Prije desetak dana u pulskom brodogradilištu Tehnomont porinuta su dva ribarska broda za škotskog naručitelja, čime je okončana jedna vrlo uspješna faza u poslovanju tog malog brodogradilišta. Već otprije su u moru dva broda za norveške naručitelje, od kojih je jedan za tamošnju obalnu stražu. Na čelu ovog brodogradilišta, ali i tvrtke Tehnomont d.d. kojoj brodogradilište pripada, jest Gordana Deranja, bivša predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca. Gordana Deranja karijeru u tvrtki Tehnomont d.d. započela je još 1987., a od 1998. je predsjednica Uprave. Dvostruka je dobitnica nagrade Menadžerica godine koju dodjeljuje Hrvatska udruga poslovnih žena, za 2008. i 2013. godinu, a 2011. dobila je i nagradu CROME za menadžericu godine za velika poduzeća. Dobitnica je priznanja za doprinos razvitku pomorskog gospodarstva koje joj je 2012. dodijelilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Na Trećem europskom kongresu malih i srednjih poduzetnica u Katovicama proglašena je Počasnom ambasadoricom ženskog poduzetništva Poljske 2013. godine. U razgovoru za B&B Gordana Deranja govori o uspješnom poslovanju Tehnomonta, ali i o situaciji na tržištu koju obilježava rast cijena materijala uzrokovan ruskom agresijom na Ukrajinu.

B&B: Prije desetak dana u brodogradilištu Tehnomont porinuta su dva broda za škotskog naručitelja, što ta porinuća znače za vaše brodogradilište?

Prije svega znače bolju likvidnost brodogradilišta jer su ugovori takvi da se sredstva isplaćuju kada se završi određena faza gradnje, tako da će sada biti isplata dijela sredstava. Porinućem brodovi idu na finiš i završno opremanje. Morali smo biti pažljivi jer mi jedini na Mediteranu radimo tzv. bočno porinuće koje izgleda kao da bacamo brodove u more. Zbog te specifičnosti morali smo biti vrlo oprezni, ali na kraju je takva vrsta porinuća jeftinija. Ti ribarski brodovi su za škotske naručitelje i drago mi je da smo oba broda uspjeli porinuti, a sada krećemo s opremanjem u moru.

U pulskom brodogradilištu Tehnomont u more su prije nekoliko dana porinuta dva ribarska broda za škotskog naručitelja, kao i dva broda za norveške naručitelje, jedan od njih za tamošnju obalnu stražu. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

B&B: Kako je Tehnomont prošao kroz pandemijsku krizu?

Imamo sreću da nam brodogradnja nije jedina djelatnost, ali nikako da nam sve krene. Nekada nam je brodogradnja u Njemačkoj išla jako dobro, ali pandemija nas je najviše pogodila baš tamo. Razlog je što smo mi u Hrvatskoj imali jedan „lockdown“, a u Njemačkoj su bila četiri. Tako da u zadnje dvije godine u Njemačkoj baš i nismo imali profita jer smo izgubili jako puno sati rada. Moram priznati da nas u Hrvatskoj pandemija nije toliko pogodila, nego nam je puno gore bilo kad je pandemija počela popuštati i kada je krenula industrijska proizvodnja s kojom je došlo i do porasta cijena materijala i kašnjenja. Nažalost, otkad je počeo rat u Ukrajini to više nema veze s mozgom jer ne možeš ništa planirati. Znamo da je Ukrajina opskrbljivala čelikom i aluminijem gotovo cijelu Europsku uniju i sada dolazimo u situaciju da nam se, primjerice, gasi partner u Italiji koji nam je isporučivao željezo i aluminij.

B&B: Kako ste se onda snašli u takvoj situaciji, otkud nabavljate materijale?

Našli smo novog partnera u Nizozemskoj koji još ima željeza i aluminija na zalihi te smo potpisali ugovore o isporuci u kojima smo uspjeli fiksirati cijenu tako da smo ostali u okvirima budžeta. Lakše dišemo, ali ne znamo što nas čeka sutra. Užasno su dugi rokovi isporuke, a i prijevoz je sve skuplji zbog situacije s gorivom. Vi ne možete planirati neko normalno poslovanje, u kojem znate otprilike koliki su troškovi pa pazite da ostanete u nekom prihvatljivom okviru. Danas si sretan ako uspiješ nabaviti materijal i ako nije veliki porast cijena. S normalnim investitorom kao što je škotski naručitelj ti se možeš dogovoriti o svemu, ali kada se javiš na neki javni natječaj ili natječaj za europske fondove, “možeš se ubiti”. To se gleda svaki zarez, svaki rok, svaki detalj. Mi imamo iskustvo da smo dvaput radili brodove s europskim sredstvima i ne bismo više nikada, pogotovo u današnjoj situaciji gdje unaprijed moraš odrediti cijenu broda, što je u trenutnoj situaciji nemoguće. Primjer vam je natječaj za brodove hitne pomoći koje je raspisalo Ministarstvo zdravstva, na kojem smo prošli, a pozvali su nas da potpišemo ugovor tek nakon godinu dana. Zamislite koliko se situacija promijenila u tih godinu dana i koliko su materijali otišli gore, a mi moramo graditi po uvjetima iz natječaja. Mi se u toj situaciji trudimo biti korektni prema dobavljačima, a sami smo na tržištu oduvijek. Nas nitko ne financira kao što se financiralo veliku brodogradnju, a i EU nas šikanira jer ne dopušta financiranje brodogradilišta s više od 250 zaposlenih. Zapravo nas se kažnjava što zapošljavamo pa nismo, kao neki, mogli iz fondova financirati kupnju različitih strojeva ili sličnih stvari.

‘Nas nitko ne financira kao što se financiralo veliku brodogradnju, a i EU nas šikanira i zapravo nas kažnjava jer zapošljavamo’

B&B: Usprkos tomu ste za hrvatske prilike jedno vrlo uspješno brodogradilište?

Brodogradnja je teška i ne pretjerano profitabilna branša, ali mi pokazujemo da se ipak može. No, ponavljam, Tehnomont je imao sreću da je rukovodstvo tvrtke razmišljalo pa je proširilo djelatnosti tvrtke tako da uvijek jedan dio tvrtke uspješno posluje. Da je samo jedna djelatnost, situacija bi bila puno drugačija i bilo bi jako teško bez jednog vanjskog partnera. Drago mi je da je šibenski NCP našao u slovenskoj Iskri jednog takvog partnera i mi bismo u budućnosti željeli pronaći nekog sličnog.

B&B: Što donosi jedan takav partner?

Prije svega donosi sigurnost proizvodnje. Mi smo prošle godine odbili enormno puno brodova jer nemamo kapaciteta. Trenutnih osam brodova u gradnji je malo previše jer imamo 140 zaposlenih i ako želimo zadržati kvalitetu brodova, onda si ne možemo dozvoliti da zatrpamo knjigu narudžbi i da je popunimo za idućih pet godina. Naš je realni cilj planirati na dvije godine i onda pri kraju druge godine početi novi ugovorni ciklus.

B&B: Ima li i dalje interesa za gradnju brodova ili je on pao početkom rata u Ukrajini?

Moram reći da je upita puno manje, što je i logično jer ne možete predvidjeti koja će vam biti cijena broda na kraju gradnje zbog rasta cijene materijala. Takvu situaciju imaju i građevinari i metalci, jedino ne znamo što će biti s turizmom. Sada su svi u stanju nekog iščekivanja što će biti, a smatram da svi mi moramo biti svjesni da Europa neće biti ono što je nekada bila. Gubi se primat na svjetskom tržištu, previše je birokracije, glupih odluka i previše jurenja za profitom. To jurenje za profitom se najbolje vidi u odluci da se proizvodnja seli na istok, pa imate situaciju s, primjerice, uljaricama čija je proizvodnja gotovo cijela u Ukrajini, gdje je bila jeftinija. Nije sve u profitu. Treba razmišljati dugoročno i treba razmišljati o svom stanovništvu, a ne samo gdje ćeš što ugrabiti. Sutra i da prestane rat, proizvodnja neće odmah krenuti, treba to obnoviti, a mi iz svoga primjera obnove vidimo da to baš i ne ide tako brzo.

‘Ne možemo si dozvoliti da zatrpamo knjigu narudžbi. I trenutnih osam brodova u gradnji je malo previše jer imamo 140 zaposlenih i želimo zadržati kvalitetu brodova’, kaže Gordana Deranja. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

B&B: Kada već spominjete probleme, kako komentirate situaciju u Brodosplitu?

Žao mi je. Vezana sam uz brodogradnju i svaki me uspjeh brodogradnje raduje. Ponovno napominjem da je ovo teška branša i svakome tko ima pozitivne rezultate treba odati priznanje. Žao mi je i zbog svih ljudi koji tamo rade i nadam se da će taj gordijski čvor riješiti, ali to je prije svega stvar uprave. Bilo bi stvarno šteta da se zatre brodogradnja. Nije sve bajno ni u 3. maju. Uljanik je počeo s malim brodovima. Hrvatska je ipak bila velesila u brodogradnji, ma što god netko mislio o tome. Dušobrižnici koji govore da su milijarde ulupane u brodogradnju, nisu spomenuli tko je vodio tu brodogradnju, koga su stavili da vodi brodogradnju, tko je nadzirao tu brodogradnju. Isto tako se može reći koliko smo ulupali u poljoprivredu pa nismo samodostatni, a željeznice neću ni spominjati. Znamo samo biti negativni, a ne znamo biti samokritični i priznati što je bilo. Na krilima nekadašnje brodogradnje svi su dobro živjeli. Pogledajte samo koliko se Istra razvila na krilima Uljanika, koliko je firmi nastalo u okviru Uljanika. Uljanik je bio nositelj razvoja Istre. Vjerujem da je ista stvar s 3. majem u Rijeci i Brodosplitom u Splitu. Je li bilo problema? Je. No Monfalcone ima Fincantieri koji je državna firma. Kako oni mogu upravljati, a mi ne? Kako jedna Njemačka ima svjetska brodogradilišta, Francuska, Nizozemska…. Svi oni ulažu u nove tehnologije i razvijaju se, a mi smo u prošlom stoljeću, puni jala i radovanja kada nekome ne krene kako treba. Govoriti da je brodogradnja neodrživa i neisplativa može samo netko tko se ne razumije u brodogradnju ili je zlonamjeran. Dok god je mora, bit će brodova i bit će transporta morem. To je normalno.

B&B: Nedaleko od vas je Infobip koji pokazuje da se ipak može napraviti svjetski uspješna firma?

Slažem se i čestitam im na uspjehu. To su genijalci i nije ni čudo da ljudi iz cijeloga svijeta tu dolaze raditi. Međutim, Hrvatska nije samo informatika. Treba jesti, treba putovati, treba i druge djelatnosti razvijati. Isto tako nije sve ni u turizmu. Dođe jedna pandemija pa si u ogromnim problemima. Problem je što svaka vlada mijenja strategiju i stalno se nešto mijenja. Dođe jedna vlada pa kaže da sve treba objediniti. Dođe druga koja pak kaže da svatko treba imati svoju parcelicu i svoju kravicu. Koliko imamo neobrađenih polja? Nevjerojatno je da uz sve resurse koje imamo na raspolaganju, nismo konkurentni. Dali smo Belje novom vlasniku i sad će nam stranac obrađivati zemlju, a mi nismo bili u stanju neku strategiju donijeti. Samo u Istri imate dolinu Raše i Mirne i nevjerojatnu količinu neobrađenog zemljišta.

‘Samo netko tko se ne razumije u brodogradnju ili je zlonamjeran može reći da je ona neodrživa’

B&B: Uz sve probleme tu je i problem radne snage, imate li i vi u Tehnomontu taj problem?

Ovisi o periodu. Mi smo gubili radnike jer su odlazili u Njemačku, ali danas ni Njemačka nije ono što je nekada bila. Nažalost, mi smo u Hrvatskoj dozvolili enormne odljeve radne snage. Meni je nevjerojatno da smo, primjerice, povratom poreza poticali mlade ljude za prvo zaposlenje, a istovremeno smo mirno gledali kako radna snaga između 30. i 40. godine – dakle, u najboljim radnim godinama – odlazi s cijelim obiteljima izvan zemlje. Tko je lud? Ne znam. Tragično je i da više nema obrazovanja. Danas u Puli nemate SSS obrazovanje za brodogradnju. Ukidaju se razredi, djeca nisu zainteresirana zbog omalovažavanja brodogradnje. Svi bi išli ili u Infobip ili u turizam. Ljudi nisu otišli van samo zbog novca, već i zbog nedefiniranog zdravstvenog i mirovinskog sustava. Mislim da je problem radne snage velik, ali da će u narednim godinama biti još veći.

B&B: Kako kao predsjednica uprave jedne uspješne pulske tvrtke gledate na aktualnu situaciju u Puli i koliko će protivljenje pojedinih političkih opcija investicijama otežati razvoj samog grada?

Sigurno da ako vlast nije složna i ako umjesto da razvija grad, međusobno se sukobljava, to svakako nije dobro. Jedni žele da se investira, drugi ne žele da se investira, dok se istovremeno gradovi poput Šibenika i Zadra brzo razvijaju, a Pula godinama stagnira. Mi smo tek nedavno dobili šoping centar kakav je imalo svako malo veće selo. Infrastruktura je katastrofa, čim dođe malo više turista grad je začepljen. O tome vlast treba razmišljati, a ne da se ne mogu dogovoriti ni o tome gdje mladi nogometaši trebaju trenirati. Nisam političarka, ali jednostavno ne razumijem kako netko tko se spremao osvojiti vlast ima tako malo vizije za upravljanje gradom. To jedino mogu objasniti tako da im je jedini cilj bio doći na vlast i maknuti one koji su bili prije, pa onda sastaviš koaliciju s nekom „idi mi, dođi mi“ ekipom s kojom ne možeš upravljati. I što sad? Onda bolje da nisi došao na vlast nego da si se ostao baviti poslom koji si radio do tada i koji znaš i voliš raditi.

‘Imamo iskustvo da smo dvaput gradili brodove europskim sredstvima i ne bismo više nikada, pogotovo u današnjoj situaciji’

B&B: I vas su zvali da se kandidirate za gradonačelnicu?

Jesu, zvali su me, ali ne možeš razmišljati kao jedinka, ti moraš imati svoj tim. Nema te osobe na svijetu koja sve zna. Tko kaže da sve zna, jednostavno nije za tu funkciju. Moraš imati stručnjake u svakoj domeni ako želiš napraviti nešto dobro za svoj grad. A mene su svi zvali na svoju listu, na što sam im rekla da nisam ničija marioneta.

B&B: Znači, više ponuda ste imali?

Da, ali nisam željela ni na čiju listu s političkim predznakom. Samo je nezavisna lista dolazila u obzir. No o tome je trebalo ozbiljno razgovarati i pripremati se četiri godine. Ne možeš ti u kampanju ući u završnici, moraš biti spreman na kritike i razne podvale. U mojim godinama mi to stvarno nije bilo potrebno. Ovdje imam dovoljno šokova, dovoljno za cijeli život.

‘Zvali su me da se kandidiram za gradonačelnicu Pule, ali nisam željela ni na čiju listu s političkim predznakom i rekla sam im da nisam ničija marioneta. Samo je nezavisna lista dolazila u obzir’, otkrila je Gordana Deranja novinaru Borisu Bilasu. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL