Zajednička sigurnosna i obrambena politika u biti ne postoji kao STOŽERNA POLITIKA EU-a čije članice ne vjeruju da se ona može voditi iz briselskih ureda
U kontekstu neprilika koje su zadesile Europsku uniju, od krize u Ukrajini i terorističkih napada pa do izbjegličkog vala i predstojećeg izlaska Velike Britanije iz te zajednice država, donesena je prije par mjeseci i nova “Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku”. Danas sa sigurnošću mogu tvrditi da je taj dokument, koji je i u vrijeme donošenja u domaćoj javnosti prošao gotovo neprimjetno, u sjeni pitanja vezanih za unutarnju politiku, ali i širih rasprava o budućnosti, identitetu i funkcioniranju EU-a nakon najavljenog Brexita, ostao mrtvo slovo na papiru.
Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Frederica Mogherini, dolaskom na tu funkciju počela je raditi novu strategiju, s ambicijom jačeg pozicioniranja EU-a u domeni vanjske i sigurnosne politike te uz uvažavanje novih globalnih odnosa i realnosti. U stvarnosti, visoka povjerenica željela je pridonijeti unutarnjoj koheziji članica i postavljanjem “zajedničke vizije” spriječiti daljnje dezintegracijske procese u Uniji…
Komentari