Dok broj umrlih od koronavirusa premašuje 8000 hrvatskih građana i više od četiri milijuna stanovnika planeta, o dolazećem četvrtom valu epidemije razgovarali smo s 56-godišnjim infektologom Goranom Tešovićem, sveučilišnim profesorom i pročelnikom Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Tešović je i član povjerenstva Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdrav­stvo, na čijem je čelu vodeći hrvatski epidemiolog Bernard Kaić, i redovito o kretanju ove nove bolesti održava webinare s kolegama u cijeloj Hrvatskoj. Spomenuto povjerenstvo je savjetodav­no tijelo za „aktivnu imunizaciju“, odnosno provo­đenje programa cijepljenja u Hrvatskoj. Dok je još prije nekoliko mjeseci problem bio s dobavom cjepiva i vodile su se velike rasprave o ljudima koji su se cijepili preko reda, sada Vlada i Stožer imaju problem kako utrošiti dobavljenih 1,3 milijuna doza cjepiva, a nastao je i problem s njihovim skladištenjem.

NACIONAL: Predsjednik Sabora Gordan Jandroković najavio je mogućnost sazivanja izvanredne sjednice Sabora kako bi se uvelo obavezno cijepljenje za određene profesije poput zdravstvenih djelatnika, nastavnika, turističkih djelatnika… Koliko je realna opcija da na kraju cijepljenje protiv koronavirusa postane obvezno?

Obvezno cijepljenje stvar je političkog dogovora. Za nas kao stručnjake nije upitan benefit, korist od cijepljenja, što uporno ponavljamo. Mi možemo preporučiti, ali ne određujemo hoće li cijepljenje nekom vakcinom biti obvezno ili ne. Kako će se pojedino cjepivo implementirati, hoće li biti obvezno i za koga, a za koga ne, to je u rukama zdravstvene vlasti. U situaciji u kojoj se sada nalazimo trebala bi to biti stvar političke odluke, koja bi se trebala potvrditi glasanjem u Hrvatskom saboru.

NACIONAL: Premijer Andrej Plenković izjavio je prošloga tjedna da obvezno cijepljenje uopće nije opcija, a predsjednik Zoran Milanović smatra da ljude ne treba prisiljavati na cijepljenje jer je to, kako je rekao, „put u tiraniju“. Kako ocjenjujete podatak da se veliki broj zdravstvenih djelatnika odbija cijepiti? Pojavile su se procjene da još ni 50 posto zdravstvenih djelatnika nije procijepljeno.

Ti podaci jako variraju. Ako analiziramo situaciju u instituciji u kojoj radim, a to je Infektivna klinika „Fran Mihaljević“, onda je ta brojka cijepljenih djelatnika preko 90 posto. Slično je i u nekim drugim bolnicama. Ne mislim da se zdravstveni djelatnici protive cijepljenju. Mislim da je taj niski postotak bio spomenut za zaposlenike u Ministarstvu zdravstva, ali trebate imati na umu da tamo većina ljudi ne predstavlja zdravstveni kadar, nisu svi zdravstveni djelatnici. U bolničkim ustanovama ti su brojevi veći, a u nekima od njih mogli bi biti bolji, nisu optimalni. Dakle, neke ustanove u zdravstvu postigle su jako dobru razinu procijepljenosti, a mislim da se uz malo truda tako nešto može postići i tamo gdje to još nismo postigli. Brojne smrti koje su zdravstveni radnici vidjeli, koje su nastupile unatoč njihovu znanju, trudu i cjelodnevnom bavljenju bolesnikom, djelovale su na njih frustrirajuće i kod mnogih učvrstile odluku da se cijepe. Takva iskustva ostavljaju trajne posljedice na te ljude. Mi koji se bavimo pedijatrijom imali smo nešto lakšu zadaću jer smo imali značajno manje teških bolesnika.

NACIONAL: Koliko opasnost od povratka epidemije povećava činjenica da je počela turistička sezona i da se na hrvatskim granicama ne provjerava jesu li turisti cijepljeni i imaju li negativne testove na covid-19?

Čuo sam za to, ali ne znam je li riječ o praksi na granicama ili samo o iznimnim slučajevima. Ako je tome tako, onda to nije dobro. Ljudi su prošle godine bili ohrabrivani, čak i od nekih političara, da covid nije toliko opasan, da je to sezonska bolest poput gripe. Čak su se plasirale teze da je ljetni covid blaži od zimskog. Ono što sada znamo jest da sezonstva nema. Možete se zaraziti i zimi i ljeti. Smanjenje epidemioloških mjera i povećanje broja ljudi koji putuju, predstavljaju opasnost za one koji nisu imuni, koji nisu preboljeli bolest ili nisu cijepljeni. Zato je logično očekivati da će broj oboljelih rasti, što se već i događa.

NACIONAL: Kada možemo očekivati da se, osim cjepiva, pojavi i lijek za tu bolest?

Od same pojave bolesti koriste se neki lijekovi s više ili manje uspjeha. U postupku razvoja je niz lijekova koji pripadaju različitim kategorijama, koji se ispituju i imaju već dokazanu učinkovitost protiv virusa. Budući da je virus vrlo nestabilan i da učestalo mutira, nadam se da će djelotvorni lijek biti pronađen. Osobito ako se pojavi neka nova varijanta virusa prema kojoj cjepiva neće biti zaštitna kao do sada. Nasušno trebamo lijek za ljude kod kojih smo upotrijebili sve da infekciju spriječimo, ali u tome nismo uspjeli, da ih imamo čime liječiti.

NACIONAL: Dogodio se obrat. Nakon nestašice cjepiva sada se pojavio višak cjepiva protiv koronavirusa. Prije nekoliko mjeseci cjepiva je nedostajalo za sve one koji su se željeli cijepiti. Sada, prema riječima premijera Plenkovića, Hrvatska ima 1,3 milijuna doza cjepiva, ali volja za cijepljenjem kod građana se smanjila. Da ne propadne ta velika količina cjepiva, hoće li se početi cijepiti i maloljetna populacija, djeca?

Najprije moramo definirati hoćemo li uopće cijepiti djecu. O tome bi se najprije trebala donijeti odluka. S druge strane, čak i kada bi se donijela takva odluka, nisam siguran da bismo imali dovoljno populacije od 12 do 18 godina pogodne za takvu vrstu cijepljenja. U nekoj optimističnoj projekciji u toj dobnoj populaciji imamo 250.000 djece. Tako bismo mogli pokriti nekih 500.000 doza, a hrvatski zdravstveni sustav trenutno raspolaže s triput više doza cjepiva.

NACIONAL: Treba li, po vama, uopće cijepiti djecu? I djeca prenose viruse, a sva obvezna cjepiva primjenjuju se baš u dječjoj dobi.

Moramo ozbiljno razmisliti o tome hoćemo li uopće predložiti cijepljenje djece protiv koronavirusa, a onda je i pitanje hoće li ono biti odobreno. O tome će odlučivati i roditelji. Točno je da su cjepiva koja se inače koriste u pedijatriji, dakle, za djecu, u Hrvatskoj obvezna cjepiva. Hrvatski nacionalni imunizacijski program, što u struci zovemo i kalendarom cijepljenja, obuhvaća cijepljenje protiv desetak infektivnih bolesti. To su tuberkuloza, difterija, tetanus, hripavac, hepatitis B, poliomijelitis (dječja paraliza), ospice, zaušnjaci, rubeola i konačno pneumokokna bolest, koju uzrokuje bakterija streptococcus pneumoniae. Postoji i cjepivo namijenjeno mlađim adolescentima protiv humanog papiloma virusa, ali ono ne ulazi u kategoriju obveznog cijepljenja. To je jedino cjepivo u kalendaru koje je preporučeno, ali ne i obvezno.

‘Smanjenje epidemioloških mjera i povećanje broja ljudi koji putuju, predstavljaju opasnost za one koji nisu imuni, koji nisu preboljeli bolest ili nisu cijepljeni. Zato je logično očekivati da će broj oboljelih rasti’, smatra Goran Tešović. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Dakle, osim cjepiva protiv koronavirusa, u nacionalnom imunizacijskom programu već postoji cjepivo koje nije obavezno?

Tako je, to je, ponavljam, cjepivo protiv humanog papiloma virusa. To je virus koji ima visoki onkogeni potencijal, što znači da može izazvati neke vrste karcinoma kao što su, recimo, karcinom vrata maternice kod žena, karcinom penisa kod muškaraca, karcinom završnog dijela debelog crijeva, karcinom grkljana. Postoje, dakle, karcinomi za koje danas znamo da su posljedica infekcije humanim papiloma virusom. Riječ je o cjepivu koje prevenira nastanak značajnog broja malignih bolesti. Nije obvezno ni cijepljenje protiv influence, gripe, pa se mnogi cijepe i protiv tog virusa.

NACIONAL: U pedijatriji ste i dominantno liječite pacijente do 18 godina. Kakva je situacija s virusom u toj populaciji u odnosu na ostatak stanovništva?

Bavim se pedijatrijskom infektologijom, a u toj populaciji situacija je još uvijek povoljna. U ovih više od godinu i pol dana koliko se suočavamo s ovom pošasti, ništa se nije promijenilo u kliničkim slikama u odnosu na početak epidemije. Covid u djece bio je i ostao blaga bolest u većini slučajeva. I kod djece koja imaju kronične, čak i kompleksne komorbiditete ta bolest nije teška. Ono što vidimo od proljeća prošle godine pojava je imunološkog poremećaja kod djece nakon infekcije virusom SARS CoV-2. To je tzv. multisistemni inflamatorni sindrom. Takvih smo bolesnika u Hrvatskoj do sada imali sedamdesetak.

NACIONAL: Kakva je to bolest?

To je ozbiljna bolest, a za neke od bolesnika i životno ugrožavajuća. Nažalost, jedan je od naših takvih pacijenata, star 12 godina, i preminuo. No ta je bolest rijetka i najveći broj djece zaražene virusom SARS CoV-2 ne razvija tu komplikaciju. Većina djece ima blagu kliničku sliku ili uopće nema simptome i slučajno se otkrije da su pozitivni. Kada smo radili prvu analizu pacijenata u Hrvatskoj iz prvog i drugog vala epidemije, vidjeli smo da među njima čak 40 posto djece nije imalo nikakvih simptoma. Ta se situacija nije promijenila.

NACIONAL: Imaju li pacijenti koji prebole covid-19 ozbiljne posljedice?

Postoji ono što u struci već zovemo „long covid“ ili dugotrajni covid. On je češći kod odraslih nego kod djece, a podrazumijeva posljedice nakon što se preboli infekcija virusom. Manifestacije su dugotrajne glavobolje, perzistiranje blago povišene temperature, osjećaj umora, manjak koncentracije. Kod odraslih osoba mogu biti i teži poremećaji živčanog sustava, problemi s disanjem i problemi kardiovaskularnog sustava. Kod djece se najčešće viđaju umor, subfebrilitet, glavobolja.

NACIONAL: Koji organi najviše stradaju?

Mozak, pluća, srce, bubrezi. Čini se da ti problemi nakon nekog vremena prolaze, ali mogu i dugo trajati. Kada imate takve tegobe šest mjeseci, to sigurno nije ugodno i značajno utječe na kvalitetu života, a ljudima mogu stvarati probleme kod svakodnevnog radnog, intelektualnog i funkcioniranja unutar obitelji.

NACIONAL: Vaša bolnica „Dr. Fran Mihaljević“ pod velikim je pritiskom, kao i takozvana covid-bolnica u zagrebačkoj Dubravi, a govori se i o nedostatku liječnika. Možete li izdržati ovu pandemiju?

Najteži teret pandemije, barem u instituciji u kojoj radim, podnijeli su kolege koji se bave infektivnim bolestima odraslih pacijenata. Najviše se to odnosi na kolege koji rade u hitnom prijemu i kolege u jedinicama intenzivnog liječenja. To traje već mjesecima, mukotrpno je i iziskuje rad u posebnim izolacijskim uvjetima. Iscrpljuje ljude i fizički i psihički.

NACIONAL: Jadranska obala epidemiološki više nije na europskoj zelenoj listi, postala je narančasta, a međunarodno priznati imunolog iz Rijeke Stipan Jonjić procijenio je da ćemo se još deset godina boriti s koronavirusom. Slažete li se s tom njegovom procjenom?

To može biti i dulje. S gripom se suočavamo već stoljećima unatoč činjenici da se svake godine cijepimo. To cijepljenje nije obvezno pa se i ne cijepi veliki broj ljudi. Ako je prošle godine cijepljeno šestotinjak tisuća, a pretpostavimo da su u Hrvatskoj četiri milijuna stanovnika, onda je to nekih 15 posto populacije, što je relativno mali broj. U nekim drugim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, Austrije, Švicarske, Australije ljudi se više cijepe protiv gripe nego što je to slučaj u Hrvatskoj.

‘Dosad smo izdržali prvi, drugi i treći val. Sada čekamo četvrti val, a bojim se da se on već ušuljava’, rekao je Goran Tešović novinaru Nacionala Draganu Đuriću. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliko je valova infekcije koronavirusom, po vama, dosad bilo?

Dosad smo izdržali prvi, drugi i treći val. Sada čekamo četvrti val, a bojim se da se on već ušuljava, s obzirom na brojeve inficiranih u posljednjih nekoliko dana. Optimizam budi to što iako nije cijepljeno onoliko ljudi koliko smo očekivali, ipak je cijepljen značajan broj građana starije životne dobi, među kojima su se regrutirali i najteži bolesnici. Cijepljeni su i mlađi ljudi s kroničnim komorbiditetima. Možemo se nadati da će u sljedećem valu bolesnika s kritičnim oblikom bolesti biti manje pa ćemo lakše izdržati ono što neumitno slijedi.

NACIONAL: Dakle, slijedi četvrti val?

Sigurno slijedi. Uostalom, pogledajte što se već događa u nekim zemljama Europske unije. Svi govore o Velikoj Britaniji, Izraelu, gdje je visoka procijepljenost, a virus je i dalje prisutan. I oni koji su zagovornici cjepiva i oni koji su protivnici gledaju svoju stranu novčića. Evidentno je da i u zemljama visoke procijepljenosti imate ponovno pojavu bolesti, ali ni izdaleka nema onako veliki broj teško bolesnih i smrtnih slučajeva koliko ih je bilo u prva tri vala pandemije.

NACIONAL: Kolika je smrtnost od covida-19?

Na europskoj razini još nije analiziran ovaj zarazniji delta soj, poznat i kao indijska varijanta. Kada se pogleda postotak dosad, on se kreće između 1,5 i 1,7 posto. Smrtnost od gripe nešto je manja od tih brojki, ali treba imati na umu da je od pojave pandemije dosta pažnje posvećeno bilježenju smrtnih slučajeva. Gripa na koju smo već godinama navikli nerijetko se krivo klasificira. Kada pogledate te podatke, onda ispada da je prije par godina u Hrvatskoj od gripe umrlo 27 pacijenata u cijeloj sezoni.

Taj podatak sigurno nije točan. Neki od pacijenata koji su umrli zavedeni su da su umrli od upale pluća, od pogoršanja kronične opstruktivne plućne bolesti, infarkta. Sve se to de facto dogodilo nakon što su se zarazili virusom influence, a potom su uslijedile komplikacije. Postoje direktne i indirektne smrti koje nastaju nakon zaraze virusom gripe.

NACIONAL: Središnja tema u Hrvatskoj je borba protiv korupcije. O korupciji u zdravstvu progovorila je profesorica Dijana Zadravec s KBC-a Sestara milosrdnica u Vinogradskoj. Kako ocjenjujete njene istupe? Ima li korupcije u zdravstvu?

Nisam pratio istupe profesorice Zadravec. Fokusiran sam na kliničku medicinu i podučavanje studenata i specijalizanata. Predano radim svoj liječnički i nastavnički posao. Trudim se svima činiti dobro i živjeti pošteno.