Predstava “Gospoda Glembajevi”, čija će premijera biti u petak 6. prosinca u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli u režiji Miroslava Međimorca bit će, kako je najavljeno u četvrtak, hommage velikom hrvatskom klasiku, koji vraća na scenu krležijanski govor i u središte kazališta postavlja glumca.

“‘Glembajevi’ su na neki način za mene ispunjena želja da, u godinama kada sam praktički pred mirovinom, radim jedan veliki klasični hrvatski komad sa sjajnom podjelom”, rekao je Međimorec na konferenciji za novinare. “U Gavelli su se te dvije stvari spojile – podjela je sjajna, a ‘Glembajevi’ komad koji svaka generacija treba ponovno i iščitavati i svaka generacija gledatelja ponovno gledati, jer ono što je Shakespeare za Engleze, to je Krleža za nas”, dodao je.

Krleža stalno traži reinterpretaciju, pa tako predstavlja nova iskušenja za redatelje, glumce i cijelo kazalište, napomenuo je redatelj. U tretiranju teksta ostao je vjeran izvorniku pa je redateljski pristup, kako je kazao, “konvencionalan, klasičan”, s manjim naglaskom na politiziranu sliku svijeta, a većim na “glumca i njegov govor koji je podloga za misao, za osjećanje, za građenje čvrstih, stamenih karaktera, ali ne na izvanjski način, nego duboko iznutra”.

Pritom mu je misao vodilja bila “vratiti dignitet govoru koji je začetak svega u kazalištu”, a koji smatra ključnim kod Krleže. Time se Gavella “vraća izvorištima” – kao kazalište u kojem se njeguju govor, misao, suigra i zajedništvo, ocijenio je Međimorec.

“Govor nosi misao, osjećanje, nosi temelj karaktera i on je, na koncu, glazba koja, kad ju glumac sjajno interpretira, sjajno pada u uši gledatelja. To mi je bilo najvažnije – vratiti dostojanstvo krležijanskog govora. Pokušao sam sve maksimalno očistiti i doći do karaktera, doći do krvavih ljudi ispod tih frakova i svečanih haljina, pronaći što je u njihovim sudarima”, objasnio je.

Istaknuo je kako mu je žao što je došlo do razilaženja sa Zlatkom Vitezom, koji je ulogom Ignjata Glembaya trebao obilježiti 50 godina profesionalnog bavljenja kazalištem. Ulogu je preuzeo Darko Stazić koji je, rekao je Međimorec, apsolutno dorastao tom poslu i tu ulogu zaslužuje.

Ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina rekao je kako je riječ o moćnom, slojevitom i vrlo glumstvenom djelu koje je to kazalište jedini put postavilo 1984. godine u režiji Petra Večeka, s Radom Šerbedžijom u ulozi Leonea. To je bila kultna predstava, napomenuo je Ferenčina, a održala se na repertoaru do 1991. i odigrana je 160 puta.

“Vjerujem da danas Gavella u ansamblu ima barem dvije kvalitetne podjele za tu dramu, tako da je svakako bilo vrijeme da se ona ponovno pojavi na našem repertoaru”, rekao je Ferenčina. Režija je ovaj put povjerena Miroslavu Međimorcu, “starom gavellijancu” koji je na pozornici u Frankopanskoj 1987. postavio “Ledu”, treću dramu “glembajevskog ciklusa”, dodao je.

Drama o rastakanju naizgled moćne obitelji istraumatizirane nerazriješenim odnosima iz prošlosti, na scenu donosi niz slojevitih sukoba, čiji sudionici konfrontiraju stavove nalik borcima koji izmjenjuju udarce, do iznemoglosti.

Govoreći o postavljanju Krleže u Gavelli, Stazić je rekao kako je to kompleksan kazališni pothvat u kojemu prošlo iskustvo ne pomaže. “Pokušati iz riječi i rečenica zapisanih na papiru ostvariti živo lice, kojemu će publika vjerovati da je doista živo i da to što govori nastaje taj tren na sceni kao posljedica odnosa i kao reakcija na suigru partnera, strašno je uzbudljivo u kazalištu. Kako doći do organskog govora koji će pokrenuti tijelo i stvoriti s partnerom živu scenu težak je, nezahvalan i prekrasan posao. Nadam se da ćemo uspjeti”, poručio je.

Leonea Glembaya utjelovljuje Amar Bukvić, koji je kazao kako mu je velika čast igrati lik koji u svjetskoj dramaturgiji stoji rame uz rame kompleksnih likova kao što je Shakespeareov Hamlet. “Usudio bih se reći da je on na neki način ‘hrvatski Hamlet’ i vjerojatno nema glumca u Hrvatskoj, niti jednog umjetnika koji se bavi kazalištem koji nema svoju sliku kakav bi Krležin Leone trebao biti. Mislim da će tako i moj Leone biti – moj Leone”, poručio je.

Dijana Vidušin, koja igra sestru Angeliku, napomenula je kako se tom liku, koji u komadu “nije toliko tekstualno prisutan”, pristupilo malim “naslanjanjem na prozu” – u kojoj se Angelika i Leone vjenčaju, postaju par te čak imaju i dijete. “Na neki smo način htjeli naslutiti što će se dogoditi i u tom mi je smislu bilo zanimljivo naći jednu ženu koja je na rubu vjere, a opet je podrška Leoneu u svim njegovim rastrzanim mislima”, rekla je Vidušin.

Nataša Janjić Medančić glumi Barunicu Castelli-Glembay, Darko Milas Titusa Andronicusa Fabriczy-Glembaya, Ozren Grabarić je Puba Fabriczy-Glembay, dr. med. Paula Altmanna igra Sven Medvešek, Alojzija Silberbrandta Hrvoje Klobučar, a igraju još Andrej Dojkić, Nikola Baće, Kristijan Šupe, Emma Martinjak i Emilija Šušković Jakopac.

Scenograf je Zlatko Kauzlarić Atač, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Matej Meštrović, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik.