U povodu predstojećeg trećeg Zagrebačkog sigurnosnog foruma, koji će se održati 16. i 17. ožujka u Zagrebu, razgovarali smo s jednim od njegovih glavnih organizatora, dr. Gordanom Akrapom, 52-godišnjim sigurnosnim stručnjakom iz Instituta za istraživanje hibridnih sukoba u Zagrebu. Gordan Akrap diplomirao je na zagrebačkom FER-u u području medicinske elektronike, a doktorirao je na temi iz informacijskih i komunikacijskih znanosti pod mentorstvom Miroslava Tuđmana. Nakon što je kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu, značajan dio svoje karijere proveo je u državnoj službi, najvećim dijelom u hrvatskim oružanim snagama, a 7 godina bio je u hrvatskim diplomatskim misijama na mandatima u Njemačkoj: u Berlinu i Münchenu. U siječnju prošle godine s 11 svojih kolega osnovao je u Zagrebu Institut za istraživanje hibridnih sukoba. Pojam “hibridni sukob” ušao je i u hrvatski politički i medijski prostor nakon izjava premijera Andreja Plenkovića, kao i potpredsjednika vlade i ministra obrane Damira Krstičevića, koji su zaključili da su bili izloženi hibridnom djelovanju.

NACIONAL: Kako se uopće pojavila ideja o osnivanju Instituta za istraživanje hibridnih sukoba?

Nas dvanaestero osnivača Instituta kao udruge građana osjetili smo potrebu za osnivanjem takve institucije zbog ukazivanja na probleme suvremenih sigurnosnih izazova. Riječ je o ljudima uglavnom s ozbiljnim iskustvom djelovanja u hrvatskom izvještajno-sigurnosnom sustavu. Cilj i smisao našega djelovanja je senzibiliziranje javnosti o suvremenim sigurnosnim izazovima pa smo tako počeli svake godine u ožujku organizirati Zagrebački sigurnosni forum. Na skup se odazivaju brojni poznati stručnjaci iz inozemstva kojima je u fokusu poslovnog i znanstvenog rada suočavanje s prijetnjama iz domene hibridnih sukoba, najviše iz cyber i energetske sigurnosti. Sa zagrebačkih sigurnosnih foruma objavljujemo znanstvene i stručne članke u našem časopisu koji izdajemo na engleskom jeziku.

NACIONAL: Pojam “hibridni sukob” u hrvatski politički prostor uveli su premijer Andrej Plenković i potpredsjednik vlade Damir Krstičević. Njihova se poruka svela na tezu da su kritike oporbe i medija oblik subverzivnog, neprijateljskog djelovanja protiv njih i hrvatske vlade. Nije li to bio pokušaj da se oporbi i hrvatskoj javnosti oduzme pravo na kritiku vlasti?

Kako god to tumačili, hibridni su sukobi stvarnost od koje se ne može pobjeći i čega treba biti svjestan. To je nastavak onoga što se nekada zvalo hladnim ili, u nešto drukčijoj varijanti, specijalnim ratom. Riječ je, zapravo, o postupanjima u zaštiti vlastitih nacionalnih interesa pojedinih država i njihovog promicanja i nametanja djelovanjem na ciljanu publiku, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Dakle, o združenim oblicima djelovanja i na nacionalnom i na međunarodnom planu. Pojam hibridnih sukoba obuhvaća sinergijsko djelovanje oružanih i neoružanih ubojitih sredstava koja se koriste u procesima nametanja vlastite volje pojedinim ciljanim publikama. S obzirom na izuzetnu rasprostranjenost i dostupnost modernih informacijsko-komunikacijskih sustava, s naglaskom na višestruku interaktivnost korisnika unutar brojnih društvenih mreža, oni koji planiraju takva djelovanja pokušavaju zavladati informacijskim i komunikacijskim prostorom. Kibernetska napadna djelovanja, kao i njihova protuteža kibernetska sigurnost važni su dijelovi napadnih, ali i obrambenih djelovanja iz domene sukoba hibridne naravi.

NACIONAL: Dakle, slažete se s premijerom Andrejem Plenkovićem da je izložen hibridnom djelovanju?

Premijer Andrej Plenković ne griješi kada upozorava da je Hrvatska izložena različitim informacijskim i medijskim operacijama iz spektra hibridnog djelovanja. Ta vrsta pristupa već se udomaćila zadnjih 7-8 godina u okviru sigurnosnih struktura Europske unije i NATO saveza. Konkretne primjere hibridnoga ratovanja imali smo i u Domovinskom ratu. Tome smo svjedočili i 1988. i 1989. godine. Prije nego što je jugoslavenska strana upotrijebila i oružanu silu, kada su nastojali zaustaviti promjene, a kasnije i svrgnuti nove demokratske vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, bili smo izloženi djelovanju različitih aktivnosti kojima je bio cilj utjecati na međunarodnu i domaću javnost. Tome smo se uspjeli oduprijeti.

NACIONAL: Što ste zaključili krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina?

Analiziranjem tih događaja uvidjelo se da su te operacije imale informacijsku, medijsku, financijsku te neizostavnu političku komponentu. Smisao tih medijskih i informacijskih operacija bio je preuzimanje nadzora nad komunikacijskim sustavima i informacijskim sadržajem nastojeći tome izložiti ciljanu publiku, a da ciljana publika ne bude svjesna te činjenice. Najsvježiji primjer hibridnoga djelovanja vidljiv je i u slučaju LNG terminala na Krku kroz javno polemiziranje američkog i ruskog veleposlanika u Hrvatskoj o tome kakav nam LNG terminal treba i treba li nam uopće. Naime, sada je potpuno jasno da su, kako se kolokvijalno kaže, skinute rukavice i da su karte bačene na stol. Nije sporno da Hrvatska treba LNG terminal. Ne samo zbog drugih, nego i zbog nas samih. Posebno ako ga možemo iskoristiti s ciljem pomaganja drugima u postizanju stanja relativne energetske neovisnosti. Hrvatska se ne bi uopće trebala osvrtati na tu javnu “raspravu”, nego u skladu s vlastitim nacionalnim interesima, ozbiljno i potpuno, uvažavajući opravdane prigovore lokalne zajednice, krenuti u realizaciju projekta izgradnje plutajućeg LNG terminala. I to što prije jer jedan od ciljeva koji stoji iza posljednjih, uglavnom slabo argumentiranih primjedbi, pokušaj je usporavanja, a po potrebi i zaustavljanja tog za Hrvatsku strateškog projekta.

NACIONAL: Što mislite o izjavi ministra obrane Damira Krstičevića sažetoj u sintagmi “hibridno djelovanje na mene”?

Ministar Damir Krstičević je uzoran vojnik i časnik, ali i emotivan čovjek koji je također svjestan činjenice da je prilikom donošenja teških odluka, kao što je odluka o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova, izložen medijskom djelovanju. Mislim da se u konkretnom slučaju dogodio komunikacijski nesporazum. Na kraju su se njegove tvrdnje o njegovu seminarskom radu na američkoj vojnoj akademiji West Pointu pokazale točnima, što je bilo potvrđeno i od strane Amerikanaca. Da je bilo dobre volje od strane novinara, ali i manje grešaka kod komunikacijskih stručnjaka unutar Ministarstva obrane, ta se situacija mogla izbjeći. Slična je bila priča i s bivšim ministrom obrazovanja Pavom Barišićem, koji je bio optužen za autoplagijat u doktorskoj disertaciji, a što je naknadno osporilo njemačko sveučilište. Jedan od dokazanih modela informacijskih i medijskih operacija negiranje je postignutog, prepoznavanje i stvaranje spornih situacija te inzistiranje na njima. Time se odvlači pažnja s bitnog, unosi se nemir i razdor, utječe na procese donošenja odluka. Narod je to davno prepoznao i sažeo u poslovici “prosuto perje teško je pokupiti”.

NACIONAL: Nije li, međutim, i tim visokim znanstvenim institucijama problem priznati plagijat, jer takva vrsta pogreške ograničava i vjerodostojnost mentora. To bi bila mrlja i na ugledu samog sveučilišta.

Možda neke institucije imaju problema s nepriznavanjem vlastitih pogrešaka, ali isto tako znam da je u Njemačkoj to (mislim na zataškavanje) teško zamislivo. Bilo je političara u Njemačkoj s vrlo izvjesnim političkim budućnostima na nacionalnoj razini koji su morali podnijeti ostavke jer su imali pogreške u procesu citiranja znanstvenih radova. Imate slučaj Annette Schawan, bivše ministrice obrazovanja u dva mandata, koja je zbog utvrđenih 60 pogrešaka u citiranju podnijela ostavku. Ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg bio je percipiran i kao budući kandidat za kancelara, ali je zbog sličnih razloga podnio ostavku. Naknadno je, nakon izvršene provjere, Sveučilište u Bayreuthu povuklo njegovu disertaciju te mu je politička karijera, možda privremeno, završena. S druge strane, činjenica je da je i u Njemačkoj vrlo važna percepcija javnosti po pitanju moguće političke korupcije.

NACIONAL: Mislite li na bivšeg predsjednika Njemačke Christiana Wulffa?

Tako je. Bivši njemački predsjednik Christian Wulff podnio je ostavku nakon korupcijskog skandala povezanog s optužbom za zlouporabu položaja. Poslije je u sudskom postupku pravomoćno oslobođen optužbi, ali je njegova politička karijera bila uništena. I njemački kancelar Helmut Kohl, političar koji je ujedinio dvije Njemačke, bio je prisiljen povući se zbog korupcijskog skandala vezanog uz relativno mali iznos novca koji se nalazio na računu stranke u inozemstvu. Američki predsjednik Bill Clinton bio je na stupu srama i na pragu opoziva, ali ne zbog onoga što je učinio, nego zato što je u kongresnoj istrazi zatajio važne informacije.

NACIONAL: Kako se suprotstaviti tim medijskim sumnjama koje se svrstavaju, kako tvrdite, u kategoriju hibridnih prijetnji?

Apsolutno djelotvorna formula za to ne postoji. Međutim, postoje aktivnosti i procesi kojima se može rano prepoznati takva namjera i takvo djelovanje te pripremiti odgovori na njih. Jedno od bitnih sredstava u procesu obrane je odgovornost javnih osoba i medija prema javnosti, prema istini, kao i neophodnost otvorenosti države te lokalne uprave i samouprave prema medijima. Mi smo na Zagrebačkom sigurnosnom forumu već čuli neke primjere kako se zajedničkim djelovanjem svih dionika procesa informiranja može zaštititi te kako rano prepoznati dezinformacije koje se pokušavaju plasirati u javnost.

NACIONAL: Tko sve sudjeluje u organizaciji ovogodišnjeg Zagrebačkog sigurnosnog foruma?

Nekoliko udruga i institucija. Osim Instituta za istraživanje hibridnih sukoba, tu je i Udruga svetog Jurja koja izdaje časopis National Security and the Future na engleskom jeziku, zatim sveučilište Bar-Ilan iz Izraela, International Intelligence History Association iz Njemačke, Hestia Intelligence iz Francuske te Research Institute for European and American Studies iz Grčke.

NACIONAL: Je li u fokusu tog foruma sigurnost jugoistočne i srednje Europe, zapravo tranzicijskog prostora?

Ne samo tog područja. U fokusu su područja koja su izvor brojnih izazova za sigurnost Europe i euroazijskog prostora – kompletan prostor od Beča do Kaira, od Malte do Teherana. Naglasak je na zaštiti kritične infrastrukture i sposobnosti sustava da ugroženu kritičnu infrastrukturu brzo i sigurno vrati u početno stanje, prije negoli je ta infrastruktura izložena djelovanju određenih sigurnosnih izazova.

NACIONAL: O kojoj je infrastrukturi riječ?

To je područje polivalentno. U hrvatskom je zakonu o zaštiti kritične infrastrukture definirano 11 sektora u kojima se može identificirati kritična infrastruktura. To su, između ostalih, energetski sustav, informacijsko-komunikacijski sustav, prometni sustavi, zdravstveni i obrazovni sustav, vodoopskrbni sustav, a u to ulazi i područje koje se tiče nacionalnog identiteta. Kritična infrastruktura su ona mjesta, procesi ili objekti u kojima država u određenom trenutku njihovog nepostojanja ima oslabljene sposobnosti funkcioniranja. To, naravno, podrazumijeva i financijski sustav. Prepoznavanje kritične infrastrukture definira se u slučaju pojave određenog sigurnosnog izazova i kroz posljedični broj žrtava, što ubijenih, što ranjenih. Ono što je posebno važno – koliko se to može negativno odraziti na gospodarstvo te na percepciju ljudi ako država nije u stanju obraniti interese građana u njihovu pravu na život u miru i slobodi u slučajevima takvih napada. To su ta mjerila koja treba izbalansirati da bi se odredila razina kritičnosti pojedine infrastrukture.

NACIONAL: Što ste apsolvirali kroz prethodna dva sigurnosna foruma, a što je tema ovog trećeg?

Naglasak foruma bio je na tri kritične infrastrukture – energetsku infrastrukturu, informacijsko-komunikacijsku odnosno cyber infrastrukturu te vodu i vodoopskrbni sustav. Bez vode nema života. Energija i energetska kritična infrastruktura predstavljaju kičmu svih drugih infrastruktura. Cyber odnosno informacijsko-komunikacijska infrastruktura može se poistovjetiti s mozgom i krvotokom u ljudskom organizmu jer ona pridonosi općem razvoju. O te dvije infrastrukture ovise sve druge infrastrukture.

NACIONAL: Što je cyber infrastruktura?

Tu imamo problem u prijevodu s engleskog. Kod nas se to prevodi kao kibernetička sigurnost. Kibernetika je dio znanosti o automatiziranim procesima u kojima bitan utjecaj ima sustav povratne sprege. Postoje dva bolja prijevoda koja bi se mogla koristiti. To su kibernetska ili pak kiber sigurnost, kao što u elektrotehnici imate pojmove elektronički i elektronski. Kibernetska infrastruktura izašla je iz okvira svoje početne definicije. Pod kibernetskom infrastrukturom danas se ne podrazumijevaju samo računala (hardver i softver), već i moderni informacijsko-komunikacijski sustavi, uključujući i čovjeka s njegovim stvarnim identitetima, ali i s identitetima koje rabimo u društvenim mrežama. Sigurnost te infrastrukture izuzetno je bitna. To je prostor koji omogućava snažan i brz razvoj procesa koji imaju izuzetno visoku dodanu vrijednost, ali mogu biti i izuzetno opasni ukoliko se ne pridržavamo sigurnosnih pravila. I na početku razvoja prometa uvedena su pravila kako u prometnoj infrastrukturi ne bi zavladao kaos. Tako se danas treba držati pravila o zaštiti od zlonamjernih djelovanja unutar i iz kibernetskog prostora.

NACIONAL: Gdje je u svemu tome informacijsko-komunikacijski sustav?

Informacijsko-komunikacijski sustavi predstavljaju srž svih modernih infrastruktura jer bez njihove se pouzdanosti nijedan sektor ne može razvijati. Npr. mobitel više nije samo sredstvo za telefoniranje, nego komunikacijska naprava neslućenih mogućnosti, uključujući istraživanje i pohranjivanje različitih sadržaja. Prije tri godine pokrenuli smo rješavanje pitanja povezanih s nedovoljno kvalitetnim rješenjima u hrvatskoj informacijskoj kritičnoj infrastrukturi. Mislim da smo barem malo pridonijeli da se ti procesi u Hrvatskoj počnu mijenjati nabolje. To je vidljivo i u činjenici da je u novoj Strategiji domovinske sigurnosti prihvaćen naš prijedlog koji se tiče kritične infrastrukture, vidljivi su pomaci i u kvalitetnijem definiranju sektorskih i međusektorskih mjerila na temelju kojih će se pristupiti identificiranju stvarne kritične infrastrukture, kako nacionalne, tako i one međunarodne.

NACIONAL: Tko su vam sudionici ovogodišnjeg Zagrebačkog sigurnosnog foruma?

Svake godine imamo od 25 do 30 predavača i panelista. Prošle godine sudjelovali su stručnjaci iz 22 države, a ove godine očekujemo ih iz 23 države, kao i sudionike sa 16 sveučilišta – od West Pointa, američke prestižne vojne akademije, preko britanskog King’s Collegea do izraelskih sveučilišta. Naravno, tu su i naši znanstvenici, uglavnom sa zagrebačkog i splitskog sveučilišta. Imamo različite profile sudionika, od ljudi s akademskim titulama do ljudi s praktičnim iskustvima i znanjima. Cilj, u kojemu zasad i uspijevamo, integriranje je znanja koja postoje u državnom, javnom, privatnom i akademskom sektoru te potaknuti njihovu međusobnu komunikaciju, a sve kako bi se pokrenuli pozitivni procesi na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

NACIONAL: Upućujete li pozivnice predavačima?

Ne. Svake godine raspisujemo natječaj. Ove smo godine morali odbiti dvadesetak prijavljenih predavanja iako smo uzeli 6 predavanja više nego što smo inicijalno planirali, tako da imamo 32 predavača i voditelja panela. Istodobno će se održavati i po dva panela. Nastojimo ta znanja s međunarodne razine dovesti u Hrvatsku i prilagoditi ih našim potrebama.

NACIONAL: Koja od tih znanja smatrate da treba prenijeti u Hrvatsku?

Mislim da nismo imali dobro definirana mjerila procjene i identifikacije kritične infrastrukture. U energetskom sustavu ne možete cijeli sustav proglasiti kritičnom infrastrukturom, nego samo njegove pojedine vrlo osjetljive dijelove. Dakle, nećete svaku trafostanicu proglasiti kritičnom, ali elektrane i ključna dispečerska mjesta i distribuciju hoćete. Morate ulagati u njihovu zaštitu i razvoj, a u državama koje su definirale svoje kritične infrastrukture njihov razvoj i sigurnost jedan su od motora gospodarskog razvoja.

NACIONAL: Kao što je u Hrvatskoj bila cestogradnja?

Cestogradnja jest bila motor razvoja. Kvalitetnim i pouzdanim definiranjem kritične infrastrukture imali bismo dodatni argument za pristup europskim fondovima iz kojih možemo povlačiti dodatna sredstva, dakle, osigurati i bespovratni novac.

NACIONAL: Nije li LNG terminal na Krku i Europska komisija prepoznala kao važan energetski dobavni pravac za Europu? Ali na Krku je otpočela serija prosvjeda kojima se pridružio i SDP-ov riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Kakva je sada perspektiva te “kritične infrastrukture” u Hrvatskoj na koju računa i Bruxelles?

U viziji i projektnim programima, kako hrvatskim tako i europskim, LNG terminal na Krku jest izuzetno važna činjenica. Za taj projekt postoji snažan interes Europske unije, Amerike, ali i Rusije – doduše, s različitim predznacima. Upravo na LNG-u oslikavaju se sada već javni i otvoreni modeli hibridnih sukoba između SAD-a i Rusije. Na zadnjim energetskim konferencijama u Hrvatskoj sudjelovao je i ruski veleposlanik koji je o tome govorio iz ruske perspektive. Tvrtka Gasfin, blisko povezana s ruskim Gazpromom, preuzela je nadzor nad zemljištem tvrtke Dioki u Omišlju otkupom njihovih dugova od nekadašnje Hypo banke. Ruska energetsko-medijska strategija u Hrvatskoj sada se ogleda u dva pojavna pravca: nemojte graditi LNG terminal jer vam ne treba, imate jeftini ruski plin nadohvat ruke; ako se već odlučite graditi, mi vam želimo biti partneri u izgradnji fiksnog, kopnenog terminala na Krku. Ruska strana jasno je istaknula svoju ponudu. Na nama je odgovornost donošenja i provedbe odluke u skladu s našim nacionalnim interesima.

NACIONAL: No ekolozi upozoravaju da je plutajući terminal ekološki rizičniji od kopnenog.

Nisam upoznat s konkretnim ekološkim studijama. Razlika u udaljenosti plutajućeg i kopnenog LNG terminala minimalna je pa ne vidim u čemu bi bila bitna razlika u negativnim posljedicama u slučaju nekog ekološkog incidenta. Radi se o istom sadržaju i vrlo sličnim negativnim procesima koji bi se mogli dogoditi u oba slučaja. Bitna ekološka pitanja o procesima hlađenja tijekom uporabe plutajućeg terminala ne treba nužno povezivati s procesom korištenja mora kao sredstva za hlađenje. Postoje tehnološka rješenja kojima se taj argument može pobiti te učinkovito primijeniti druge modele hlađenja. Posljednja događanja vidim kao proces kojim se u javnost plasiraju i dezinformacije, a na koje struka ima odgovor, kako bi se Hrvatska prisilila na promjenu postojeće odluke o izgradnji plutajućeg LNG terminala. Ruska strana vjerojatno bi bila najsretnija da se sagradi LNG terminal na kopnu te da cijeli sustav prihvata i distribucije plina u Hrvatskoj ovisi o tvrtkama s kojima su oni povezani.

NACIONAL: Hoće li i to biti tema ovog Zagrebačkog sigurnosnog foruma?

Jedan od panela bit će posvećen sigurnosti na moru i u priobalju pa će se govoriti i o LNG terminalu. Na tom će panelu sudjelovati stručnjaci iz pomorskoga sektora – od bivših kapetana duge plovidbe do ljudi kojima je sigurnost na moru i u priobalju bitni segment struke. Među njima se nalaze i stručnjaci koji trenutačno imaju bitnu ulogu u sigurnosti LNG terminala u Kataru, zaljevskoj državi koja je jedan od najvećih izvoznika ukapljenog plina, ali i zemlji koja ima najveći BDP po glavi stanovnika. Ako na raspolaganju imamo stručnjake, a imamo ih, koji na dnevnoj razini provjeravaju sigurnost svih procesa u LNG sustavima, njihovu ispravnost i pouzdanost, nema razloga da ih ne zamolimo za pomoć. Time pokazujemo da i mi imamo vrhunska znanja koja možemo ponuditi drugima.

NACIONAL: Najavili ste da ćete na ovogodišnjem forumu potpisati i međunarodne ugovore.

Kao Institut za istraživanje hibridnih sukoba prepoznati smo na međunarodnoj razini pa ćemo potpisati sporazume o suradnji s Europskim institutom sveučilišta Bar-Ilan iz Izraela, s Centrom za međunarodnu i nacionalnu bezbednost Fakulteta za bezbednost iz Beograda te s Belgian Intelligence Studies Centre iz Bruxellesa. Sljedećih godina širit ćemo suradnju s institucijama iz drugih europskih i bliskoistočnih država. Nismo isključivi, nismo zatvoreni. Ako komuniciramo o problemima i izazovima s kojima se suočavamo ili ćemo se tek suočiti, lakše ćemo prepoznati i rješavati. U suprotnom, problemi će postati još veći. Bez komuniciranja, zatvoreni u svoja dvorišta, izloženi smo brojnim sigurnosnim izazovima koje sami ne možemo riješiti.

NACIONAL: U području cyber infrastrukture sve se više nameću dronovi. Kakva je perspektiva tog područja?

Dronovi su sustavi na daljinsko upravljanje koji koriste prednosti moderne tehnologije kao i informacijsko-komunikacijskih sustava. Njihov razvoj može znatno doprinijeti gospodarstvu pojedine države, od tehnoloških i proizvodnih procesa pa sve do njihove namjene u brojnim područjima ljudskog djelovanja: od umjetničkog do gospodarskog, sigurnosnog, zaštitnog… Dronovi, iako prvenstveno razvijeni za vojne i namjenske potrebe, nisu nužno ubojice. Amazon, korporacija čiji je vlasnik Jeff Bezos, čovjek koji se probio na prvo mjesto Forbesove liste milijardera pretekavši Billa Gatesa, najveći je svjetski internetski prodavač. U svoj prodajni sustav želi uvesti dronove za dostavu kupljene robe. Međutim, tu je došlo do situacije koja je pokazala svu slojevitost i zahtjevnost reguliranja tržišta nabave i korištenja dronova. Ove ću godine održati predavanje na forumu o dronovima s naglaskom na njihovoj upotrebi u nasilnim i terorističkim djelovanjima. Dronovi su vrlo ozbiljna i zahtjevna tema. Ukoliko se ne pridržavamo sigurnosnih pravila, oni mogu postati ubojito sredstvo u svijetu cyber špijunaže. Danas imate učinkovite dronove koji stanu na vrh malog prsta. Pojedinac može upravljati s tisuću takvih mikrodronova koji djeluju kao organizirani rojevi. Naredbu koju dobiju mogu ispuniti i bez daljnjeg uplitanja čovjeka jer su u stanju međusobno iskomunicirati zadatak vrlo učinkovito i pouzdano te prići realizaciji zadanoga cilja. Ukoliko se to bude razvijalo bez visokog stupnja nadzora, tu se krije jedno od najvećih, a možda i najspornijih i najopasnijih područja budućih znanstvenih istraživanja: razvoj prilagodljive, uporabljive, samoučeće i samorazvijajuće umjetne inteligencije.