Prošli intervju s uglednim infektologom, 58-godišnjim Goranom Tešovićem, Nacional je objavio u dramatičnijim okolnostima u srpnju 2021. kada se Hrvatska našla u svjetskom vrhu po smrtnosti od koronavirusa. Trenutno su se ponovo pojavili redovi za testiranja pred Hrvatskim zavodom za zdravstvo za testiranja na hripavac koji se nenadano pojavio, a djelomice i testiranja na covid-19. Te godine broj umrlih od koronavirusa u Hrvatskoj premašio je 8000 hrvatskih građana i više od četiri milijuna stanovnika Zemlje, ali Tešović ovaj put u razgovoru za Nacional pojašnjava da je hripavac opasan ponajviše za dojenčad, bebe i trudnice, a manje za odraslu populaciju. Prema riječima pročelnika Katedre za infektologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i pročelnika Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike „Dr. Fran Mihaljević“, a član je i povjerenstva Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u vrijeme pandemije koronavirusa redovito je održavao webinare s kolegama u Hrvatskoj. To povjerenstvo je savjetodavno tijelo za „aktivnu imunizaciju“, odnosno provođenje programa cijepljenja u Hrvatskoj. Uže područje njegova stručnoga interesa je intenzivno liječenje pedijatrijskih bolesnika, dječjeg uzrasta s teškim infekcijskim komplikacijama primarnih i sekundarnih imuno deficijencija, naročito pedijatrijskih bolesnika s hematološkim malignim oboljenjima.

NACIONAL: Zašto se nakon nekoliko godina pojavio hripavac? Je li to posljedica i svojevrsnog uspješnog djelovanja antivaksera koji su bili posebno glasni i u vrijeme pandemije koronavirusa?

Nije se hripavac sada pojavio. Hripavac nikada nije nestao iz populacije u Hrvatskoj. Njega je samo bilo sve manje i manje, a osobito ga je bilo malo u tri pandemijske godine covida-19, od 2020. do 2022. godine. U tom smo razdoblju imali zanemarivi broj slučajeva hripavca. Prije toga smo obično bilježili nekoliko desetina, a najviše nekoliko stotina slučajeva. Ta bolest nije nestala ni iz populacija visoko razvijenih zemalja s dobro funkcionirajućim sustavom cijepljenja. U tim se zemljama cijepilo s većim brojem doza cjepiva nego što cijepimo u Hrvatskoj. Kad pogledamo naš sustav cijepljenja i broj doza koje naša djeca primaju protiv hripavca, onda je to bilo manje nego u većini zemalja Europske unije. Ali i s tim malim brojem doza imali smo odličnu epidemiološku situaciju.

NACIONAL: Kakav je učinak cijepljenja?

Evo i primjera. Počeli smo cijepiti protiv ospica 10 godina nakon što smo počeli cijepljenje protiv hripavca, pa su ospice iz hrvatske populacije nestale prije 25 godina. Imali smo samo nekoliko malih uvezenih epidemija, ali nismo imali nijedan autohtoni slučaj ospica u Hrvatskoj. Cijepljenjem smo uspjeli eliminirati ospice iz naše populacije, ali kod hripavca se to nije dogodilo. Riječ je i o različitim cjepivima. Cjepivo protiv ospica je živo, atenuirano cjepivo. To znači da cjepivo sadrži oslabljeni virus. Takva cjepiva potiču snažniji i dugotrajniji imunitet. Kod hripavca nije riječ o takvoj vrsti cjepiva. Zaštita koju potiče cjepivo protiv hripavca je dobra, ali je kratkotrajna i to je glavni razlog zbog kojega ne možemo očekivati da se patogen eliminira iz populacije.

NACIONAL: Kakvim cjepivima se cijepimo protiv bakterijskih infekcija?

Nekada smo cijepili cjelostaničnim cjepivima. Bakterijska stanica se ubijala i onda se nastalim supstratom cijepilo. Bakterijska stanica ima 3000 antigena, na koje se stvara 3000 protutijela, od kojih su samo neka bitna za obranu od bolesti. Međutim takva su cjepiva reaktivna i imaju više nuspojava pa smo ih zamijenili bestaničnim ili acelularnim cjepivima. Ta cjepiva sadrže samo dijelove bakterijske stanice i samo određene antigene. Koja je razlika između cjelostaničnih i bestaničnih cjepiva? Iako i jedna i druga potiču specifičnu imunost ograničenog trajanja, ipak je kod starih cjepiva stvorena imunost bila nešto dugotrajnija od one koju potiču bestanična cjepiva. No nijedno od tih cjepiva ne može potaknuti doživotnu imunost. Zato hripavac stalno cirkulira u populaciji. Istini za volju, valja reći da što imate veći broj cijepljenih, imat ćete manji broj oboljelih od hripavca. I intenzitet epidemije ovisi o broju cijepljenih. U ovoj epidemiji hripavca broj oboljelih se dnevno mijenja, ali izvjesno je da se radi o nekoliko tisuća oboljelih.

NACIONAL: Kakva je bolest hripavac? Koliko je opasna?

Hripavac je opasan samo za vrlo malu dojenčad, mlađu od šest mjeseci, a osobito za novorođenčad, djecu mlađu od mjesec dana. Dojenčad se kod nas u Hrvatskoj cijepe s navršena dva mjeseca života, u nekim zemljama s tri mjeseca. Dakle, u Hrvatskoj ako je dojenče s nenavršenih dva mjeseca života izloženo infekciji, u ugrozi je da razvije teški oblik bolesti koja ponekad završi i smrtnim slučajevima. Smrtnost je mala, ali mnoga djeca koja su oboljela od teškog oblika hripavca zahtijevala su liječenje u jedinicama intenzivne medicine, bila na aparatima za umjetno disanje danima i tjednima. Hripavac je bolest opasna za njih, a za sve ostale je neugodna i zna trajati mjesecima. Neki su narodi hripavac nazvali kašalj od 100 dana. Za hripavac postoje i nazivi veliki kašalj i magareći kašalj. Vremenom ti napadi kašlja koji po intenzitetu rastu u prva dva-tri tjedna, postaju sve manje izraženi. To dugo traje, remeti san jer napadi kašlja postaju intenzivniji kako se približava noć. Postaje problem s uzimanjem hrane i tekućine. U svakom slučaju, bolest je jako neugodna i iscrpljujuća. Ne ostavlja kronične posljedice i za stariju djecu i odrasle osobe nije smrtonosna.

NACIONAL: Vidimo opet redove pred Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo u Zagrebu za testiranja.

Za razliku od covida-19 s početka pandemije kada nismo imali ni cjepivo, ni adekvatnu antivirusnu terapiju, kod hripavca to imamo. Situacija je potpuno drugačija. Protiv hripavca možete se cijepiti, a ako obolite postoje lijekovi kojima se ta bakterijska bolest može liječiti. Ne smijemo dozvoliti da djeca starija od dva mjeseca nisu cijepljenja protiv hripavca. S druge strane, svakome tko ima hripavac možete dati antibiotik i smanjiti intenzitet bolesti. Vidio sam ta masovna testiranja, jer se dva punkta nalaze u neposrednoj blizini bolnice u kojoj radim. Koliko je to opravdano drugi je par cipela. Naime, ako posumnjate na hripavac, onda se može primijeniti terapija i bez prethodnog testiranja bolesnika.

‘Na sreću, od hripavca neće umrijeti netko tko ima 15 ili 55 godina. U ovoj situaciji kada imamo veliki broj oboljelih od hripavca treba stimulirati trudnice u trećem tromjesečju trudnoće da se cijepe protiv hripavca’, savjetuje doktor Goran Tešović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Hripavac je najopasniji za dojenčad. Može li se to prevenirati i prije nego što napune dva mjeseca kada ih se može cijepiti?

Može, i to tako da se cijepe trudnice. Preporučuje se da se trudnice cijepe u trećem tromjesečju trudnoće, i to optimalno između 27. i 32. tjedna trudnoće. Trudnica cijepljena protiv hripavca stvorit će protutijela i prenijeti ih preko posteljice djetetu koje nosi. Kada se dijete rodi, prva će dva mjeseca života imati protutijela koja je dobilo od majke i tako sigurnije dočekati dob kada može primiti prvu dozu cjepiva.

NACIONAL: Koliko ovaj antivakserski trend u hrvatskom društvu pridonosi epidemiji?

Epidemija bi se dogodila svakako i neovisno o tom trendu. Prirodno kretanje infekcije u populaciji uzrokovalo je da se epidemija pojavi. Samo je pitanje bi li njen intenzitet bio manji da je obuhvat cijepljenjem veći. Valja reći da, osobito ako analizirate podatke na nacionalnoj razini, cijepni obuhvat u Hrvatskoj i nije tako loš.

NACIONAL: Ali u Dalmaciji je taj obuhvat cijepljenih izrazito loš.

Recimo da je tako, ali najveći broj oboljelih je Zagrebu, gdje situacija s cijepljenjem protiv hripavca nije tako loša. Program cijepljenja ne može riješiti hripavac. Tu postoje metode u nekim zemljama u Europi, ali i u Australiji. Tako u nekim zemljama protiv hripavca cijepe svakih deset godina. S obzirom na to da je hripavac opasan za najmanju djecu, onda je logično zaštiti upravo njih. Uvedene su tim povodom dvije doktrine. Prva je da se cijepe protiv hripavca svi u kućanstvu u koje dolazi novorođeno dijete. Druga, epidemiološki ispravnija doktrina je ta da cijepite trudnice u trećem tromjesečju trudnoće. Cijepeći trudnicu cijepili ste i njezin fetus. Omogućili ste trudnici da stvori protutijela i da se ta protutijela prenesu na fetus pa kad se dijete rodi i ono je imuno na hripavac. To treba istaknuti kao najznačajniji doseg aktivne imunizacije protiv hripavca u posljednjih petnaestak godina. Upravo to u ovoj situaciji trebamo promovirati.

NACIONAL: Očekujete li reakciju na ovu vašu preporuku o cijepljenju trudnica u trećem tjednu trudnoće protiv hripavca?

Znam da će mnogi na ovo reagirati negativno, ali to je najbolje i najracionalnije u trenutnoj epidemiološkoj situaciji. To može spasiti nečiji život. Na sreću, od hripavca neće umrijeti netko tko ima 15 ili 55 godina. U ovoj situaciji kada imamo veliki broj oboljelih od hripavca treba stimulirati trudnice u trećem tromjesečju trudnoće da se cijepe protiv hripavca. To je najbolji način zaštite od hripavca za novorođenče koje će se uskoro roditi.

NACIONAL: Kakva je situacija s drugim infektivnim bolestima. Je li tuberkuloza iskorijenjena?

Tuberkuloza nije iskorijenjena. Ta je bolest i dalje prisutna u populaciji. To je kronična bakterijska infekcija, ali tu je jedna doza cjepiva koju primite odmah nakon rođenja prilično značajna. Nije ta mala prisutnost tuberkuloze posljedica samo cijepljenja, nego i poboljšanja socioekonomskih prilika. Tuberkuloza je ipak bolest pothranjenih i siromašnih, a danas su i dostupne djelotvorne terapije antibioticima. Dugo se liječi, ali može se izliječiti. Tuberkuloza je najraširenija bakterijska bolest na svijetu, ponajviše u siromašnim zemljama u kojima je prenapučenost stanovništva. To ne znači da tuberkuloze nema u Hrvatskoj i Švedskoj, ali je bolest u razvijenim zemljama gotovo iščezla unutar posljednjih 50 godina.

NACIONAL: Jesmo li se riješili koronavirusa?

Nismo. To je postala endemska bolest u cijelom svijetu. Trenutno imamo veći broj bolesnika, ali ova varijanta koja sada cirkulira izaziva bitno blaže kliničke oblike bolesti nego što je bilo u trenutku kada se bolest pojavila 2020. Na sreću, sada su smrti rijetke. Logično je da je sada i veći broj slučajeva oboljelih jer su ukinute epidemiološke mjere pa nema više ni distanciranja među ljudima.