Predsjednica se pokazala kao NEMORALNA I BESKRUPULOZNA osoba koja sramoti sebe i Hrvatsku. Ali stranačka mašinerija, skloni mediji, gomila para za kampanju i neravnopravnost kandidata Hrvatskoj mogu priskrbiti još pet godina sramote
DOGAĐAJ PRVI: ŠEŠELJ, KOLINDIN PRIJATELJ I PARTNER
Gospodin Bujanec je hrvatskoj javnosti zaista ponudio pravi politički događaj! Za medije je dao izjavu koja ga definitivno prokazuje kao beskrupuloznog manipulatora i sramotu novinarske profesije. Mrtav-hladan, pohvalio se partnerstvom s četnikom i ratnim zločincem Šešeljem u predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Kaže, sve u dogovoru s izbornim stožerom kasnije izabrane predsjednice. Takva domoljubna, a i delikatna odluka o kolaboraciji s pravim četnikom, osuđenim ratnim zločincem i poticateljem zločina u Hrvatskoj i BiH, sasvim sigurno nije donesena bez same Kolinde Grabar-Kitarović. Predsjednica je, eto, surađivala s ustašolikim Bujancem i četnikom Šešeljem, upravo onako kako su dobro surađivali njihovi uzori iz II. svjetskog rata. Velikih li domoljuba i Hrvata! Zapravo, bilo bi primjereno da predsjednica umjesto svoje omiljene sintagme u obraćanju građanima „drage Hrvatice i dragi Hrvati“, koristi novu, „drage ustaše i dragi četnici“. Bilo bi to poštenije od nje, s obzirom na to s kojim je i kakvim likovima spremna surađivati. Jednako je sramotna spremnost predsjednice i njenih dragih ustašoida i četnika da radi političkog probitka besramno, brutalnim lažima blate najbližu rodbinu političkih konkurenata. Tu razinu moralnog dna na našoj političkoj sceni nitko prije Grabar-Kitarović nije dosegao, nadam se, ni neće. Zapravo, u cijeloj priči Bujanec je beznačajan, bitna je Grabar-Kitarović. Predsjednica koja je od mnogih dočekana kao kraljica, svetica i nada Hrvatske, pokazala se kao nemoralna i beskrupulozna osoba koja je cijelog mandata sramotila sebe i Hrvatsku. Znači li to da ta dama neće biti ponovo izabrana? Naravno, ne. Stranačka mašinerija, skloni mediji, gomila para za kampanju i neravnopravnost kandidata u provedbi i nadzoru izbora, lako Hrvatskoj mogu priskrbiti još pet godina sramote.
DOGAĐAJ DRUGI: UJEDINJAVANJE LJEVICE I PERNAR U ŽENSKOM LIKU Prošloga tjedna počeo je politički proces koji će, uvjeren sam, promijeniti sliku Hrvatske. Spajanjem male lijeve stranke Naprijed Hrvatska s SDP-om, otvorila su se vrata zajedništvu sada razmrvljene ljevice. Ako se proces okrupnjavanja ljevice nastavi, može se očekivati njena transformacija iz političke opcije u općoj defenzivi u onu koja hoće i može promijeniti Hrvatsku. Naravno, pritom nije odlučujući politički značaj stranke Naprijed Hrvatska, jer se ona zaista nije uspjela značajnije nametnuti na političkoj sceni. Tek poneki mandat u lokalnoj samoupravi to potvrđuje. Ali činjenica da se stranka od nešto više od tisuću članova, među kojima je najveći broj bivših SDP-ovaca koji su se od njega makli nezadovoljni politikom SDP-a pod Milanovićem, odlučila vratiti matičnom jatu bez ikakvih posebnih uvjeta i zahtjeva, budi optimizam. Taj bi primjer mogla slijediti još poneka stranka lijevog profila. Povratak u SDP onih koji su iz stranke otišli kada je bila na vlasti, ali s jasnim naznakama problema koji čekaju SDP, baš sada, kad je ta stranka u ozbiljnim problemima, govori o tome da se na lijevoj sceni ipak počinje prepoznavati ozbiljnost vremena. Desna plima praćena rastom ultrakonzervativizma, ali i ustašofilije, prijeti Hrvatsku vratiti u vremena za koja smo naivno mislili da se više ne mogu ponoviti. Vrijeme traži od odgovornih ljudi lijevog svjetonazora da prepoznaju prioritet. Do prije nekoliko godina lijeva scena mogla si je dopustiti luksuz većeg broja stranaka i mrvljenja biračkog tijela. Danas to više ne može i ne smije Ujedinjenju praktički nije bilo otpora, ni u velikom SDP-u niti u maloj Naprijed Hrvatska. Bilo je tek nešto mrmljanja u bradu manjeg broja onih koji ne razumiju političke procese ili se boje jačanja unutarstranačke konkurencije ili kadrovsko osnaživanje SDP-a vide kroz naočale aktivista u sukobu sadašnjeg vodstva i onih koje mediji nazivaju “milanovićevcima”. Bernardić je privlačenjem jedne cijele stranke u SDP pokazao liderski gard i pogriješit će ako ujedinjavanje ljevice ne nastavi. Začudo, jedini oštar komentar protiv ujedinjavanja na ljevici došao je od Dalije Orešković, instant-zvijezde naše političke scene. Dama koja svoj brz uzlet na političkoj sceni ima zahvaliti solidnom predsjedanju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i prirodnoj naklonosti novim licima na političkoj sceni, zapravo, u politici još nije napravila ništa. Ali očito svoje ambicije pretpostavlja interesu ljevice. Proces ujedinjavanja vidi kao moj nedostatak političkog vizionarstva. Uz to, ne vjeruje ni jednoj mojoj političkoj inicijativi jer da sam bio izgubio izbore od Grabar-Kitarović, a i osnovao stranku koja nije imala uspjeha. Obrecnula se i na sam SDP jer da nije smislena oporba i jamac socijaldemokracije. Ok, legitimno! Ali…. Gđa Orešković u politici još nije napravila ama baš ništa. Očijuka s predsjedničkim kandidaturom uz relativno dobar rejting, ali dostatan tek da u prvom krugu izbora otrči počasni krug. Za početak, možda dovoljno. Da, kad Orešković svoj politički projekt ne bi gradila na pukom pljuckanju lijevo i desno, ne dajući ikakav vlastiti suvisli program. Iz njenih usta čujemo samo tko i zašto ne valja. Bilo bi lijepo da Orešković kaže nešto po čemu bi javnost razumjela zašto ona valja. Što misli o, recimo, ustroju lokalne samouprave? Možda o porezima? Ili o četvrtoj tehnološkoj revoluciji i njenoj primjeni u Hrvatskoj? Misli li išta o reformi pravosuđa, makar i pogrešno? Ili, ima li kao ljevičarka ikakvu viziju o modernom odnosu rada i kapitala? Jedino što je do sada izustila, a da nije napad na nekoga, teza je da bi, isto kao Milanović, ukinula pravo građanima da neposredno izaberu predsjednika Republike. Iako, oboje će ako se dočepaju Pantovčaka stajati iza toga, kao i Grabar-Kitarović iza one o preseljenju Ureda s Pantovčaka. Baš me zanima tko će glasati za kandidatkinju i kandidata koji bi potpuno obesmislili dužnost za koju se natječu!? Eto, podsjećam, u istoj fazi predsjedničke “predkanidature” bio sam obećao da će Hrvatska u mome mandatu ući u EU, obećao sam popraviti odnose sa susjedima I inicirati promjenu Ustava da pretvorbeni kriminal nikada ne zastari. Gospođo Orešković, koji je Vaš program? Pljuckanjem po svemu i svakome počinjete pomalo sličiti na Pernara u ženskom liku. Da, populizam tog tipa može donijeti određeni politički probitak, ali nikada vrhunski i dugoročni rezultat. Ali, uvjeren sam, Dalija Orešković može bolje, i za sebe, i za ljevicu, i za Hrvatsku.