Koliko puta smo dosad čuli tu riječ i ostali razočarani, koliko puta su uspjeli ideju o iskoraku pretvoriti u politički pamflet, a ako nam išta treba u društvu to su ključne reforme, jer i dalje postoji vjera da sutra možemo napraviti iskorak i prečacom postati ambiciozan i angažiran dio EU-a. Kreativne i sposobne ljude imamo.

Da.

Ta riječ, koliko god da je postala izlizana, možda nikad nije bila važnija nego sada, na koncu konca i EU to traži od nas, NPOO je pod upitnikom ako do reformi ne dođe.

Mi poduzetnici ih tražimo, vapimo za njima i to u ključnim segmentima:

1) Reforma poreznog sustava jer ovo što sada imamo je nepravedan porez, nekima majka, nekima (većini) maćeha, nije to samo nužnost smanjivanja poreza, i to prvenstveno jednog od najvećih PDV-a u EU-u, poreza na dohodak (prijedlog UGP-a je 10% po modelu Flat Rate, za razliku od postojećeg progresivnog sa stopama do 30%), kao i uravnoteženje svih poreznih davanja i njihovo linearno smanjivanje te značajnije smanjivanje parafiskalnih nameta (njih skoro 400, a zapravo nitko ne zna koliko ih je). Eh, a u nekoj budućnosti bismo doista trebali raspravljati o modelu isplate bruto plaće na ruke zaposlenika, ali tome treba prethoditi ozbiljna edukacija, od osnovne škole do reforma obrazovanja, zdravstva i mirovinskog sustava.

2) Reforma javne uprave i lokalne samouprave koja se odmah nadovezuje na reformu poreznog sustava, da se ide na smanjivanje pritiska na poduzetnike, ali i zaposlenike s jedne strane te optimizacija i digitalizacija sustava s druge strane kako bi bio ne samo jeftiniji, već i efikasniji.

To je i najveći izazov jer svaka vlada do sada je pronalazila model kako uhljebljivati, kako tamo gdje imaš jednog birokrata zaposliti dva, nakon 30 godina smo fazi kad nam skoro 60% BDP-a čini država i njena potrošnja, a to nije dobro. Uz optimizaciju i digitalizaciju, UGP od početka traži i transparentnost upravljanja na svim nivoima.

3) Reforma pravosuđa je mogla biti pozicionirana na prvo mjesto, pa i recentni događaji s DORH-om pokazuju da imamo neefikasan i netransparentan sustav koji vapi za našim “Eliotom Nessom” koji će uvesti reda i vratiti povjerenje u institucije, ali i svaki sudac (a država smo u EU vrhu po broju sudaca na 100.000 stanovnika) mora postati efikasan, ubrzati procese te za to biti adekvatno nagrađen ili “kažnjen” jer loše pravosuđe u kojem se investitori ne osjećaju sigurnima, u kojem je teže naplatiti dugovanje nego dočekati zgoditak na lotu, u kojem se godinama čeka na dobivanje vlasničkog lista i jest jedan o razloga zašto smo na zapećku EU-a i zašto mnogi bježe iz RH, a ključni investitori nas zaobilaze.

UGP je imao tri razgovora s prošlim i sadašnjim ministrom pravosuđa, dostavili smo naše konkretne prijedloge, a ključnim smatramo uvođenje vremenskih rokova u rješavanju spisa, a pogotovo onih vezanih uz manje iznose potraživanja do primjerice 100.000 kuna. Smatramo da se rješenje mora dostaviti u maksimalno dva tjedna, a da nijedan proces ne smije trajati duže od jedne godine uključujući i sve žalbe. Naravno, aludiramo na rad trgovačkih sudova, s pozicije nas poduzetnika.

Uz navedene ključne reforme nužno je naglasiti reforme obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava, a ključna riječ je liberalizacija, s većim uplivom privatnog sektora. Nizozemska je to davno riješila modelom vaučerizacije koji se pokazao iznimno efikasan i pravedan. Treba nam više privatne inicijative i kreacije, a manje državne regulacije, a to bi bio ozbiljni iskorak ka reformi.

UGP ima četiri postulata na temelju kojih smatramo da se trebaju donositi zakoni i mjere:

1) Više rada

– država treba napraviti sve da građani zarađuju više, ulažu više, investiraju više, a ne da ih koči.

2) Digitalizacija

– država nema što tražiti od nas papir koji nam je sama dala

3) Više pravde

– država mora imati efikasno pravosuđe, s jednakom šansom za sve

4) Manji porezi

– država mora na svaki novi porez ukinuti dva stara, na svaku novu regulaciju ukinuti dvije stare i uvijek pronalaziti model da više novca ostaje onima koji su ga zaradili na tržištu, oni najbolje znaju što će i kako će ga ulagati.

Nažalost, ne očekujemo nikakve iskorake u tim reformama u narednom razdoblju, možda možemo očekivati samo manje iskorake i kozmetičke reforme. Ulazak u Schengen i eurozonu možda će ipak biti pokretač određenih iskoraka, jer smo svjesni da vlada koje pokrene tako sveobuhvatne reforme teško da će dočekati drugi mandat. No takva vlada bi bila ona koja bi pokazala da joj je najbitnija budućnost Hrvatske, a ne zadržavanje vlastitih pozicija. Nadamo se da će sadašnja vlada, ponukana traženjem reformi iz EU-a smoći snage za ozbiljan redizajn i hrabro zasukati rukave. Nije kasno. Tražimo hrabrost. Tražimo li previše?

UGP se od prvog dana, a postojimo manje od dvije godine, pozicionirao kao neovisna i jaka udruga koja sad broji preko 18.000 poduzetnika (od čega 13.000 tvrtki i obrta) i jasno potiče reforme.

Poslali smo svim bivšim i sadašnjim ministrima u resorima koji su nam bitni (gospodarstvo, turizam, financije, rad i socijalna skrb, pravosuđe…) naše jasne prijedloge i od početka smo rekli da nismo samo kritičari, već i oni koji daju konkretne prijedloge. Smatrali smo da naš krhki segment civilnog sektora mora imati jaku i neovisnu udrugu, smatramo to i sada.

Vjerujemo u Hrvatsku.

Poduzetnici pokazuju kako se može graditi i stvarati usprkos svim problemima i birokratskim zavrzlamama, a zamislite koliko bismo bili uspješni da nas se ne koči, da nas se pusti da radimo uz jednaka “pravila igre” za sve, uz efikasnu birokraciju i pravosuđe, uz manje poreze i hrabre političare.

Zamislite tu Hrvatsku. Bolju i pravedniju, onu koju mi u UGP-u zovemo Hrvatska 2.0.