. Time se posredno afirmiraju i tradicionalne gospodarske aktivnosti koje su trenutačno radno intenzivnije, poput poljoprivrede i turizma. I u njima će poduzetništvo, uz primjenu novih tehnologija i ulaganja u ljude, također dovesti do rasta kroz povećanje lakoće poslovanja, rasterećenja, znanstvenu i stručnu izvrsnost, komercijalizaciju inovacija, brendiranje, digitalnu transformaciju i primjenu novih tehnologija.

‘Razvoj koncepata pametnih i održivih gradova, otoka i sela kao pokretača rasta i inovacija osigurat će i kvalitetan život’

Na regionalnoj razini cilj je ostvariti ravnomjeran gospodarski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, što podrazumijeva novi pristup teritorijalnom razvoju i poticanje integriranih teritorijalnih ulaganja. To podrazumijeva i racionalizaciju investicija i sveobuhvatan i multidisciplinarni pristup na temelju stručnih analiza, kako bi se smanjili rizici od pogrešnih i skupih ulaganja, a podržale one koje u sinergiji s drugima osiguravaju najveću dodanu vrijednost i pridonose razvoju hrvatskog gospodarstva. Pametne specijalizacije pojedinih krajeva, sukladno njihovim komparativnim prednostima te razvoj koncepata pametnih i održivih gradova, otoka i sela kao pokretača rasta i inovacija osigurat će i kvalitetan život stanovništvu u svim dijelovima Hrvatske. Prepoznatljivost Hrvatske i njezin identitet su odlike koje ćemo snažnije njegovati i promovirati kako bi se ostvarili uvjeti za dodatna ulaganja i poslovanje. Hrvatska je mnogo više od turizma i prirodnih ljepota kojima se ponosimo; ona se ponosi kulturom, znanjem, talentom, kreativnošću i inovativnošću koje treba dodatno promovirati i koristiti u svrhu stvaranja novog kapitala za pozicioniranje države kao poželjne i sigurne destinacije za život i poslovanje.

Strateški ciljevi koji pridonose ispunjenju razvojnog smjera inovativne, konkurentne i prepoznatljive Hrvatska su: 1) inovativno, konkurentno i digitalno društvo i gospodarstvo; 2) obrazovani, inovativni i zaposleni ljudi; 3) uravnoteženi regionalni razvoj i jačanje konkurentnosti regija, i 4) identitet i jačanje prepoznatljivosti Hrvatske.