Sigurnosni izazovi jugoistoka Europe zaista su regionalni, ali istovremeno I EUROPSKI i međunarodni. Činjenica da SAD i EU ne rješavaju krizna žarišta i ostavljaju ‘prazan prostor’, značit će ulazak drugih strateških aktera s različitim strateškim ciljevima od europskih
U Europskom parlamentu 11. prosinca 2018. Federica Mogherini, potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za vanjsku i sigurnosnu politiku, kazala je da je integracija Zapadnog Balkana jedan od prioriteta europske vanjske politike. Kao ključni prioriteti za rješavanje na putu eurointegriranja istaknuti su srpsko-kosovski odnosi te Makedonija i Albanija. Uz terorizam, radikalizam, nelegalne migracije, propagandu, dezinformacijske kampanje, ruske pokušaje kibernetičkih napada i hibridne prijetnje, područje Zapadnog Balkana u središtu je europskih političko-sigurnosnih izazova. Jesenske srpsko-kosovske granične napetosti i ideje o „zamjeni teritorija“, izbori i njihovi rezultati u fragilnoj Bosni i Hercegovini, napetosti i socijalno-političke podjele u Makedoniji glede konzultativnog referenduma koji je u rujnu 2018. održan kao test podrške grčko-makedonskom sporazumu o imenu Makedonije, sve izvjesnija opetovana migrantska kretanja balkanskom rutom prema podijeljenoj, nedefiniranoj i ranjivoj Europskoj uniji, tek su jedan u nizu „rizičnih“ faktora koji područje Zapadnog Balkana opetovano postavljaju u središte pozornosti europske politike. U strategiji Europske unije o proširenju na područje jugoistoka Europe, koja je usvojena u veljači 2018., kao ciljani termin ulaska država jugoistočne Europe u EU određena je 2025. godina. Je li tu riječ o redefiniranju strateških prioriteta EU-a? Ili je, pak, riječ o odlučnoj europskoj akciji, akciji globalnog strateškog igrača, upravo kako je definirano u Globalnoj strategiji vanjske politike i sigurnosti EU-a usvojenoj u lipnju 2016., u kojoj se ističe da niz sigurnosnih izazova nije doveo u pitanje samo svrhu, već i opstojnost EU-a, zbog čega su neophodne jedinstvena vizija i akcija EU-a spram nestabilnog i nesigurnog okruženja te se stoga od EU-a očekuje uloga globalnog ostvaritelja i isporučitelja sigurnosti. EU je odlučio biti strateški akter. No to nije onaj akter koji limitirano reaktivno djeluje na nesigurnosti i nepredviđene događaje. Strateška moć i položaj ogledaju se u sposobnosti proaktivnog oblikovanja unutarnje i vanjske socijalne okoline…
Komentari