Što priječi oporbu da se ujedini i postavi izgledne kandidate za smjenu vlasti i pobjedu na izborima? Oni kao da su sretni kada vladaju MARGINOM POLITIKE. Kad ih se pozove na spajanje, pozivaju se na ideološke razlike

Sve je pitanje trenutka. U ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji oporba. Postoje stranke, više okupljene oko ideje i lika vođe, a podijeljene u klanove, frakcije i interesne skupine. Stranke su prije grupe odanih drugara no što su organizacije spremne preuzeti vlast. Njihovi ciljevi su promjenjivi, a namjere prolazne, više su fraze govora čelnika i dokumenata nego ideje koje okupljaju istomišljenike, saveznike i glasače. Stranke gledaju svoj rejting, ali ne računaju koliko bi ljudi glasalo za njih, koliko ih bira neku opciju prema tradiciji ili kao manje zlo. Glavne oporbene stranke imaju po nekoliko tisuća članova, a tvrde da će stotine tisuća glasati za njih. Nemaju akcije privlačenja novih članova. Ne privlače mlade. Ako se politikom bave ljudi koji se nadaju lakšem zaposlenju, dezorijentirani u vrijednostima i moralu, a takvi nisu manjina, oni se neće upisati u oporbene ili nove stranke, već u one koje izgledaju kao pobjednici. Većini se politika gadi. Treba dobiti nove članove, simpatizere i glasače, a ne spriječiti osipanje članstva. U nekim strankama vlada demografska bijela smrt, više članova ode nego što ih se upiše. Politika stranaka je gledanje u slavnu prošlost, kao i kunktatorska oporbena prenemaganja. Nisu to lijeve i desne stranke, već starmale ustanove. Ne sliče na škole, već na staračke domove. To je realnost. Loša realnost…

Pročitajte više u novom broju Nacionala...