I prije nego što je Rusija krajem prošle zime napala Ukrajinu, svjetska ekonomija bila je izložena mnogim izazovima. Najgore od pandemije možda je iza nas, ali se globalna ekonomija i dalje bori s posljedicama, primjerice, s trenutno visokom inflacijom

Ukrajina, energetska tranzicija, hrana

Pogotovo, ali ne samo u Europi, rat u Ukrajini je svakoga usredotočio na važnost energetske sigurnosti. Čak i Greta Thunberg misli da nema smisla u Njemačkoj zatvarati nuklearne elektrane samo da bi se ove zime grijali ugljenom. Jer upravo će potrošnja ugljena, tog već pomalo zaboravljenog energenta, najviše porasti ove zime koja nas, bez obzira na dugoročne želje i usmjerenja održivim i obnovljivim izvorima, tjera na „energetske“ kompromise s kakvima se dobar dio Europe nije susreo već desetljećima. Globalna potražnja za energentima ne jenjava, ali bez adekvatnih ulaganja i diverzifikacije dobavnih izvora, opskrba će ostati upitna. Stoga i dalje možemo očekivati visoke cijene nafte, plina i posljedično struje, koje su rezultat dvaju usporednih trendova: povećane potražnje nakon pandemijskog razdoblja stagnacije ekonomske aktivnosti i ruske agresije na Ukrajinu.

Hrana je također faktor koji će u 2023. generirati inflatorne pritiske. Već od prošle godine zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta (suša i poplava) cijene hrane počele su rasti. Visoke cijene energenata rezultirale su privremenim zatvaranjem mnogih energetski intenzivnih proizvodnih pogona u Europi. Tu svakako ubrajamo petrokemijsku industriju, odnosno proizvodnju gnojiva koja su ključna za proizvodnju hrane. Najveći utjecaj rata u Ukrajini u pogledu hrane leži u činjenici da je Ukrajina ove godine imala zaliha žita i ostale hrane. Intenziviranjem ratnih sukoba i kontinuiranim problemima s mogućnošću izvoza na strana tržišta, pitanje je što će Ukrajina uopće moći proizvesti iduće poljoprivredne sezone, a kada su zalihe niske, uvijek je povećan rizik viših cijena.

Kao i kod energenata, potražnja ne pada, ali je obujam opskrbe hranom upitan. Rizik da će doći do poremećaja u opskrbi hrane i energenata glavni je argument za višu inflaciju na dulji rok, premda osobno ne vjerujem u taj scenarij.

Sporiji rast, niža inflacija i izazovna prilagodba u Europi

Zašto ne? Jer ne vidim uvjete u 2023. godini gdje potražnja neće bitno oslabiti. Tako je Međunarodni monetarni fond 11. listopada objavio jesenske prognoze u kojima očekuje skroman rast svjetske ekonomije u 2023. od 2,7 posto. Za nas je najvažnije što prognoziraju pad aktivnosti u Njemačkoj i Italiji, našim najvažnijim trgovinskom partnerima.

A da je Europska unija pred velikim izazovima, vrlo je otvoreno i jasno rekao dan ranije glavni europski diplomat Josep Borrell na godišnjoj konferenciji veleposlanika EU-a u Bruxellesu. Naglasio je kako je Europska unija „odvojila svoje izvore blagostanja od izvora sigurnosti“, da je Rusija bila izvor jeftine energije, a Kina ogromno tržište koje je poticalo europski izvoz i omogućavalo pristup jeftinim dobrima. Konkretno, Borrell je izjavio: „Vi – Sjedinjene Američke Države – brinete se o našoj sigurnosti. Vi – Kina i Rusija – bile ste izvor našeg blagostanja. To je svijet koji više ne postoji.“

Pad vrijednosti dionica i obveznica smanjuje pokriće za daljnje kreditiranje. Taj pad povećava neizvjesnost za financijska tržišta

Pristup Kini se otežava i europska prilagodba će biti teška uz generiranje političkih tenzija, zaključio je Borrell. Nemam razloga ne složiti se s njim. Iz mog kuta gledanja, nakon 2021. i prve polovice 2022. gdje je gospodarski rast u EU-u i Hrvatskoj bio solidan, teško je ne očekivati izraženije usporavanje ove zime i dogodine. Istovremeno, sporiji rast potražnje ili čak pad mora djelovati na smanjenje inflatornih pritisaka.

S druge strane, činjenica da je Njemačka pristala na to da se Europska komisija zaduži na tržištima kako bi se financirale europske energetske politike ove zime, znak je da će Europska unija pronaći načina za suočavanje s izazovima koji nas očekuju.

Financijska tržišta pušu na hladno

Gdje god pogledamo, na financijskim tržištima vidimo znakove povišenog stresa. Vrijednost dionica na gotovo svim burzama pada, cijene obveznica također. Američki dolar neprestano jača, a vrijednost renomiranih valuta, poput japanskog jena i britanske funte, nastavlja padati. Kineski juan nastavlja padati iako Kina bilježi rekordne trgovinske suficite. Jedan nepromišljeni rebalans proračuna nove britanske vlade krajem rujna, potaknuo je takav pad britanskih obveznica da je Engleska središnja banka bila prisiljena osigurati likvidnost tržištu ne bi li svi akteri mogli poravnati račune na organiziran način. Ne radi se, dakle, o nekakvom tržištu u nastajanju koje je ionako na lošem glasu, već o Velikoj Britaniji.

‘Nastavak oporavka turizma i daljnji razvoj IT sektora generirali su sasvim dovoljno prihoda od izvoza usluga da bi tekući račun platne bilance ostao u plusu’, ističe Goran Šaravanja. FOTO: HGK

Istovremeno, rekordne razine zaduženosti u svijetu glavni su razlog za sva, naizgled nepovezana, događanja na financijskim tržištima. Krajem prvog kvartala 2022. zaduženost svih sektora svjetske ekonomije iznosila je 305 bilijuna dolara, odnosno 348 posto globalnog BDP-a prema računici Međunarodnog instituta za financije (IIF). Rast zaduženosti zabilježen je kod privatnih nefinancijskih poduzeća. Upravo tu leže najveći rizici jer kao što svaki gospodarstvenik zna, ako nemate prihoda, ne možete se zadužiti ili naći nove investitore, posljedično, ne možete podmiriti obveze pa idete u stečaj. I to je temeljna razlika u odnosu na države koje mogu mijenjati zakone i tako dizati poreze, smanjivati rashode i čije središnje banke uvijek mogu uskočiti.

Kako su središnje banke počele dizati kamate stope, trošak financiranja postupno raste, a vrijednost burzovnih indeksa i obveznica pada. Ključ je u tome što taj pad vrijednosti dionica i obveznica smanjuje pokriće za daljnje kreditiranje. Taj pad povećava neizvjesnost za financijska tržišta. Oni koji su se zadužili da bi ulagali na financijskim tržištima obvezni su vraćati zajmove (margin call) kako vrijednost financijske imovine pada. U cijeloj toj priči američki dolar je ključni faktor – SAD posjeduje najveće i najsofisticiranije financijsko tržište. Upravo je američki dolar baza većine kreditiranja na svijetu. Kada vrijednost financijske imovine počne padati, proces kreditiranja usporava pa čak i počinje razduživanje. Odnosno, izvan SAD-a nedostaje dolara. Stoga nije bez razloga kada se kaže da je jak dolar znak da se izgledi za globalnu ekonomiju kvare.

Gdje je Hrvatska u svemu tome?

Evidentno je da će, ne samo u Europi nego u cijelom svijetu, doći do usporavanja gospodarske aktivnosti u 2023. godini. Premda su MMF-ove prognoze u javnosti okarakterizirane kao pesimistične, činjenica je da nećemo znati je li uistinu tako dok ne vidimo kako je Europska unija podnijela nadolazeću zimu.

Međutim, bitno je naglasiti kako je Hrvatska danas u znatno boljem stanju u odnosu na 2008. kada se globalna financijska kriza prelila na istočnu Europu. Tada nismo bili ni u NATO-u, a kamoli u EU-u ili eurozoni. Inozemna zaduženost hrvatskih poduzeća, prema našim izračunima na temelju podataka HNB-a, povećala se 2007. za 11 posto BDP-a, a 2008. godine za 11,2 posto. Domaći krediti poduzetnicima rasli su tih godina 2,5 posto, odnosno za tri posto BDP-a. Taj snažan rast zaduženosti koji je počeo 2001. bitno je povećao makroekonomske ranjivosti.

Niti je kuna izložena deprecijacijskim pritiscima niti je HNB bio prisiljen dizati kamatne stope ili ograničiti opticaj novca

One su se najbolje vidjele kroz rast inozemnog duga, vrlo niske razine izvoza roba i kroničnog deficita na tekućem računu platne bilance. Moje mišljenje je da nam je najveći uspjeh nakon globalne financijske krize, taj što smo unatoč brutalno dugoj recesiji zadržali političku stabilnost u zemlji. Vlade su se mijenjale, predsjednici također, ali Hrvatska nikada nije odstupila od svojih strateških ciljeva: ušli smo u NATO i EU, ulazimo u europodručje, spremni smo za Schengen, pregovaramo s OECD-om o članstvu i izgradili smo LNG terminal na Krku unatoč snažnim domaćim i stranim pritiscima protiv izgradnje terminala čije je postojanje danas snažan ekonomski pa i geopolitički plus Hrvatske.

U kontekstu makroekonomskih kretanja, izvoz roba udvostručio se unutar prvih deset godina članstva u EU-u, kronični deficit u tekućem računu platne bilance postao je strukturni suficit. U godini do kraja lipnja 2022. – dakle, u uvjetima gdje su cijene energenata, hrane i sirovina višestruko povećane pa samim time i uvoz – nastavak oporavka turizma i daljnji razvoj IT sektora generirali su sasvim dovoljno prihoda od izvoza usluga da bi tekući račun platne bilance ostao u plusu. Doduše, za skromna 0,2 postotna poena BDP-a, ali ipak u plusu, što nikako ne treba podcijeniti s obzirom na to s kakvim se izazovima europske ekonomije susreću.

Bitno je naglasiti da javni dug pada, da je fiskalna pozicija zemlje svakako održivija. Naš ulazak u europodručje događa se u idealnom trenutku. Niti nam je kuna izložena deprecijacijskim pritiscima niti je HNB, za razliku od svih središnjih banaka u srednjoj i istočnoj Europi s vlastitim valutama, bila prisiljena dizati kamatne stope ili ograničiti opticaj novca u ekonomiji. Nismo zapravo niti primijetili da smo skočili s magarca na konja. Činjenica je da Hrvatska ulazi u institucionalnu jezgru Europske unije i da prvi put u svojoj povijesti ima puni investicijski rejting.

Možda su naznake o tome da mađarsko ministarstvo financija, uslijed neumornih deprecijacijskih pritisaka na forintu proteklih mjeseci kako se stanje na globalnim financijskim tržištima zaoštravalo, ozbiljno razmišlja o pokretanju postupka za ulazak u europodručje, najbolja potvrda ispravnosti tih hrvatskih nastojanja.