Gordana Pehnec s Instituta za medicinska istraživanja govori o  nedavnim medijskim napisima koji  su Zagreb  svrstali među gradove s najgorom kvalitetom zraka

Nedavno su brojni domaći mediji izvještavali kako je zrak u Zagrebu među najzagađenijima na svijetu prenoseći pri tome podatke koje je objavio strani portal IQAir specijaliziran za praćenje kakvoće zraka u svjetskim gradovima. Međutim, vrlo brzo otkriveno je kako se portal IQAir poziva na mjerenja s postaje Tabacco Travno koja uopće ne postoji sustavu praćenja kakvoće zraka u Zagrebu. Kako je došlo do takve greške i kakva je stvarna kvaliteta zraka u Zagrebu Zagreb News je razgovarao s Gordanom Pehnec, predstojnicu Jedinice za higijenu okoline na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu.

“Web portali poput navedenog IQAir, ili npr. aquicn.org koji se također spominjao u medijima, automatski povlače trenutno dostupne podatke s raznih portala o kvaliteti zraka u realnom vremenu te iz njih izračunavaju indekse kvalitete zraka. Proteklih tjedana pokazalo se, međutim, da te stranice osim službenih podatka s mjernih postaja državne mreže (Zagreb-1, Zagreb-2, Zagreb-3) povlače podatke i iz nekih drugih izvora, nepoznatih stručnoj javnosti u Hrvatskoj. S obzirom na to da ne znamo od kuda dolaze ti podaci, postavlja se pitanje njihove vjerodostojnosti. Otkuda podaci dolaze i tko garantira njihovu točnost trebalo bi pitati navedene web portale”, rekla je za Zagreb News Gordana Pehnec.

Istaknula je da u trenutku kad je IQAir izvještavao o navodno velikom zagađenju zraka u Zagrebu podaci sa službene stranice Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pokazivale su da su u određenim razdobljima u proteklih mjesec dana koncentracije lebdećih čestica bile povišene (npr. između 28. 10. i 2. 11. 2021). “Istina je da su povremeno tijekom par sati koncentracije čestica prelazile 100 µg/m3, ali takve vrijednosti definitivno ne svrstavaju Zagreb među najzagađenije gradove na svijetu. Indeks kvalitete zraka kod čestica uzima u obzir pomični 24-satni prosjek, a ne satne vrijednosti. U navedenom razdoblju tijekom par dana 24-satne koncentracije PM10 i PM2,5 čestica bile su između 50 i 75 µg/m3, zbog čega su ‘balončići’ na službenim web stranicama bili obojeni u crveno na više lokacija u Hrvatskoj, s pripadajućim uputama za građane. Svrha tih uputa je da djeluju preventivno i spriječe eventualni rizik, ali to ne znači nužno da je stanje alarmantno”, objasnila je Gordana Pehnec.

Zagrepčanima bi savjetovala da u prvom redu izbjegavaju neprovjerene web stranice i aplikacije te da prate provjerene stranice, na kojima je poznat izvor podataka (npr. o kojoj se točno mjernoj postaji/lokaciji radi te tko je i kojim metodama proveo mjerenja). Tu najprije misli na portal Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj (http://iszz.azo.hr/iskzl/) na kojem se objedinjavaju podaci za Hrvatsku. “Čak i ako s nekih postaja podaci nisu online dostupni u realnom vremenu zbog tehničkih poteškoća ili metoda koje zahtijevaju naknadnu analizu u laboratoriju, oni se ažuriraju mjesečno ili godišnje. Što se tiče Zagreba, podaci su dostupni na Eko.Zagreb.Hr na poveznici (https://eko.zagreb.hr/podaci-o-kvaliteti-zraka-u-gradu-zagrebu/245). Također, preporučujem i web stranicu Europske agencije za okoliš, gdje se objedinjavaju podaci za Europu: (https://www.eea.europa.eu/themes/air)”, rekla je Gordana Pehnec.

Spomenula je i da se upute i preporuke kako se ponašati u slučaju povišenih koncentracija osim na spomenutim web stranicama mogu se pronaći i na web stranici Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada zrak.imi.hr te Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar. Naglasila je da se preporuke na tim portalima daju preventivno kod vrijednosti koje su niže od onih kod kojih bi direktno i neposredno nastala šteta po ljudsko zdravlje. Svrha ovih preporuka, dodala je, smanjenje je rizika na zdravlje i prilagodba dnevnih aktivnosti trenutnoj situaciji, kao što se to uobičajeno radi i kod visokih ili niskih temperatura, povišenog UV indeksa itd.

Osvrnula se i na broj mjernih stanica u Zagrebu te ima li ih dovoljno kako bi se dobili relevantni podatci o kakvoći zraka. “U Zagrebu postoji šest postaja lokalne mjerne mreže koju financira Grad Zagreb (Ksaverska cesta, Đorđićeva ulica, Prilaz baruna Filipovića, Siget, Susedgrad, Peščenica), tri postaje državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka (u Miramarskoj, Maksimiru i Dugavama) te nekoliko postaja posebne namjere (npr. Jakuševac). U planu je uspostavljanje mjerne postaje u Sesvetama i još jedne postaje državne mreže (Zagreb-4). Broj mjernih postaja u gradu veći je od onog minimalnog koji zahtijevaju naši propisi i propisi EU-a. Također, hodovi koncentracija na pojedinim postajama su vrlo slični te su dosadašnja mjerenja već prilično točno identificirala glavne izvore onečišćenja zraka u pojedinim dijelovima grada, glavni su izvori u Zagrebu promet i ložišta tijekom sezone grijanja. Premda je razumljiva želja građana da znaju kakva je kvaliteta zraka upravo u njihovoj ulici, treba biti svjestan da takva mjerenja zahtijevaju skupu opremu i značajna financijska ulaganja. Stoga bi na lokacijama gdje su izvori onečišćenja poznati bilo potrebnije ulagati u mjere za smanjenje zagađenja”, izjavila je Gordana Pehnec.

Rekla je i kako se posljednjih godina na tržištu pojavio veći broj niskobudžetnih senzorskih mjernih stanica za praćenje kvalitete zraka koje omogućuju praćenje određenih onečišćujućih tvari u realnom vremenu. Takve senzorske stanice, smatra, financijski su pristupačne građanima, prenosive su te ih se lako povezuje s različitim aplikacijama. Treba naglasiti da takvi senzorski uređaji za sada nisu dovoljno pouzdani i točni. Mnogi su vrlo osjetljivi na promjene temperature i vlage, a postoje i vrlo velike razlike u kvaliteti, ovisno o proizvođaču. Stoga se podaci dobiveni pomoću senzorskih mjernih stanica ne mogu po kvaliteti izjednačiti s onima sa službenih mjernih postaja, na kojima se mjeri provjerenim, normiranim metodama, odnosno takvi podaci mogu se uzimati samo informativno, orijentacijski”, zaključila je Gordana Pehnec.