Književna nagrada Fran Galović pripala je Goranu Tribusonu za roman ‘Otac od bronce’, a na proglašenju laureata u subotu u Koprivnici rečeno je kako Tribusonov roman zadovoljava osnovni kriterij natječaja, odnosno bavi se pitanjem zavičajnosti i identiteta.

Mario Kolar je u ime Prosudbenog povjerenstva rekao da je Tribusonov roman ‘Otac od bronce’ istovremeno dinamičan, aktualan i duboko intiman, ali ne i melodramatičan. On se bavi zavičajem, ali i izmještanjem iz njega, dodao je.

Dobitnik nagrade Goran Tribuson u obraćanja publici rekao je da je danas posebno sretan jer još kao mladić ‘prijateljeva s djelima Frana Galovića’. ” Kao student pisao sam diplomski rad o Franu Galoviću ne sluteći da ću jednog dana primiti nagradu koja nosi njegovo ime”, istaknuo je Tribuson.

U razgovoru s novinarima ovogodišnji laureat Festivala književnosti ‘Galovićeva jesen’ kazao je da se oduvijek smatra zavičajnim piscem.

“Nisam tendirao bajkovitim temama, uvijek se motom oko vlastitog zavičaja”, kazao je Tribuson čiji je roman proglašen najboljim od 40 pristiglih djela.

Galović jedan  od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije 

Hrvatski književnik Fran Galović rođen je 1887. u Peterancu, kod Korivnice, poginuo je  26. listopada 1914. u osvit Prvog svjetskog rata kao Austro Ugarski vojnik u mjestu  Radenković u Srbiji, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Galović se u književnosti javlja s pjesmom ‘U spomen 11. listopada 1903.’ pod pseudonimom Hrvatski đak, koju je napisao u čast otkrivanja spomenika ocu domovine Anti Starčeviću u Šestinama kraj Zagreba.

Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju –  “Kostanj”, “Jesenski veter”, “Crn – bel”, dok od djela na štokavskom narječju sigurno mu je najpoznatija pjesma “Childe Harold” (1910.). U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza, to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije sa samo 27 godina. Pisao je i novele, kritike, drame, a najpoznatija je “Tamara” iz 1907. Njegova najbolja zbirka pjesama, “Z mojih bregov”, izdana je posmrtno 1925.

Za života Fran Galović je objavio četiri knjige: drama “Tamara” (1907.), zbirka pjesama “Četiri grada” (1913.), pripovijesti “Začarano ogledalo” (1913) i “Ispovijed” (1914.), a ostala djela su bila neobjavljena. Njegov književni opus objavio je Julije Benešić (10 svezaka, 1942./43.).