Rajko Ostojić, saborski zastupnik u Klubu socijaldemokrata i član Odbora za obranu, kazao je u razgovoru za N1 televiziju 29. studenoga 2022. da će „tog dana na odboru, a onda i sutra na plenarnoj sjednici kolegama poručiti da glasaju za Ukrajinu i obuku ukrajinskih vojnika, jer je to pitanje morala i etike”. Pozvao je pritom saborske zastupnike “da se ne boje da će biti proglašeni žetončićima i da se sjete stanovnika Bahmuta i koliko stopala i nogu bi moglo biti spašeno ako Hrvatska sudjeluje u humanitarnoj vojnoj pomoći Ukrajini”. Kazao je i da je Andrej Plenković „još jedanput doveo oporbu u taktičku zamku iz koje će morati sami izići”. Pritom je neuvijeno pohvalio Plenkovićeve diplomatske vještine i uspjehe u internacionalnim odnosima. Je li Rajko Ostojić u pravu?

Rajko Ostojić u načelu je u pravu da su moralne obveze veće od pravnih, pa tako i ustavnih. No načelo uključuje mjeru, a u Ostojićevoj izjavi je nema.

MORAL I PRAVO

Toma Akvinski ostavio je klasični nauk po kojemu zakon pripada razumu, a ne volji, te je jedne od četiriju vrsta: vječni zakon odnosno Božja providnost; prirodni zakon odnosno vječni zakon u mjeri u kojoj je objavljen svakome razumnom biću; božanski zakon odnosno zakon objavljen od Boga (Deset zapovijedi u Starom zavjetu, Kristov nauk u Novome); ljudski zakon, koji je stvoren od vladara i/ili puka. Prirodni zakon je to što se u zapadnom naslijeđu drži općevažećim moralom, koji je obvezatan za svakoga razumnog čovjeka. Po Akvincu, uključuje samo tri očite zapovijedi: za sva bića opstanak; za živa bića rađanje potomstva; za razumna bića da žive dobro jedna s drugima i da spoznaju najvišu istinu. Zakon u Akvinca, a jednako tako i u Hansa Kelsena, najvećega pravnog mislioca proteklih dvaju stoljeća, postoji tako da važi po tome što je donesen u skladu s višim zakonom. Stoga ljudski zakon koji nije u skladu s prirodnim zakonom, to jest općevažećim moralom, ne postoji.

Po danas utjecajnom shvaćanju (npr. Stanford Encyclopedia of Philosophy), poimanje prirodnog zakona Thomasa Hobbesa najsličnije je Akvinčevom. Protivno, Hobbesov nauk temeljno se razlikuje. Po Hobbesu, izvan države svak je svakome vuk. Stoga je jedina zapovijed opstanak. Da bi ga država mogla osigurati, vladar ima neograničenu vlast. Ako država ne osigurava opstanak, svaki podanik ima prirodno pravo sam se spašavati, pa tako i od nje. Hobbesova država nije pravna, ona navodno uspostavlja pravo. Zbog toga, i zbog toga što je Hobbesov nauk temeljen na složenoj filozofiji, mio je filozofima.

USTAV JEST MORALAN

Po Johnu Lockeu, ljudi i prije države žive u društvu, ali bez dovoljno reda. Zbog toga Locke može zagovarati ustavnost, tj. da jedna grana državne vlasti ograničava drugu (ne bi mogao da su predsjednik Republike i predsjednik Vlade – oboje malim slovima jer je riječ o osobama – jedan drugome vukovi). Locke to može zagovarati i zbog toga što svoj nauk o državi, kao pravno ustrojenoj vlasti radi zaštite čovjekovih prava, ne izvodi iz svoga filozofijskog nauka o prirodnom zakonu. Locke je liječnik i profesor medicine (poput Rajka Ostojića) pa svoj nauk temelji na tome što se u Hipokratovoj medicini nazivalo dogmatikom. To je uopćeno i sistematizirano iskustvo stečeno zurenjem, npr. u bolesnikovo uho (za razliku od spekulativne medicine, koja dijagnosticira promatrajući zvjedoznanački položaj pacijenta u svemiru). Slijedeći uzor medicinske dogmatike, razvilo se i kontinentalno europsko pravo. Moderna ustavnost razvila se na Lockeovom nauku. Nije ju moguće razviti na Hobbesovom.

H.L.A. Hart, posljednjih desetljeća najutjecajniji pravni pozitivist, odnosno mislilac koji tvrdi da pravo nije nužno moralno, priznaje, a sljedbenici ignoriraju, da pravo osigurava opstanak. To pogotovo vrijedi za ustav. Dakle, da bi to bio, mora biti moralan u smislu Akvinca, Hobbesa, čak i Harta.

U krivu je onaj tko suprotstavlja ustav i moral, pogotovo kad je riječ o odredbama Ustava RH o sigurnosti države. Moguće je da tekst koji se naziva ustavom to nije jer nije moralan ili da pojedine ustavne odredbe nisu moralne. No nije zabilježeno da je bilo tko obrazloženo javno saopćio da “Ustav RH” nije ustav jer nije moralan ili da čl. 7 Ustava RH, o diobi vlasti između Predsjednika RH i Vlade RH u oružanim snagama i obrani države, nije moralan. Ipak, ne dovodeći u pitanje Ustav RH ili njegov članak 7, Vlada RH nastoji ga ne primijeniti u pogledu obuke ukrajinskih vojnika u RH, jer čl. 7 propisuje da o tom odluku donose Predsjednik RH i Vlada RH suglasno, a Predsjednik se neće suglasiti s Vladom.

POSTOJI LI IZLAZ?

Po izjavi Rajka Ostojića, Sabor treba prihvatiti prijedlog Vlade makar protivno Ustavu, jer je prijedlog moralniji. Protivno tome, hrvatska pomoć Ukrajini neće bitno pomoći Ukrajini. Vesna Pusić ispravno je primijetila da će značajnije pomoći samoj RH. Kršenje Ustava RH zato da bi se pomoglo Ukrajini bitno će smanjiti mogućnost RH da se brani. Koliko je potonja ocjena ispravna, najbolje pokazuje sljedeći prijedlog izlaza iz ustavne krize:

Saborska oporba traži od Predsjednika Vlade RH da se javno ispriča zbog propusta da traži suglasnost Predsjednika Republike za odluku Vlade o obuci ukrajinskih vojnika od RH.

Ako se Predsjednik Vlade ne ispriča, Sabor većinom pokreće postupak smjene Vlade zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti RH.

Ako se Predsjednik Vlade ispriča, a Predsjednik Republike ne suglasi se s odlukom o obuci ukrajinskih vojnika u RH, 2/3 saborskih zastupnika pokreće smjenu Zorana Milanovića s dužnosti Predsjednika Republike zbog kršenja Ustava ugrožavanjem nacionalne sigurnosti RH.

Ako 1. ili 2. ili 3. nije vjerojatno, u dubokoj smo krizi ne samo Ustava nego i opstanka.