GOST KOLUMNIST: MANI GOTOVAC ‘Znam to, nego ima li što novo?’

Autor:

Dubrovačke ljetne igre koštaju Hrvatsku otprilike isto koliko i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Gradovi i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske ulažu u te dvije temeljne kazališne institucije oko 11 milijuna kuna. HNK U ZAGREBU TIM NOVCEM kreira program Opere, Drame i Baleta. Izvodi predstave svake večeri pred 700 gledatelja, 11 mjeseci u godini dana. Program Dubrovačkih ljetnih igara traje 45 dana.

Svaštarnica, što se zove 68. Dubrovačke ljetne igre, održava se se pod nepojmljivom vrelinom zvijezda i kamena. Uz najezdu posve obezglavljenih turista. Kao da je riječ o novoj seobi naroda. I naravno, uz basnoslovne cijene, što ponegdje nadilaze one s venecijanske piazze San Marco. Zbog toga ili uz to, kako hoćete, već dugi niz godina, brojni stanari ljetnog, merkantilističkoga grada javno ili tajno izbacuju kulturu i umjetnost iz svih gradskih prostora. „Bježite,…ovdje se ije, pije i akumulava“, citira ih Hrvoje Ivanković u ‘’Viktoriji od neprijatelja’’. I odmah im odgovara ovim riječima: „Koju sramotu učiniste, u što ovi grad pritvoriste? Ali vas nije sram od otaca koji vam ovu ljepotu u ereditat ostaviše?“. Ovo pitanje nikoga već dugo vrijeme ne zanima. Odgovora nema. Po svemu se vidi i zna, kako već desetljećima, malo tko u gradu uistinu brine o toj ostavštini, pa i o Igrama, kao njihovim dijelu. Zato se ti malobrojni koji se još uvijek o tome pitaju, a među kojima ubrajam i sebe, osjećaju kao čisti višak u Gradu. Odgovorni odlažu, desetljeće i više, odluku za reorganizacijom i programskim promjenama Igara. Znamo, svaku promjenu uopće, a posebno kod nas, teško je provesti. Ali valja se već jednom odlučiti. Osloboditi. Jer ljudi „nahvao“, kako ih Držić zove, koriste kaos. U njemu vladaju i zadovoljavaju osobne interese i apetite. Na svoju i tuđu štetu. Grad Avignon, primjerice, odavno je odlučio. On živi odlično! ZA i OD svog ljetnog festivala. Dubrovnik posljednjih dvadesetak godina ne može odabrati. Hoće i novce i ovce. Ovog se ljeta to pitanje otvorilo do krajnjih konsekvencija. Njegova programska i organizaciona složenica pokazuje kako se dalje ovako ne može. Ili sam još jednom u zabludi?…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)