Punih pet mjeseci od uvođenja eura, guverner HNB-a za B&B rezimira financijske pokazatelje i rezultate te predviđa kako će se nakon ‘medenog mjeseca’ kune i eura nastaviti pozitivan trend, a inflacija spustiti do ciljane razine od 2 posto

Francuski filozof Michel de Montaigne je zaključio da je za bračnu sreću prijateljstvo važnije od ljubavi. Ako se može suditi temeljem dosadašnjeg odnosa kune i eura i zbivanja neposredno nakon uvođenja eura, “brak” kune i eura trebao bi biti vrlo uspješan. Kuna je njegovala “prijateljski” odnos prema euru od njegova nastanka. Euro nam je kroz gotovo četvrt stoljeća bio sidro za monetarnu politiku i valuta u kojoj smo čuvali glavninu međunarodnih pričuva. Građani su u eurima mjerili vrijednost imovine i čuvali gotovinu eura “u madracima”, kao oblik pohrane ušteđevine, za povremena plaćanja na inozemnim putovanjima ili dar u posebnim prigodama, poput vjenčanja. Formaliziranje takve dugogodišnje veze nije bilo samo ispunjavanje obaveza koju smo preuzeli u pregovorima o pridruživanju EU-u, nego logičan i opravdan korak prema povećanju efikasnosti gospodarstva i jačanju makroekonomske stabilnosti.

Uvođenje eura otklonilo je rizik povezan s tečajem eura za građane i poduzeća. Nestale su i mjenjačke provizije koje smo plaćali kada smo naručivali robu iz inozemstva ili smo jednostavno željeli doma pohraniti eure – samo na toj je stavci godišnja
ušteda za građane i poduzeća približno milijardu kuna. Međutim, kao što je Mark Twain zaključio da je četvrt stoljeća braka potrebno za istinsku spoznaju ljubavi, proteći će još dosta vremena prije nego što budemo mogli ocijeniti ukupan saldo prednosti povezanih s uvođenjem eura. Koristi eura počele su pritjecati i prije njegova službenog uvođenja, a punu sliku svih implikacija tog procesa ćemo postupno slagati tek u godinama pred nama.

Već po najavi ‘zaruka’, rejting agencije su odmah uputile čestitke u vidu povećanja kreditnog rejtinga za dvije razine

Prvi osjetniji učinak uvođenja eura postao je vidljiv još s primicanjem službenih “zaruka”, odnosno ulaska Hrvatske u tečajni mehanizam ERM II sredinom 2020. godine. Ulasku je prethodio dvije milijarde eura vrijedan “zaručnički prsten”, ugovor o valutnoj razmjeni između HNB-a i ESB-a koji je izbrisao bez ikakva traga deprecijacijske pritiske pokrenute izbijanjem pandemije. Naredna tranša “darova” se nanizala u srpnju prošle godine nakon najave “vjenčanja” – službena odluka o uvođenju eura u Hrvatskoj. Rejting agencije su odmah uputile čestitke u vidu povećanja kreditnog rejtinga za dvije razine, a sudionici na financijskim tržištima praktički su trenutno smanjili kamate koje naplaćuju Hrvatskoj na posuđena sredstva. S takvim je darovima i naš “medeni mjesec” s eurom protekao vrlo dobro.

Kamatne stope na domaćem tržištu jedva da su reagirale na snažno zaoštravanja globalnih uvjeta financiranja i sve skuplje zaduživanja na europskom tržištu. Prijenos rastućih kamatnih stopa s međunarodnih tržišta ublažilo je i usklađivanje monetarne regulacije HNB-a s politikom ESB-a, što je financijskom sustavu oslobodilo dodatnu likvidnost. Kad se podvuče crta, u trenutku uvođenja eura naši su se građani prvi put našli u poziciji da se za kupnju stana zadužuju jeftinije od građana iz Njemačke, Austrije ili Italije. A učinke rasta kamata, kad postane vidljiviji, ublažit će rezultati višegodišnjih nastojanja HNB-a da upozna potrošače s kamatnim rizikom i mogućnostima zaštite od tog rizika.

‘Nakon odluke o uvođenju eura, sudionici na financijskim tržištima trenutno su smanjili kamate koje naplaćuju Hrvatskoj na posuđena sredstva. S takvim je darovima i naš ‘medeni mjesec’ s eurom protekao vrlo dobro’, smatra Boris Vujčić. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Oscar Wilde se šalio da brak predstavlja pobjedu mašte nad inteligencijom, dok ponovno stupanje u brak označava trijumf nade nad iskustvom. Ipak, pri uvođenju eura upravo su itekako pomogla iskustva koja smo s njim imali. Dok je iznos gotovine kuna u
optjecaju na vrhuncu oscilirao u rasponu između 35 i 40 milijardi, danas banke u trezorima imaju više gotovine eura nego što je HNB emitirao. Naravno, to ne znači da su građani u potpunosti prešli na bezgotovinske oblike plaćanja, iako je vidljiv nastavak takvog trenda. Građani su, po svemu sudeći, u vlastitim domovima čuvali količine eura koje su uz početnu opskrbu kovanicama i novčanicama nižih apoena i priljeve iz inozemstva s početka godine bile dostatne da zadovolje sve njihove transakcijske potrebe. Pritom, za razliku od kuna čiji smo optjecaj točno mjerili, nikad nećemo moći pouzdano utvrditi koliko eura cirkulira u Hrvatskoj jer gotovina slobodno kola među članicama europodručja, a znatni se iznosi nalaze i izvan europodručja.

Kao i za pravo vjenčanje, pripreme za uvođenje eura bile su iznimno opsežne i kompleksne. Uz fizičku zamjenu gotovine, pothvat je obuhvaćao prilagodbe niza pozadinskih sustava koji korisnicima bankarskih usluga omogućuju uredno funkcioniranje bankomata, internetskog bankarstva, provođenje platnih transakcija, korištenje platnih kartica na prodajnim mjestima i sl. Platne kartice su u Novoj godini proradile već deset minuta nakon ponoći, bankomati su već nakon tridesetak minuta “izbacivali” eure, a prvi radni dan, dakle 2. siječnja, banke se otvorile sve poslovnice i poslovale s punim spektrom usluga. Depoziti i krediti konvertirani su u eure, platne transakcije provodile su se u eurima, a započela je i fizička zamjena gotovine, u čemu su sudjelovali i trgovci. No već nakon tri ili četiri radna dana, većina gotovinskog poslovanja je migrirala u eure pa su i trgovci mogli odahnuti nakon nekoliko dana tijekom kojih su naplaćivali robu u obje valute. Sve te aktivnosti valjalo je pomno isplanirati mjesecima unaprijed, a ključno je bilo zadovoljstvo “uzvanika” – na kraju procesa gotovo 9 od 10 naših građana smatralo se dobro informiranim o procesu zamjene kune u euro.

Razina inflacije nije bila određena uvođenjem eura, već kretanjima na globalnom tržištu, prijenosom viših troškova sirovina

Glavna briga javnosti vezana uz 1. siječnja odnosila se na trošak “vjenčanja” – rizik da trgovci povećaju cijene pod krinkom preračunavanja u euro. Mediji su na samom početku godine pomno popratili zamijećena poskupljenja, a službeni podaci pokazali su da su ona uglavnom bila sporadična i ograničenima na pojedine usluge poput kafića, frizeraja ili teretana. “Tvrde” statističke činjenice potkrijepili su i “meki” podaci o percepciji inflacije i inflacijskim očekivanjima naših građana. Za razliku od pojedinih članica u kojima su se inflacija i njezina percepcija razišle nakon uvođenja eura, u Hrvatskoj su se i percepcija i očekivanja početkom godine uglavnom nastavile postupno smanjivati, u skladu s kretanjem inflacije i projekcijama većine analitičara. Naravno, to nipošto ne umanjuje trenutni problem povišene inflacije koji je lani ozbiljno nagrizao kupovnu moć građama, najviše onih s najnižim primanjima. No razina inflacije nije bila određena uvođenjem eura, već kretanjima na globalnom tržištu, prijenosom viših ulaznih troškova sirovina i energenata s određenim vremenskim pomakom, pa i snažnom potražnjom, uvelike pod utjecajem iznimno dobre turističke sezone koja je proizvođačima i trgovcima omogućila povećanje cijena.

Američki komičar Eddie Kantor brak je nazvao pokušajem rješavanja problema koje ne bismo niti imali da nismo u braku. S inflacijom to ipak nije slučaj – u članicama EU-a s vlastitim valutama aktivne kamate za građane i poduzeća znatno su veće nego u Hrvatskoj kao rezultat snažnijeg zaoštravanja monetarne politike u tim zemljama, a inflacija je kontinuirano veća nego kod nas. Članstvo u europodručju omogućit će nam “jeftinije” rješavanje problema inflacije nego da smo na tom putu sami, bez periodičnih tečajnih pritisaka koji mogu dodatno potaknuti inflaciju i uz nižu premiju rizika koja se ugrađuje u kamatne stope.

Sudjelovanje na sastancima Upravnog vijeća ESB-a od rujna protekle godine najprije u svojstvu promatrača, a od početka ove godine i s punim pravom glasa, učvrstilo me je u uvjerenju da ćemo ustrajati na putu spuštanja inflacije do ciljane razine od 2 posto u prihvatljivom roku.