Tektonski poremećaji u jednom tako velikom klubu kao što je gigant Hajduk (posebno kad dođe do kadrovskih promjena, a ključne se pozicije privremeno popune rješenjima s v.d. predznakom) razumljivo izazivaju ogroman interes javnosti.

Konkurenti likuju, hajdukovci traže rješenja, a svi se pitaju: Tko su ljudi koji će povesti klub i momčad u sljedeću sezonu?

Kao prvo od rješenja za poziciju šefa struke u javnosti se pojavilo ime Gorana Tomića (47). I to je najnormalnije.

Photo: Milan Sabic/PIXSELL

Jer sve su Tomićeve momčadi igrale nogomet za koji se s guštom plaća ulaznica, ako je imao imalo klupske podrške iza sebe uvijek ostavlja sređenu situaciju, pobornik je napadačkog nogometa, vrhunski je trener i – vrhunska osoba. Sjajan čovjek.

Jedini kojima nije posebno atraktivan su mediji. Jer Tomić je gospodin koji će svaku riječ dvaput odvagnuti da ni slučajno ne bi ijednim slovom ispalo da omalovažava protivnika ili sugovornika.

Mlad, a istodobno iskusan. U naponu snage, a istodobno s logičnim stavom da su najveće trenerske partije tek pred njim. Dalmatinac, čovjek koji poznaje mentalitet kluba koji živi vječno i njegovih navijača.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Goran Tomić sigurno je trenerski kalibar za Hajduk. Znanje ni najmanje nije upitno. Ali nešto jest.

Hoće li Hajduk ako krene po Tomića dobiti potvrdan odgovor? To je pitanje na koje danas ni on sam vjerojatno ne zna odgovor.

Dvaput je kretao u Dinamo pa su ga dvaput vraćali s pola puta jer su odabrali drugo rješenje. Hajduk mu to ne bi napravio niti bi on na bilo koji način ‘zavlačio’ Hajduka. Ili bilo koji drugi klub. Jednostavno je prepošten za to.

A istina je i da je Tomiću u emiratskom Al-Bataehu jako dobro. Poštuju ga, kao i svugdje. Od početka godine je tamo, a uskoro će mu na stol novi ugovor. Jedino je dvojbeno hoće li mu Al-Bataeh ponuditi novu jednogodišnju ili dvogodišnju suradnju.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Ne znamo je li istina da u poljudskim odajama zaista razmišljaju o Tomiću kao sljedećem šefu struke Hajduka, ali znamo da mu je prioritet klub koji sad vodi, koji ga dobro plaća i koji mu sprema novi ugovor.

Pa će, korektan kakav već jest, najprije sačekati da vidi što misli i što mu nudi aktualni poslodavac.

S druge strane, u HNL-u je trenirao Šibenik, Istru, Lokomotivu i Rijeku. Na maksimirsku i poljudsku klupu sjedao je samo kao gostujući trener. Pa ako Hajduk nazove… Malo je onih koji bi se odmah zahvalili i odbili takvu instituciju. Jako malo!

Posebno ako su iz Dalmacije kao Goran. Onda u drugi plan mogu pasti i problemi koje klub ima i svijest o tome koliko se brzo od junaka može postati ‘pedro’ i koliko su treneri svugdje u svijetu najpotrošnija nogometna roba čijim smjenama predsjednici, vlasnici, gazde, direktori, sportski direktori i ostali čelnici najprije posegnu. Prije svega da bi pokrili – svoje kikseve i limite.

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Josip Pavić bio je kandidat za predsjednika pa – odustao. Gorana Vučevića spominjalo se kao novog sportskog direktora pa je isti to – demantirao.

‘Gogo’ ne krije kako mu je Al-Bataeh sad prioritet, ali… Nije ni rekao decidirano ‘ne’ mogućnosti da Emiraćane odbije zbog teško odoljivog zova splitskih nogometnih zvona.

Ako su medijska nagađanja istinita i u Hajduku zaista razmišljaju o Tomiću onda: neka odmah krenu u žestoki ‘pressing’ i čovjeku pokažu da misle ozbiljno, da im je stalo i da im je prva opcija.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

U nogometu nema jamstava, to svi navijači pa i oni Hajdukovi jako dobro znaju, ali isto kao što temeljni Hajdukov problem vjerojatno nisu treneri još je sigurnije da nema kluba koji bi angažmanom Gorana Tomića napravio pogrešku!

Svaku momčad koju je preuzeo, učinio je boljom. Svaka sredina u koju je došao kod svakog ga prijateljskog povratka i(li) posjete dočeka (doslovno) zagrljajima.

Jer to je – Goran Tomić. I ljudina i trenerčina. U Hrvatskoj 2022. baš je on bio proglašen trenerom godine.

I možda je baš on taj koji će napokon milijunima navijača pokreta zvanog Hrvatski nogometni klub Hajduk donijeti tu neopisivu radost proslave naslova prvaka!

Jer zadnje što more hajdukovaca u (doslovno) cijelom svijetu želi, jest da i dogodine kad se bude odlučivalo o naslovu prvaka Hrvatske, gledaju – ovakvu tablicu: