Svakog 9. svibnja u Rusiji se obilježava Dan pobjede. Prije 75 godina fašistička Njemačka je potpisala bezuvjetnu kapitulaciju. Time je završio najstrahovitiji rat u povijesti čovječanstva – po svojim razmjerima, razaranju i ljudskim žrtvama.

Osnovno breme rata palo je na SSSR. Tijekom rata poginulo je više od 27 milijuna sovjetskih građana, više od polovice kojih su bili civili koje su pobili Nijemci. Za usporedbu, SAD, Francuska i Velika Britanija zajedno su izgubile 1,5 milijuna svojih građana. Gospodarstvo je bilo uništeno u ratom zahvaćenim područjima. Ukupna materijalna šteta iznosila je 30 posto nacionalnih bogatstava.

SSSR se našao uvučen u rat s najjačom vojskom Europe, vojskom koja nije znala za poraz. Francuska se predala Njemačkoj nakon šest tjedana, Poljska nakon pet, Belgija je bila osvojena za 18 dana, Nizozemska za pet, a Danska – za šest sati. Ta ista njemačka vojska u Staljingradu je za šest tjedana uspjela zauzeti samo nekoliko kuća. Četiri tjedna držala se obrana Brestske tvrđave na koju je pao prvi i najjači udarac Wehrmachta 22. lipnja 1941.

S „nepobjedivom“ njemačkom vojskom protiv SSSR-a je bio usmjeren vojni potencijal praktički čitave Europe. Hitlerovi saveznici bili su Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Finska, Slovačka i Italija. Industrije Poljske, Austrije, Francuske i Češke aktivno su snabdijevale Njemačku topništvom, tenkovima, zrakoplovima i streljačkim naoružanjem.

Hitlerov cilj nije bio samo osvajanje teritorija. U skladu s tajnim Generalplanom Ost, sve slavensko stanovništvo Europe nakon pobjede Njemačke nad Sovjetskim Savezom očekivalo je preseljenje ili uništenje, a „oslobođeni“ teritorij trebali su naseliti Nijemci. Faktički bi to postao „slavenski holokaust“. I ne treba gajiti iluzije da bi Hitler poštedio svoje privremene slavenske saveznike. O tome najbolje govori osvajanje Poljske, odanog saveznika Njemačke do 1939. s kojim je Varšava prije toga raskomadala Čehoslovačku i sanjala o zajedničkom pohodu na SSSR. Tijekom četiriju ratnih godina Nijemci su ubili više od šest milijuna Poljaka, dok taj, u biti, genocid nije prekinula Crvena armija. Uspjeli smo pobijediti u tom ratu, spasiti Domovinu i osloboditi Europu od nacističkih nedjela i zločina po cijenu kolosalnih gubitka i zahvaljujući hrabrosti i junaštvu sovjetskih naroda.

SSSR je odigrao presudnu ulogu u oslobađanju današnjeg područja Hrvatske od Hitlera. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ) nije imala teško naoružanje i tenkove kako bi slomila njemačku obranu. Svjestan toga, Josip Broz Tito se u srpnju 1944. obratio Moskvi pismom s molbom za pomoć. U njemu je istakao da se ne uzda u druge saveznike, s obzirom na to da Englezi „na sve moguće načine pokušavaju ojačati položaj četnika“.

U rujnu 1944., tijekom sastanka s Josifom Staljinom, Tito je inzistirao na tome da teritorij današnje Hrvatske oslobode trupe NOVJ-a, s tim da je sovjetska vojska morala stvoriti uvjete za realizaciju te zadaće. Krajem 1944. i početkom 1945. Crvena armija je lomila njemačku liniju obrane, forsirala Dunav, probijala frontu u najtežim sektorima, naoružavala trupe NOVJ-a. Sovjetski oficiri, koji su se nalazili u jugoslavenskim jedinicama u svojstvu savjetnika, dijelili su sa svojom braćom po oružju iskustvo stečeno u godinama borbe protiv njemačko-fašističkih agresora. Početkom 1945. u sovjetskoj zrakoplovnoj jedinici, koju je dobilo na raspolaganje jugoslavensko zapovjedništvo, obučeno je nekoliko stotina jugoslavenskih pilota i nekoliko tisuća pripadnika tehničkog osoblja. Do kraja rata sovjetsko zrakoplovstvo je podržavalo borbene akcije NOVJ-a u zraku. Zahvaljujući naporima sovjetskih diplomata Istra je ostala u sustavu Jugoslavije bez obzira na zahtjeve Velike Britanije i SAD-a, koji su od proljeća 1945. ultimativno tražili da jugoslavenska vojska napusti taj dio današnje Hrvatske.

Nažalost, sve je manje neposrednih svjedoka tog zvjerskog rata i time sve više raste problem iskrivljavanja povijesti i pokušaja revizije rezultata Drugog svjetskog rata. Mi vidimo kako se u SAD-u i brojnim zemljama Europe svjesno poduzimaju napori na diskreditaciji uloge Sovjetskog Saveza u oslobođenju Europe od Hitlera. Idoliziraju se oni koji su zaboravili na čast i ljudsko dostojanstvo i dodvoravali se nacistima, bestidno se laže djeci, izdaju se preci.

Uzgred budi rečeno, u Jugoslaviji je pokrenuta jedna od prvih kampanja krivotvorenja povijesti. Nakon raskola Tito-Staljin uloga SSSR-a u oslobađanju Jugoslavije bila je jako omalovažena u službenoj jugoslavenskoj historiografiji, koja je isticala „samooslobođenje“. Većina građana koji su javno pokazivali simpatije prema Sovjetskom Savezu bila je represirana. Rušeni su spomenici crvenoarmejcima koji su oslobađali Jugoslaviju, njihovi grobovi su premješteni ili zapušteni. Do dan-danas rođaci poginulih se obraćaju u naše veleposlanstvo s molbom da im pomognemo pronaći mjesta na kojima počivaju njihovi djedovi i pradjedovi.

Danas je u Hrvatskoj ostalo samo 13 spomenika sovjetskim vojnicima u 11 gradova i naselja. Najviše ih je sahranjeno u Batini (1298 ljudi) i Iloku (1067). Zaista je impozantan obelisk kipara Antuna Augustinčića na mjestu Batinske bitke. On je dugo proučavao arhive i mjesto bitke, pričao je sa sudionicima i tek nakon toga je krenuo stvarati maketu spomenika. Građevinski radovi bili su bez presedana po svojoj veličini. Kamen iz kojeg su se tesali figure i dijelovi spomenika došao je s otoka Brača. Prvobitno se memorijal zvao „Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji“. Danas je to memorijalni kompleks „Pobjeda“.

U posljednjih nekoliko decenija brigu o spomenicima sovjetskim vojnicima praktički je potpuno preuzelo na sebe rusko veleposlanstvo. Uoči 75. obljetnice Pobjede većina njih je obnovljena i dovedena u odgovarajuće stanje. Samo na obnovu memorijala u Batini Rusija je potrošila više od 100.000 eura. Svake godine na Dan pobjede djelatnici veleposlanstva odlaze u najudaljenija mjesta Hrvatske kako bi odali počast i položili cvijeće na grobove sovjetskih vojnika. Svaki od njih se, tisućama kilometara daleko od svoje razorene zemlje, srčano i junački borio za Veliku Pobjedu.

Sjećanje na Drugi svjetski rat, na njegovu povijesnu istinu, naša je savjest i naša odgovornost. Nikada nećemo zaboraviti hrabrost onih koji su se borili protiv Hitlera na Balkanu, olakšavajući nam borbu u vrijeme prijelomnih bitaka u okolici Moskve, u Staljingradu i Kursku. Naša je sveta dužnost sačuvati sjećanje na junački čin naših naroda i zaštititi prave junake. Uvijek ćemo ih pamtiti i slaviti Pobjedu, jednu za sve.

Zahvaljujem lokalnim vlastima i Savezu antifašista Hrvatske na suradnji s veleposlanstvom oko radova na očuvanju memorijala i vojnih grobnica 7,5 tisuća sovjetskih vojnika koji su poginuli za oslobođenje ovog dijela Europe od fašizma. Predlažem da se i ubuduće s pažnjom odnosimo prema tim vječnim simbolima našeg neuništivog prijateljstva i suradnje.