Svake godine, diljem svijeta Dan neovisnosti doživljava se kao dan djelovanja, zahvalnosti, ljubavi i otpora – dan odavanja počasti napretku, koji su hrabri pokreti žena i muškaraca ostvarili diljem svijeta, a u isto vrijeme služi kao podsjetnik na postojeće izazove koje tek treba prevladati.

Globalna mišljenja o neovisnosti mogu se činiti kao veoma široka kategorija. Možda najlakši način objasniti ovo: podići glas ljudi koji se bore za ljudska prava i dobro upravljanje te obogatiti razgovor o najhitnijim geopolitičkim pitanjima. To je manifestacija ljudske želje za slobodom.

Dan neovisnosti je nacionalna proslava posvećena uzdizanju slobodnih ljudi i odavanju počasti njihovim postignućima. Ali, ovaj radostan dan u našem životu započeo je ne samo kao dan obilježavanja državnog praznika – on je nastao iz nepravde, suzbijanja nezadovoljstava, prosvjeda i borbe za slobodu, za ljudska prava, za jednakost.

Kada pogledate u oči tih ljudi, vidjet ćete najtužniju priču ikada ispričanu. Jedini način na koji to možete razumjeti je da ste bili tamo, a mnogi od vas jesu. Dakle, shvaćate da kada se makne sva ludost, najbolji dio mjesta našeg porijekla je upravo mi sami. Mnogi od tih hrabrih muškaraca i žena ostali su, ali žive u našim srcima, čuvamo ih u lijepom sjećanju.

Osim što je odigrao ulogu u velikoj promjeni režima, kraj Prvog svjetskog rata ostavio je posljedice na politički krajolik Europe. A priču tek treba ispričati, priču o tome kako su ljudi zaslužili da se zovu nacija, iz kolonije se pretvore u neovisnu državu. Val oslobođenja od Carstva brzo je praćen u drugim dijelovima svijeta. Ono što je započelo kao ustanak pretvorilo se u nacionalni pokret za jednakost među jednakima i završilo uspostavljanjem demokratske nacije Azerbajdžana 28. svibnja 1918.

Godine 1919. delegacija koju je predvodio predsjednik parlamenta Alimardan bey Topćubašov sastala se u Parizu s članom američke delegacije Henryjem Morgenthauom i američkim predsjednikom Woodrowom Wilsonom. Zahvaljujući neumornim naporima i izvanrednim diplomatskim vještinama delegacije Azerbajdžana, europske su zemlje i Sjedinjene Države priznale ADR na Pariškoj mirovnoj konferenciji. Ovaj povijesni korak je Azerbajdžansku Demokratsku Republiku uveo dublje u vanjsku politiku.

Priča o borbi za neovisnost provlačila se kroz sovjetsko doba i 1991. godine je konačno došao dan kada je želja postala stvarnost i narod Azerbajdžana ponovno stekao neovisnost. Promjena našeg svijeta od prljavog mjesta do prosperitetnih nacija je izazov na koji se mora odgovoriti budnošću i boljom izvedbom. Politička volja u kombinaciji sa snažnim nacionalnim identitetom može pretvoriti teritorij u državu.

Najveće oružje nacije, kao i njezino glavno postignuće, jest upravo dobro uspostavljena nacija. “Uvijek sam bio ponosan”, rekao je Heydar Aliyev, “i danas sam ponosan što sam Azerbajdžanac”. Svojom izjavom on je istaknuo potrebu naroda za očuvanjem vlastite kulturne baštine, dostojanstva, važnosti izgradnje snažne državnosti utemeljene na nacionalnom interesu. Svatko voli svoj dom, znamo to. Ali mi volimo Azerbajdžan mnogo više.

Zemlje poput Azerbajdžana mogu nam pokazati način na koji se zemlja sve više usredotočuje na razvoj kako bi osigurala prosperitet ljudi i osigurala neovisnost. Danas Azerbajdžan je ekonomski dinamična i otvorena, kulturno raznolika zemlja. Postala je lider regije osmišljavanjem nove realnosti i stvaranjem novih mogućnosti za unapređenje suradnje. Azerbajdžan je riješio stare probleme, nudeći mir i nadu u svijetlu budućnost.

“Müstəqllik Günü” u Azerbajdžanu je državni praznik. Ovaj dan svake godine obilježavaju milijuni ljudi koji marširaju kroz gradove, slaveći neovisnost. Time se prisjećamo žrtava i naših povijesnih postignuća.