Vojni analitičar Goran Redžepović objašnjava šire značenje i moguće vojno-sigurnosne posljedice pokušaja političke podvale u režiji vrha HDZ-a oko curenja tajnih informacija o kretanju Zorana Milanovića te analizira ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku

Vojni analitičar Goran Redžepović za Nacional objašnjava šire značenje i moguće vojno-sigurnosne posljedice pokušaja političke podvale u režiji vrha HDZ-a, koji je organizirao „curenje“ tajnih informacija o kretanju Zorana Milanovića da bi potom predsjednika države i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga optužio za rastrošnost prekomjernim korištenjem vojnih helikoptera.

Redžepović, vojni pilot s dugogodišnjim iskustvom, analizira i druga događanja i trendove u Hrvatskoj vojsci i MORH-u kao i aktualnu situaciju na ukrajinsko-ruskom ratištu te na Bliskom istoku….

NACIONAL: Skandal izazvan pokušajem HDZ-a da proširi lažne informacije o tome kako i koliko predsjednik države Zoran Milanović koristi vojne helikoptere, ima „repove“ i tjednima nakon medijske promocije. Koje je šire značenje i kakve su moguće dodatne posljedice te političke podvale?

Cijelu trakavicu oko korištenja vojnih helikoptera od vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, treba promatrati s dva aspekta, političkog i sigurnosnog. S političkog stajališta to je neuspjeli pokušaj difamacije političkog oponenta zloupotrebom sustava na čijem je on čelu. Cijela priča bazira se na pretjeranoj upotrebi helikoptera i nepotrebnom trošku za MORH. Međutim, likovi koji su pripremali taj spin nisu se potrudili pronaći čak ni pravu definiciju leta helikoptera sukladno Pravilniku o letenju vojnih zrakoplova, a sve s ciljem „bildanja“ broja letova. Je li puno ili malo letio, isključivo je arbitrarna odluka. Letio je sukladno zakonu. Politika nije moja specijalnost, no imam osjećaj da će to biti još jedan u nizu „udaraca ispod pojasa“, ovoga puta od HDZ-a, ali bez ozbiljnih političkih posljedica.

NACIONAL: Premijer je praktički nametnuo „lex AP“ kao prijetnju onima koji medijima odaju informacije „iz sustava“ politički štetne za HDZ, da bi u ovom slučaju informacija visokog stupnja povjerljivosti do odabranih medija bila odaslana iz njegove vlade. Tko bi i kako trebao odgovarati za to „curenje informacija“ na temelju dvostrukih kriterija?

U tom segmentu postoji pitanje političke i profesionalne odgovornosti. Insistiranje ministra obrane na „velikoj“ rastrošnosti predsjednika Republike umjesto zabrinutosti za curenje povjerljivih informacija iz sustava za koji je osobno odgovoran, nije ništa drugo nego zamjena teza i izbjegavanje moguće političke odgovornosti. Također, tko god je iz sustava prenio informaciju neovlaštenoj osobi, trebao bi snositi profesionalnu odgovornost. U tom pogledu ne mislim na glasnogovornicu Ministarstva obrane, kako se spominje u medijima. Ni ona, pa ni čak ni ministar obrane, nisu osobe koje bi trebale raspolagati informacijama o letu predsjednika Republike u realnom vremenu. Postoji jedan drastičan primjer iz Domovinskog rata. Kad je 23. lipnja 1992. godine pilot Ante Radoš poletio na borbeni zadatak s MiG-om 21, naši dečki počeli su preko otvorene radioveze, potpuno nepotrebno i neovlašteno, dijeliti informacije. Od Zagreba, preko Moslavine do Posavine brujale su motorole: „Ovo je naš! Ne pucaj! Idu naši…“ Sasvim dovoljno da se uzbuni neprijateljska protuzračna obrana. Očekivana posljedica vjerojatno dobronamjernog, ali neovlaštenog širenja informacija o letu u realnom vremenu, bila je gubitak vrhunskog pilota i trećine borbenog zrakoplovstva. Obitelj bez supruga i oca….