Korijeni krize u SDP-u sežu davno u mandat bivšeg predsjednika ZORANA MILANOVIĆA i vodstva, a nalaze se u samovoljnom, autoritarnom stilu vođenja te političkim eliminacijama slobodno mislećih članova i neposlušnih organizacija

SDP već dulje od godinu dana proživljava dramatičnu političku krizu koja se ovog ljeta pretvorila u agoniju kojoj se ne nazire rješenje ni rasplet. Stranku razara višemjesečni, otvoren i snažan sukob političkih klanova sadašnjeg i bivšeg predsjednika stranke. Glavni igrači obaju klanova pripadaju etabliranoj stranačkoj eliti, tj. već barem dva mandata nalaze se u vrhu stranačke oligarhije. Članovi i građani promatraju razorno moćan, neprestani konflikt unutar vodstva, u kojem dio vodstva raznovrsnim napadima pokušava smijeniti predsjednika stranke i izazvati hitne unutarstranačke izbore, dok drugi dio vodstva drži obrambeni bedem i tako održava sadašnjeg predsjednika. Duboki razdor u vrhu stranke, nemoć njegova rješavanja, bespoštedna medijska borba dvaju klanova glavne su poruke koje stranka odašilje građanima cijelu 2018. godinu. Kriza vodstva najjače se zrcali u nesposobnosti pronalaska rješenja i izlaza iz ove situacije.

KRIZNA GROZNICA TRESE SVAKI ASPEKT EGZISTENCIJE SDP-a

Međutim, usprkos točnosti tvrdnje da se radi o krizi vodstva i krizi vođenja, situacija sa SDP-om je puno ozbiljnija, a kriza je dublja i opsežnija. Intenzivan sukob dvaju klanova na površinu je izronio velike probleme u funkcioniranju svih aktivnosti SDP-a. Kada ih je obasjalo svjetlo reflektora, pokazalo se kako su u krizi i politički rad na terenu s članstvom i građanima, i kreiranje političkih rješenja tj. programa i javnih politika, i upravljanje i izgradnja kadrova tj. kadrovska politika, i komunikacija s medijima i članstvom i organizacijski procesi i procedure. SDP, poput teške groznice, trese organizacijska, politička, programska, kadrovska i komunikacijska kriza.

KORIJENI KRIZE SEŽU DUBOKO U MILANOVIĆEV MANDAT

Tako intenzivna i sveobuhvatna kriza nije mogla nastati u kraćem razdoblju niti je rezultat djelovanja samo jednog čovjeka. Korijeni krize sežu davno u mandat bivšeg predsjednika i vodstva, a nalaze se u samovoljnom, autoritarnom stilu vođenja, zanemarivanju sustavnog stranačkog rada, krajnjem utilitarizmu i voluntarizmu političkih odluka, uvođenju kulture poslušnosti kao presudnog kadrovskog kriterija, lišenosti bilo kakve samokritičnosti, političkim eliminacijama slobodnomislećih članova (izbacivanje) i neposlušnih organizacija (raspuštanje) i sadržajnoj izgubljenosti. Progresivna politička platforma koju SDP mora nuditi građanima postala je neprepoznatljiva i ispražnjena. Građani su to jasno vidjeli i kaznili. Stranka je izgubila vlast i dvoje parlamentarne izbore.

STRATEGIJA NOJA

Taj proces rastakanja sustava vrijednosti u SDP-u, novi predsjednik i novo vodstvo nisu znali zaustaviti. Umjesto da je na početku mandata otvorena ozbiljna rasprava o naslijeđenim problemima i slabostima i o političkoj odgovornosti za sedam izgubljenih izbora u nizu, odabrana je strategija noja i guranje glave u pijesak. Kriza se intenzivirala i ubrzala. Davor Bernardić nije glavni uzrok ove krize, ali je bolno očito da je on ne može riješiti.

DVA KLANA S ISTIM VRIJEDNOSTIMA

Razlog recentnom stranačkom sukobu dvaju klanova nije u njihovim različitim vrijednostima. Cilj obaju klanova je zauzimanje mjesta predsjednika stranke, postavljanje lojalnih suradnika na vodeće funkcije i izborne liste i eliminacija suprotnog tabora. Niti jedan klan do danas nije ponudio rješenje za izlazak iz krize. Ocjenjujući djela vodstva obaju klanova, iz razdoblja kada su bili ili jesu na pozicijama moći, oni zagovaraju iste vrijednosti: isključivost nasuprot uključivosti, zatvorenu organizaciju nasuprot otvorene, autoritaran stil upravljanja nasuprot demokratičnosti i participativnosti, poslušnost nasuprot sposobnosti i kreativnosti te pragmatizam nasuprot programske i reformske principijelnosti. Oba klana žestoko se zalažu za održavanje status quo, ali uz predsjednika iz vlastitih redova. Ovo je stoga rat za fotelju predsjednika stranke, saborske fotelje te stolce u županijskim i gradskim skupštinama i vijećima.

GRAĐANI DIŽU RUKE OD SDP-a, A ČLANSTVO JE APATIČNO

U cijeloj tom ratu u SDP-u pogubio se osnovni smisao bavljenja politikom: rješavanje društvenih problema i zadobivanje podrške glasača na temelju kvalitetne politike. Zaista nije iznenađujuće da glasači već dulje vrijeme dižu ruke od SDP-a. Od parlamentarnih izbora 2016. stranka nezaustavljivo ide prema dolje i kontinuirano gubi glasače. Nakon što je rejting u veljači ove godine pao ispod 20 posto, negativan trend se nastavlja te je ovog kolovoza probijena granica od 18 posto. Na kraju ljeta sadašnji predsjednik ponovio je najlošiji rezultat bivšega, onaj iz rujna 2014. od 17,3 posto podrške građana. Davor Bernardić u percepciji građana u kolovozu nije bio među 10 najpozitivnijih političara u Hrvatskoj (0,7 posto podrške). Svaki drugi građanin (55 posto) imao je negativan dojam o Bernardiću, a tek svaki četvrti pozitivan dojam (25 posto).

Glasači u sve manjem broju žele glasati za SDP, a naši bivši glasači su izrazito, s pravom, ljuti na stranku. Njihovo razočaranje prelazi u očaj i rezignaciju jer ne vide izlaz iz zatvorenog kruga autodestrukcije. Naši glasači, kao i naši članovi, postali su taoci klanovskog rata u još uvijek najjačoj oporbenoj stranci. Stranka je u pat poziciji jer nijedan od dvaju klanova nije toliko jači od drugoga da bi ga mogao lagano, bez ozbiljnih posljedica eliminirati.

ČETIRI JESENSKA SCENARIJA U SDP-u

Ove jeseni, tj. u razdoblju do izbora za EU parlament u svibnju 2019., moguća su četiri scenarija. “Nastavak agonije”, bez jasnog pobjednika, prvi je scenarij. Sukob će se već u rujnu ponovno rasplamsati oko Bernardićeva zahtjeva da postane predsjednik saborskog Kluba, za koji se očekuje da će ga SDP-ovi zastupnici odbiti te oko žalbe četvorice suspendiranih članova Predsjedništva Statutarnoj komisiji. Nastavak unutarstranačkog rata će se prebaciti na pitanje kojih 12 imena će biti na izbornoj listi za EU parlament i na kojem mjestu. Posljedice nastavka agonije bile bi daljnji pad rejtinga prema 15 posto, izjednačavanje sa Živim zidom ili zaostajanje za njim, daljnji odljev članova i sve dublja apatija preostalog članstva i glasača. Na EU izborima ovaj scenarij rezultirat će prepolovljenim brojem EU mandata, s 4 osvojena na prošlim izborima na 2 mandata na ovima. Kad bi se klanovski rat nastavio do parlamentarnih izbora 2020., stranka bi na njima potonula na manje od 20 saborskih mandata.

OBRANA INSTITUCIJE PREDSJEDNIKA

“Obrana institucije predsjednika” drugi je potencijalni scenarij. Već tjednima dio članova Bernardićeva klana koristi se tom frazom, čiji je autor Darko Milinović iz HDZ-a, u obrani predsjednika, pokušavajući tako zaštititi svoj politički kapital uložen u njega. Ovaj scenarij podrazumijeva opstanak Bernardića na mjestu predsjednika i eliminaciju većeg dijela vodstva drugog klana, što Bernardiću lojalnim ljudima osigurava ulazno mjesto na saborskim listama. Rezultati drugog scenarija isti su kao i oni prvoga: daljnji pad rejtinga stranke, gubitak EU i saborskih mandata. Dodatni rezultat bio bi raskol SDP-a i mogući gubitak gradonačelnika u važnim uporištima ako bi veći dio pobunjeničkog klana odlučio otići iz stranke.

IZBORI ODMAH

“Izbori odmah” sažeti je opis trećeg scenarija. Njega glasno zagovaraju pripadnici pobunjeničkog klana, očekujući da će na brzim unutarstranačkim izborima premoćno pobijediti njihov kandidat i ekipa. U drugom klanu pak dvojica potpredsjednika za te izbore pokušavaju pronaći idealnog nasljednika sadašnjeg predsjednika, ne uzimajući u obzir da je neminovno promijeniti sustav i način rada, a ne samo prvog čovjeka. U slučaju trećeg scenarija, sukobi u stranci će se zaoštriti. Ljetos održani izbori za vodstva županijskih organizacija jasno su ukazali da je u ovakvim uvjetima pobjeda izvanklanovskog, reformskog kandidata nemoguća, da su izbori kontaminirani sumnjama u različite manipulacije dijelova izbornog procesa (pravo glasa, članarine, mogućnost pristupa članovima i sl). Ti izbori, uz izostanak konkretnih rješenja sa sastanka maratonaca, tj. treće struje u Pločama, razbili su iluziju da je promjene moguće pokrenuti odozdo. Stoga bi jesenski izbori za nacionalno vodstvo, u ovakvim uvjetima i s ovakvim pravilima, vjerojatno završili na sličan način: kontaminiranim procesom i pobjedom klanovskog kandidata i ekipe. To bi za posljedicu imalo kontinuitet politike vae victis, tj. eliminaciju vodećih ljudi gubitničkog klana.

Stoga, ovisno o političkom kapacitetu pobjedničkog klanovskog kandidata, scenarij “izbori odmah” uz raskol stranke, kao rezultat može donijeti ili privremeno zaustavljanje pada rejtinga, tj. stagnaciju ili u prva dva scenarija već opisane rezultate: nastavak pada rejtinga i gubitak EU i saborskih mandata.

NOVI POČETAK ZA SDP

Za ostvarenje četvrtog scenarija, “novi početak”, koji jedini predstavlja prekid s politikom “mi ili oni” i zaustavlja raskol stranke, neophodne su politička odgovornost spram SDP-a, njegove uloge na oporbenoj sceni i u hrvatskom društvu. Ovaj scenarij značio bi postizanje dogovora između dvaju klanova o temeljnim političkim ciljevima SDP-a u sljedećih godinu dana.

Radi se o modelu rješenja krize u 5 koraka koji sam prvi put ukratko ocrtala pred desetak dana, a sada ga detaljnije razlažem. Prvi korak je odustajanje od politike “mi ili oni” i otvaranje razgovora između vodstva dvaju klanova. Cilj ovih razgovora je postizanje dogovora između njih o 10 ključnih, konkretnih ciljeva SDP-a za sljedećih godinu dana. Smisao ovog dogovora leži u definiranju osnovnih smjernica budućeg smjera razvoja stranke i njezinog redizajna. Potpisivanjem sporazuma o 10 ključnih ciljeva za sljedeću godinu, vodeći ljudi obaju klanova obavezali bi se na aktivno sudjelovanje u njegovoj realizaciji. Sporazum bi razriješio i druge goruće točke sadašnjeg sukoba.

Drugi korak, nakon potpisivanja sporazuma, bio bi da vodeću poziciju u stranci, sukladno Statutu, a nakon ostavke sadašnjeg predsjednika, preuzme potpredsjednik Zlatko Komadina kao v.d. predsjednika. Istovremeno bi se formiralo krizno savjetodavno tijelo, neka vrsta izvršnog odbora koje bi imalo funkciju kreirati prijedloge reformskih dokumenata za raspravu i usvajanje na tijelima stranke. Cilj bi bio postići suglasnosti obaju klanova oko članova tog tijela koji bi trebali biti kombinacija iskustva i mladosti, inovativnosti i opreza, mudrosti i energičnosti, s time da ključni kriterij odabira bude sposobnost člana da kreira nova politička rješenja i sadržaje.

Treći korak je ostvarenje definiranih ciljeva koji vode modernizaciji i demokratizaciji stranke, stvaranju i komuniciranju političkih platformi i sadržaja koji se tiču životnih problema građana i početku pripreme javnih politika. Smisao ove faze je povratak SDP-a temeljnom smislu bavljenja politikom, a to je kreiranje rješenja za društvene probleme.

Četvrti korak je donošenje političke platforme za izbore za Europski parlament. Uz te izbore vezano je pitanje načina kreiranja izborne liste, što bi po sadašnjem modelu biranja ponovno moglo dovesti do teških sukoba. Stoga je moj prijedlog da se za EU parlament održe stranački predizbori, u kojima bi sudjelovali svi članovi (ne samo oni s plaćenom članarinom!) i registrirani simpatizeri i na temelju čijih rezultata bi Glavni odbor usvojio SDP-ovu listu za EU izbore.

Peti i konačni korak ovog modela rješavanja krize je održavanje unutarstranački nacionalnih izbora, nakon EU izbora. Na ovaj način izbori bi se održali u novostvorenim uvjetima stabilizirane stranke, okrenute proizvodnji političkog sadržaja, a ne proizvodnji sukoba. Scenarij “novi početak” ne dovodi do raskola stranke, odljeva članstva i daljnjeg pada podrške građana, već socijaldemokratima otvara prostor za novi start. Četvrti scenarij omogućio bi stvaranje novog, reformiranog SDP-a, umjesto nastavka foteljaškog rata i raskola stranke. On bi rezultirao fokusom vodstva i članova na definiranje i zagovaranje temeljnih vrijednosti stranke i društva, na kreiranje iz njih proizašlih programskih rješenja i javnih politika te na intenzivnu modernizaciju i demokratizaciju same stranke. Sve to dovelo bi do jačanja SDP-a i povratka povjerenja glasača.

Ovu krizu nije moguće riješiti iz baze. Predsjedništvo i Glavni odbor do danas nisu iznjedrili prijedlog rješenja krize, pa nema realnog uporišta očekivati da će se to dogoditi najesen. Krizu mogu u prvom koraku razriješiti samo njezini glavni akteri, a to su vodstva obaju klanova. Oni su donositelji ključnih odluka i u svojim rukama imaju potrebnu političku moć za postizanje kompromisnog dogovora. Stoga je i odgovornost za prihvaćanje održivog i konstruktivnog rješenja na njima. Hoće li je prihvatiti, ostaje nam vidjeti.