Saborski zastupnik i nositelj liste Možemo! na izborima za Europski parlament Gordan Bosanac govori o europskim izborima i komentira situaciju u Hrvatskoj nakon sklapanja koalicije HDZ-a i Domovinskog pokreta

Uoči intervjua sa saborskim zastupnikom Gordanom Bosancem, jednim od osnivača političke platforme Možemo!, on se s kolegicom Jelenom Miloš spremao krenuti vlakom u izbornu kampanju prema jugu, najsporijim prijevoznim sredstvom u Hrvatskoj. Evo kako je to Bosanac objasnio u razgovoru za Nacional: „Vlakom ćemo obilaziti Hrvatsku da bismo podcrtali u kakvom je stanju željeznica. Kad smo putovali u Osijek trebalo nam je 6 sati, a promijenili smo dva vlaka i jedan autobus. Do Splita smo putovali noćnim vlakom više od 8 sati. U petak smo vlakom krenuli prema Rijeci, ali došli smo samo do Karlovca zbog nekih radova na pruzi, pa smo opet morali presjedati u autobus. Zašto putujemo željeznicom? Zato da pokažemo koliko je u Hrvatskoj željeznica degradirana. U ostatku Europe to je jedan od najzelenijih, najudobnijih i potencijalno najbržih prijevoza. Zamislite samo situaciju kada bismo iz Zagreba do Osijeka stigli vlakom za sat i pol ili do Splita za tri sata. Koja bi to bila revolucija u mobilnosti ljudi. Htjeli smo pokazati i za što ćemo se mi iz Možemo! zalagati u Europskoj uniji. To ljudi jako dobro razumiju, što smo shvatili iz razgovora s građanima putujući vlakom’’.

Bosanac je Zagrepčanin koji je na zagrebačkom PMF-u diplomirao fiziku. Devedesetih godina je završio i Mirovne studije u Zagrebu i postao aktivan u civilnom društvu radeći na temama demilitarizacije i prigovora savjesti u vojsci. Uz aktivizam, bio je i stipendist britanske vlade na postdiplomskom studiju na školi za javne politike pri University College u Londonu. Od 2000. do 2019. bio je zaposlen u Centru za mirovne studije. Nakon što je kao službenik vodio stručnu službu Možemo! u Saboru, ušao je i u politiku dobivši mandat saborskog zastupnika na nedavnim parlamentarnim izborima. Trenutno je glasnogovornik stranke Možemo! i koordinator izborne kampanje.

NACIONAL: Kao nositelj liste Možemo! za europske izbore želite otići u Bruxelles, u Europski parlament. Hoće li Ursula von der Leyen kao spitzen kandidat europskih pučana ostati predsjednica Europske komisije?

To je prvenstveno pitanje za pučane, ali to što mi ga postavljate o Ursuli von der Leyen na koje moram odgovarati već je uznemirujuće. Ona nije čvrsta kandidatkinja pučana za predsjednicu Europske komisije. Pučani opet petljaju kao i nakon prošlih europskih izbora, kada su petljali oko tadašnjeg spitzen kandidata demokršćana Manfreda Webera. To je loša poruka za birače diljem Europe. Mi Zeleni možemo garantirati da bi naš kandidat za predsjednika Europske komisije bio neupitan, a to je Bas Eickhout. Pučani oko Ursule von der Leyen petljaju zbog dviju stvari. Prvo, zbog njenog Zelenog plana, a to je jedna od glavnih bitaka koju ćemo ubuduće voditi u Europskom parlamentu. O čemu je ovdje riječ? Zeleni plan je plan EU-a da se ozbiljno shvati situacija s klimatskim promjenama. Da se Europa prilagodi u svjetlu činjenice da se klima rapidno mijenja. Zbog onoga što je Ursula von der Leyen radila s tim Zelenim planom pučani nisu sretni, pa sada žele povući kočnicu. Zato ona proživljava dosta napada unutar svoje grupacije u Europskom parlamentu, u EPP-u.

NACIONAL: Koji je drugi razlog napada na Ursulu von der Leyen?

Drugi je razlog što je dio pučana spreman napraviti deal, dogovor s radikalnom, crnom, europskom desnicom. Europskim konzervativcima i reformistima (ECR), kao i političkom grupacijom ID-a (grupacija Identiteta i demokracija), a u to spada i njemački AfD, ECR i ID razlikuju se samo u odnosu prema Rusiji. ECR zazire od Rusije, a ID gaji čak i neke simpatije prema Moskvi. Dio pučana spreman je na taj deal da bi tako ostvario većinu u Europskom parlamentu. Ursula von der Leyen nije sklona tome i zato joj se trese stolac u Europskoj komisiji. Nije isključeno da će europski pučani tako osigurati većinu u Europskom parlamentu, ali hoće li tako i biti vidjet ćemo nakon europskih izbora u lipnju ove godine.

NACIONAL: Bi li takav rasplet u Europskom parlamentu onda bila repriza situacije u Hrvatskoj, u kojoj je Andrej Plenković sklopio koaliciju HDZ-a s Domovinskim pokretom?

Upravo bi se to moglo dogoditi. Nama se čini da je to toksična koalicija za Europsku uniju. To bi moglo dovesti u pitanje temeljne vrijednosti Europske unije. Normalno, to se ne bi dogodilo preko noći. Ali uvjeren sam da se ne bi u tom slučaju događale dobre stvari za vladavinu prava, ljudska prava, a pogotovo ne za ekonomiju i socijalna prava. To je ekipa kojoj je više stalo do krupnog kapitala, nego do socijale i ljudi.

‘Mi zeleni možemo garantirati da bi naš kandidat za predsjednika Europske komisije bio neupitan, a to je bas eickhout’, kaže nositelj liste Možemo! Gordan Bosanac
Foto: Saša ZinajaNFoto

NACIONAL: I vi želite u Europski parlament. Osjećate li se odgovornima što je lijevo centristička koalicija izgubila parlamentarne izbore u Hrvatskoj? Postizborna matematika pokazala je sljedeće: Rijeke pravde predvođena SDP-om s Možemo! u predizbornoj koaliciji osvojila je 1886 glasova više od HDZ-a i njegovih partnera. Zahvaljujući D’Hondtovom izračunu u 10 izbornih jedinica Rijeke pravde s Možemo! osvojili bi ukupno 58 saborskih mandata, a s 9 zastupnika Mosta 67. HDZ bi dobio dva zastupnička mandata manje, ukupno 56 zastupnika, a s tri zastupnika iz dijaspore dosegnuo bi 59 zastupnika. Centrističko lijeva koalicija bila bi relativni izborni pobjednik, a uz potporu dva zastupnika Platforme Sjever Matije Posavca, dva zastupnika IDS-a i Mosta s 9 zastupnika to bi bilo dovoljno za formiranje manjinske vlade.

Koliko god to matematički izgledalo moguće i privlačno, to je bilo nerealno. Ipak je ovdje riječ o politici, a ne matematici premda sam ja diplomirao na PMF-u u Zagrebu pa bih o tome morao nešto znati. Iako je Domovinski pokret naizgled bio u antikorupcijskom opozicijskom bloku, pokazalo se da tome nije bilo tako. Domovinski pokret je unaprijed imao prethodni dogovor s HDZ-om da pokupi desnije glasače, a onda da s osmero zastupnika manjina u dogovoru s Andrejom Plenkovićem formiraju vladu.

NACIONAL: Jeste li odustali od predizborne koalicije s SDP-om i zbog ambicije da preuzmete primat SDP-u u lijevom političkom spektru u Hrvatskoj? I to je jedna od mogućih opcija, zar ne?

Dobar vam je uvod, ali se ne slažem ni s jednom od tih teza. Pogreška koju radite vi, ali i dosta analitičara, u tome je da zbrajaju postizborne rezultate stranaka. Primjerice, ako je SDP imao 22, a Možemo! 12 zastupničkih mandata, kad se to zbroji onda su to 34 zastupnika. To omogućava D’Hondtova metoda koja glasove birača pretvara u saborske mandate. U tome je i ključna greška. Od početka govorimo da Možemo! privlači posebno biračko tijelo. Birače koji da smo ušli u veliku koaliciju sa SDP-om, ne bi uopće izašli na izbore. Ostali bi doma pa zbroj tih navodnih mandata ne bi bio 34, nego bi bio znatno manji. To su nam pokazala istraživanja, a to smo i objasnili kada smo rekli da ne idemo u predizbornu koaliciju s SDP-om. Zašto? Zato što nije bilo pozitivne sinergije.

NACIONAL: Tko vam je radio to istraživanje koje je pokazalo da je predizborna koalicija Možemo! s Rijekom pravde i SDP-om gubitnička opcija, a postizborne brojke pokazale su bolji rezultat?

Kao stranka dali smo napraviti nekoliko istraživanja, a ne samo jedno. I kolege iz SDP-a isto imaju te podatke. Svi su to vidjeli, ali nastavljaju raditi istu metodološku i politološku grešku. Zbrajaju ono što nije brojivo. Ne bi bilo plodonosnije da smo ušli u predizbornu koaliciju, a kada se pogleda što se desilo, nismo pogriješili. Rekli smo da idemo raditi tako da svatko u oporbi od centra prema lijevo dobije što više, maksimaliziraju rezultate, a onda idemo zajedno. Pritom smo odmah rekli da nama Most ne odgovara.

‘Pučani opet petljaju kao i nakon prošlih europskih izbora, kada su petljali oko tadašnjeg spitzen kandidata demokršćana Manfreda Webera. To je loša poruka za birače diljem

NACIONAL: Znači li to onda da ni u jednom trenutku niste računali na manjinsku vladu koja se također spominjala u predizbornim kalkulacijama kao opcija, pa da se onda u Saboru poništi izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika i ukine Lex AP protiv novinarskog prava na objavu neslužbenih informacija od zviždača?

Mi iz Možemo! dobili smo više, dvostruko veći broj zastupnika nego u prošlom sazivu Sabora, ukupno 10 zastupnika. Ne možemo mi kao najmlađa stranka riješiti tu enigmu. Voljeli bismo da je i SDP dobio više, ali on je dobio samo jedan zastupnički mandat više nego na prošlim izborima, ukupno 42 zastupnika. S kime mislite da bismo onda branili saborsku većinu kroz tu manjinsku vladu? Je li s Domovinskim pokretom koji je i prije izbora s HDZ-om već sve dogovorio ispod stola? Od početka izborne kampanje govorili smo da su u Domovinskom pokretu HDZ-ovi igrači i da će se oni slizati, kao što se na koncu i dogodilo. Ne budimo naivni. Bila je to nemoguća misija. I Možemo! i SDP imali su bolji rezultat nego na prošlim izborima, ali to nije bilo dovoljno. Ne znam zašto se itko čudi koaliciji HDZ-a s Domovinskim pokretom kad je Domovinski pokret u gospodarstvu dobio energetski sektor i poljoprivredu, za što je bio najviše zainteresiran. To je bilo vrlo predvidivo.

NACIONAL: Tko je ključna figura tog energetskog sektora?

Po svemu sudeći, to je Pavo Vujnovac koji drma gospodarstvom Hrvatske. Zna se da su zastupnici iz Domovinskog pokreta suvlasnici u firmama u kojima je veliki dioničar Vujnovac, poput Marija Radića iz Pevexa. Sve je to legitimno, ali je politički preblizu i neukusno. Naša interpretacija iz Možemo! onoga što je interes Domovinskog pokreta bila je: dočepati se javnih resursa, pogotovo u energetskom sektoru. To je krenulo s plinskim biznisom, a danas kada je taj biznis postao manje važan, postala mu je zanimljiva struja koja je sada više ‘’in’’. HEP im je sljedeća velika meta.

NACIONAL: Na koji je način HEP Domovinskom pokretu postao sljedeća meta?

Nastojat će privatizirati dijelove HEP-a. Struja postaje važan energetski faktor, nabava i distribucija energije. Nastojat će privatizirati HEP kao što je prije više od desetljeća privatizirana Ina, što se pokazalo kobno i loše. Sada bi htjeli privatizirati dijelove HEP-a da bi na tome zarađivali. Iako je prirodno očekivati zaradu od neke djelatnosti, nije prirodno privatizirati energetski sektor jer zemlja onda postaje puno ranjivija. To se pokazalo u ovim krizama.

NACIONAL: U krizama osim energije najvažniji sektor je i proizvodnja hrane. Je li zato Domovinski pokret bio zainteresiran preuzeti i Ministarstvo poljoprivrede? I u tom biznisu prisutan je Pavo Vujnovac kao veliki dioničar Fortenove.

U poljoprivredi imamo nakaradno postavljen sistem upravljanja proizvodnjom hrane. Imamo velike igrače, velike kompanije koje se bave proizvodnjom hrane. Danas je to Fortenova, nekada je to bio Agrokor, a danas je u Fortenovi jedan od najvećih suvlasnika opet Vujnovac. Velike firme upravljaju poljoprivredom kao što energetikom upravlja Vujnovčev PPD. Idemo u pravcu da HEP postaje puno veći igrač. S dva ključna ministarstva, Ministarstvom gospodarstva u kojem je energetika i Ministarstvom poljoprivrede upravlja Domovinski pokret. Dogodilo se ono što smo mi najavljivali u predizbornih kampanji. Domovinskom pokretu nije do ideološkog rata i to je bilo samo bacanje dimnih bombi. Zagrabio je gospodarstvo i poljoprivredu. Pokazalo se da se želi dočepati energetike i poljoprivrednih zemljišta.

‘Domovinski pokret će privatizirati dijelove HEP-a jer struja postaje važan energetski faktor. Nastojat će privatizirati HEP kao što je prije više od desetljeća privatizirana Ina, što se pokazalo kobno i loše’

NACIONAL: I poljoprivredna proizvodnja ozbiljna je industrijska grana, a Fortenova okuplja značaj broj proizvođača hrane poput Belja, PIK-a Vrbovec…

Zapravo, osim turizma, poljoprivreda je opstala kao jedina ozbiljnija industrijska grana. Ako govorimo u kontekstu predstojećih europskih izbora, naglasio bih da je uspostavljen nakaradni sustav u kojem su eliminirani mali i srednji poljoprivrednici. Tko ih je eliminirao? Eliminirao ih je sustav subvencija Europske unije, ali i sustav Republike Hrvatske. Puno je manje novca za ulaganja u male i srednje poljoprivrednike nego za velike igrače. Preko 80% subvencija u EU-u ide velikima, a samo 20% prema malim poljoprivrednicima. Možemo! smatra da treba promijeniti tu paradigmu.

NACIONAL: Zašto i kako biste promijenili tu paradigmu u poljoprivrednoj politici EU-a?

Da hrvatsku poljoprivrednu politiku furaju mali i srednji poljoprivrednici. Da ih bude što više i da ojačamo sustav kratkih lanaca nabave, odnosno sustav zelenih lanaca nabave, što upravo radimo u Gradu Zagrebu. Taj bi se model mogao proširiti na Hrvatsku, ali i cijeli EU.

NACIONAL: Kako Možemo! primjenjuje taj model “kratkih lanac nabave” poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu?

Punimo bolnice, škole, vrtiće, javne ustanove lokalno proizvedenom hranom. Ona može biti i skuplja, ali je kvalitetna pa se onda to subvencionira iz gradskog proračuna. Sada u Zagrebu radimo na pilot-projektu da hrana u škole dolazi od proizvođača u radijusu od 50 kilometara oko Zagreba, a to je zdrava hrana. Oni ne mogu proizvesti sve, ali mogu dobar dio namirnica. Kasnije bismo taj model multiplicirali na Hrvatsku, a poslije i na EU. Takva je logika tog modela. HDZ i europski pučani iz EPP-a žestoko se bore protiv takvog modela. Njima su u interesu veliki igrači i taj biznis koji se vrti oko velikih. Trenutno vodimo tu borbu.