Ustavni sudac Goran Selanec koji je magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Michigan kao njegov stipendist, znanstveno prati zbivanja na američkoj političkoj sceni te objašnjava o čemu sve ovisi tko će biti nova osoba na čelu Amerike.

Utrenutku kada su američki predsjednički kandidati, demokratkinja Kamala Harris i republikanac Donald Trump, prema zadnjoj anketi The New York Timesa i Sienna Collegea, gotovo izjednačeni s podjednakim šansama za pobjedu na izborima, razgovarali smo o američkim izborima, ali i o, kako ju je on definirao, američkoj “ustavnoj demokraciji”, s ustavnim sucem Goranom Selanecom. Ta anketa kaže da je Trump trenutno u minimalnom plusu u odnosu na Kamalu Harris od jedan posto. Ista anketa kaže da Trump ima potporu 48% anketiranih Amerikanaca, a Kamala Harris 47%. Selanec pomno i znanstveno prati što se događa na američkoj političkoj pozornici, a na Universityju of Michigan je kao njihov stipendist nakon diplome na Pravnom fakultetu u Zagrebu magistrirao, a potom i doktorirao. O situaciji u Hrvatskoj odbio je govoriti jer to ne može i ne smije. Kako je naglasio, o situaciji u Hrvatskoj ne može javno govoriti iz “etičkih razloga”, a i kad bi javno iznosio svoje ocjene morao bi se onda i izuzimati od odlučivanja u pojedinim predmetima na Ustavnom sudu.

Goran Selanec je, uz Lovorku Kušan i Andreja Abramovića, bio jedan od troje ustavnih sudaca koji su nerijetko izdvajali svoja mišljenja i nisu glasali za odluke većine, odnosno preostalih 10 sudaca. Jedno od zadnjih izdvojenih mišljenja ovo troje sudaca objavili su nakon parlamentarnih izbora u povodu najavljene potencijalne kandidature Zorana Milanoviću za premijera u okviru SDP-ove predizborne koalicije Rijeke pravde. Oponirali su tezi da je Milanović svojom objavom prekršio Ustav naglasivši, među ostalim, u svom izdvojenom mišljenju da je “ustavna činjenica da je Predsjednik Republike Hrvatske zasebna politička persona. Predsjednik Republike Hrvatske nije i ne može biti apolitičan”. Za razliku od “upozorenja” Zoranu Milanoviću za koje je glasalo desetoro od ukupno 13 ustavnih sudaca, njih troje u izdvojenom mišljenju ne osporavaju mogućnost da Milanović ponovo postane premijer, ali bi u tom slučaju morao podnijeti ostavku na predsjedničku dužnost. Lovorki Kušan i Andreju Abramoviću kao i osmero ostalih ustavnih sudaca istekao je mandat, pa im je privremeno, temeljem zakona o Ustavnom sudu, produljen do kraja godine dok se u Saboru dvotrećinskom ne izabere desetoro novih ustavnih sudaca. Lovorka Kušan i Andrej Abramović ponovo su se kandidirali, a Goranu Selanecu taj mandat istječe u listopadu sljedeće godine.

NACIONAL: Osim što ste ustavni sudac u Hrvatskoj, smatraju vas i specijalistom za američki izborni sustav. Kada ste se za to specijalizirali?

Nisam se za to posebno specijalizirao. Ali poznajem američku ustavnu demokraciju jer nakon što sam diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2000. godine, u Americi sam magistrirao i doktorirao kao stipendist američkog sveučilišta. Tako da je to poznavanje američkog sustava došlo kao predmet mog osobnog interesa uz postdiplomski i doktorski studij na Universityju of Michigan. U Americi sam dobio sveučilišnu stipendiju, a ne državnu stipendiju kao što je primjerice Fulbright. Za tu sveučilišnu stipendiju imao sam vrlo dobre preporuke, ali i nešto sreće. Kako sam bio asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu odmah nakon što sam diplomirao, imao sam i preporuke profesora sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, ali i priliku susretati se s profesorima s Michigana. To je odigralo odlučujuću ulogu u nastavku mog obrazovanja u SAD-u.

NACIONAL: Što vam je bila tema doktorata u Americi ako nije bio američki izborni sustav?

Tema doktorata bila je “Jednakost spolova u Europskoj uniji u kontekstu pridruživanja postsocijalističkih pravnih sustava pravom poretku Europske unije”. Više me je zanimalo kako ti pravni sustavi država središnje i istočne Europe prilaze, pa i manipuliraju načelom jednakosti spolova, prije svega u odnosu prema pitanju društvene diskriminacije žena. Nije me zanimala toliko politika koliko me je zanimala provedba antidiskriminacijskih jamstava kroz sudsku praksu. Naglasak je bio na praksi rješavanja sporova temeljem EU jamstava u okviru nacionalnih pravnih sustava tih država.

‘Hrabra predviđanja ishoda izbornog procesa čuli smo ovdje u Europi, a i kod nas doma, primjerice, nakon što je izvršen atentat na Donalda Trumpa. Pokazala su se potpuno promašenima’

NACIONAL: Glasovi kojih američkih država će presuditi hoće li Bijelu kuću osvojiti Kamala Harris iz Demokratske stranke ili će to biti drugi put republikanac Donald Trump?

Odgovor traži određeni stupanj prethodnog razumijevanja izbornog procesa za predsjednika SAD-a. Formalno gledano, na izborima za Bijelu kuću, kao nesporno središnju instituciju izvršne grane vlasti u SAD-u, građani ne glasaju za kandidata odnosno kandidatkinju, već njihove elektore. Naime, prema Ustavu SAD-a predsjednika biraju elektori koji predstavljaju svoje savezne države. Štoviše, teoretski je ustavnopravno moguće da elektori određene države glasaju za izbor predsjednika u neskladu s voljom građana te savezne države izražene u okviru izbornog postupka. Na razini svih 50 saveznih država SAD-a, uz District of Columbia gdje se nalazi glavni grad Washington, ima ukupno 538 elektora.

NACIONAL: Kako su oni raspoređeni?

Oni su podijeljeni između saveznih država razmjerno brojnosti stanovništva konkretne države. Najveći broj elektora, njih 55, tako ima savezna država Kalifornija, slijedi Teksas s 38 elektora, a najmanji broj, njih 3, nekolicina manjih saveznih država. Predsjednik, odnosno predsjednica SAD-a izabran je kada većina od ukupnog broja elektora položi svoj glas za njihovu kandidaturu. Ta čarobna brojka na ovim izborima iznosi 270 elektora. Strateški gledano, kampanja za predsjedničke izbore fokusirana je prvenstveno na izborne pobjede u onim državama u kojima konkretan kandidat ima najbolje šanse doći do glasova tih 270 elektora. Na ovim izborima, u okolnostima trenutačnog političkog konteksta, koji je duboko polariziran u pogledu nepovjerenja između dviju ključnih političkih stranaka i njihovih baza, bit će ključno izboriti izbornu pobjedu u kombinaciji saveznih države iz tzv. “pojasa hrđe” – Wisconsin, Michigan i posebno Pennsylvania – tzv. “osunčanog pojasa” – Arizona, Georgia i Nevada. Njima možemo pridodati i državu Sjevernu Karolinu. One skupa nose 93 elektora. S obzirom na to da je u ostalim saveznim državama politička naklonjenost birača stabilnija i predvidljivija, izborna pobjeda u većini od tih sedam “ljuljajućih” saveznih država bit će ključ za pobjedu na izborima u studenome.

NACIONAL: Što pokazuju brojne ankete?

Ono što trenutno pokazuju predizborne ankete, koje su u SAD-u mnogobrojne, a i stručno izuzetno izgrađene, činjenica je da su statistički gledano Kamala Harris i Donald Trump izjednačeni kako na razini ukupnog biračkog tijela, tako i na razini ovih sedam ključnih država. Situacija se doslovno mijenja iz dana u dan, što odražava činjenicu da su građani vrlo aktivno uključeni i prate predsjedničku kampanju. Vjerojatno je da će tako ostati do izbornog dana. Tako je potpuno neodgovorno upuštati se u ikakva hrabrija predviđanja kakva često čujemo u našim medijima. Takva hrabra predviđanja ishoda izbornog procesa čuli smo ovdje u Europi, a i kod nas doma, primjerice nakon što je izvršen atentat na Donalda Trumpa. Pokazala su se potpuno promašenima s obzirom na to da su se nakon početnog vala simpatija birači vrlo brzo vratili na duboko ukopane političke vrijednosne pozicije. Jednako hrabra su bila kada je Joe Biden odustao od kandidature, a demokrati su vrlo organizirano stali iza Kamale Harris.

NACIONAL: Je li se potrošio prvotni val nakon atentata na Trumpa?

Razni eksperti su odmah predvidjeli Trumpov trijumf. No samo u nekoliko dana pokazalo se da Kamala Harris ima veći manevarski prostor u kombinaciji izbornih pobjeda u većem broju ovih sedam država u odnosu na predsjednika Bidena. Slično se događalo i tijekom zadnja dva tjedna kada je uz pomoć zamaha demokratske nominacije Kamala Harris ostvarivala bolje rezultate u anketama, što je mnogima bilo dovoljno da zaključe kako Bijela kuća ostaje demokratska. No, opet, ankete su se ponovo promijenile. Ukratko, imamo potpuno izjednačenu izbornu utrku. Jedino što se može odgovorno predvidjet je to da će kampanja biti politički brutalna i nemilosrdna. Greške će se teško praštat i dvije, tri nepažljive rečenice izrečene u odlučujućim momentima poput predsjedničke debate, kao što je ova koja slijedi u utorak, mogu odlučiti ishod. Ogromna financijska sredstva koja se nakon odluke Vrhovnog suda u slučaju Citizens United iz 2010. godine u SAD-u troše na kampanje, s obzirom na to da je tom presudom gotovo svako ograničenje financiranja izborne kampanje proglašeno neustavnim, a koja prema ocjeni mnogih, uključujući i mene, ozbiljno urušava demokratski karakter izbornog procesa u SAD-u, bit će u velikom dijelu usmjerena prema izbornoj promidžbi u ovih sedam ključnih država.

‘Amerikanci su puno više uključeni u politički život i političke procese nego što je to slučaj u Europi, uključujući i Hrvatsku’, kaže Selanec | Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

NACIONAL: Na ovim izborima u Americi ne bira se samo predsjednik Amerike, nego i zastupnici i senatori.

Amerikanci na ovim izborima će birati i značaj broj predstavnika u Zastupničkom domu i dobar dio predstavnika u Senatu. Tako se može lako dogoditi da jedna stranka, demokrati ili republikanci osvoje Bijelu kuću, a da Senat i Zastupnički dom osvoji druga stranka. Može se ponoviti zapravo sadašnja situacija. U Zastupničkom domu većinu i sada imaju republikanci, a predsjednik SAD-a je demokrat Joe Biden. To je gotovo pa permanentno stanje u američkoj politici. Prosječan Amerikanac ili Amerikanka na izbore vrlo često ide s namjerom da glasa za jednu političku opciju u Bijeloj kući, a za drugu opciju u Kongresu. Tamo se ti izbori za Kongres održavaju svake dvije godine kada se bira trećina predstavnika u Senatu i svi zastupnici u Zastupničkom domu. Iako Europljani s podsmjehom gledaju na Amerikance, dojma sam da oni bolje razumiju svoj politički sustav i svoj interes u njemu nego mnogi od nas u Europi, posebice u kontekstu Europske unije. Posve će mirne duše Amerikanac glasati za demokrate u Kongresu, a za republikance u Bijeloj kući. Ili obratno. Tako čuvaju i svoj interes. S obzirom na ovakvu dinamičnost izbornog procesa tijekom studiranja u Americi, imao sam prilike pratiti “izbliza” kako funkcionira američka demokracija i ta njihova pragmatičnost u pristupu ustavnim mehanizmima. Izuzetno mi je korisna nadogradnja u razumijevanju ideje ustavne demokracije općenito.

NACIONAL: Prilično ste impresionirani tim američkim sustavom.

To je za mene bilo prilično opčinjavajuće. Američki sustav je fenomen koji nije samo složen, nego je i uzbudljiv. Amerikanci su puno više uključeni u politički život i političke procese nego što je to slučaj u Europi uključujući i Hrvatsku. Taj popularni, da ne kažem populistički, narodni dio činilo mi je američku politiku posebno zanimljivom, a njihov pragmatizam u kojem konkretne rezultate cijene više od složenih teorijskih konstrukcija je nešto što rijetko susrećete u Europi. Posebno kada se to počne sagledavati u okviru njihovih institucionalnih mehanizama, a to su najsloženiji mehanizmi ustavne demokracije u svijetu bez ikakve sumnje.

NACIONAL: Kako politika u Americi živi kroz te institucionalne mehanizme koje spominjete?

Ona živi kroz ono što se ustavnim jezikom naziva kočnice i ravnoteže, odnosno dioba vlasti kroz specifično institucionalno ustrojstvo njihova ustavnog demokratskog poretka.

NACIONAL: Pravni stručnjaci, pa tako i vi, često spominjete pojmove kočnica i ravnoteža. Kakav je to sustav zapravo?

Mi pravnici, posebno ako ozbiljnije plivamo ustavnim vodama, dobrim dijelom slušamo druge društvene discipline, posebno filozofe odnosno politologe, pa smo pojmove kočnice i ravnoteže od njih preuzeli i uveli u pravni govor. Istini za volju, taj pojam je uveden upravo kroz kontekst razvoja ustavnog poretka SAD-a. Tako da ono što američki demokratski ustav čini izuzetno zanimljivim za razmatranje i danas jest to da su ti mehanizmi sama abeceda, srž njihova Ustava od samog početka. Usavršavani su kroz svakodnevnu životnu praksu institucija koje je taj Ustav uspostavio još 1789. Srž Ustava SAD-a je dioba vlasti. Moglo bi se reći da je zahvaljujući Amerikancima dioba vlasti sa svojim mehanizmima kočnica i ravnoteža temelj modernog ustavnog poretka zapadnih demokracija općenito. To vrijedi i za nas, odnosno za Europsku uniju. Ideja diobe vlasti nije složena u svojoj osnovi. Radi se o načinu na koji će ustavnopravni poredak podijeliti nadležnosti i ovlasti između različitih institucija državne vlasti kako po njenoj vertikali, tako i po njenoj horizontali. Vertikala se odnosi na podjelu nadležnosti između institucija središnje države i lokalnih vlasti unutar te države. Horizontala se odnosi na podjelu nadležnosti i ovlasti između institucija različitih grana vlasti unutar jedne od razina te vertikale. Cilj ovog načina organizacije državne vlasti jest ili bi trebao biti razumljiv svakoj osobi koja cijeni svoju osobnu slobodu: osigurati učinkovit oblik zaštite od rizika despotskih tendencija. Do despotskih tendencija dolazi kada se vlast koncentrira u rukama određene skupine u društvu, neovisno o tome je li to bila većinska ili manjinska skupina. Time su američki ustavotvorci bili opsjednuti te su razvili sustav koji se do sada kroz povijest dokazivao kao učinkovit.

‘Jedino što se može odgovorno predvidjeti jest da će kampanja biti politički brutalna i nemilosrdna. Greške će se teško praštati i dvije, tri nepažljive rečenice tijekom debate, mogu odlučiti ishod’

NACIONAL: U čemu ste prepoznali to američko “majstorstvo”?

U podijeli vlasti tako da nitko ne može biti u takvoj poziciji da te se može “opako nagaziti”. U biti, američki izbori u zadnjih deset godina privlače toliko globalne pažnje jer u njima aktivno i relativno uspješno sudjeluju akteri koji se otvoreno protive ovoj ustavnoj tradiciji i zazivaju njenu transformaciju. Otvoreno najavljuju da će “opako nagaziti” drugu stranu.

NACIONAL: No taj sustav “ustavne demokracije” omogućio je Donaldu Trumpu da pobijedi na pretprošlim izborima Hillary Clinton iako je ona dobila više od 3 milijuna glasova od njega? To se može ponoviti i na sljedećim izborima. Predsjednički izbori, dakle, nisu izravni, nego preko različitog broja elektora iz svake od 50 američkih država. To više djeluje kao delegatski sustav izbora, preko predstavnika, a ne izbor građana.

Tako je. Može se ponoviti i ne bi bilo iznenađenje da se ponovi s obzirom na to da smo takvu situaciju vidjeli i 2000. u srazu Bush/Gore, a do nje je došlo i ranije tri puta kroz 19. stoljeće. Iz ranije rečenog jasno je da predsjednički izbori nisu “izravni”, već se odvijaju posredstvom mehanizma elektorskog zbora. Glasajući za predsjedničku kandidatkinju birači u saveznim državama u biti glasaju za listu elektora koja podržava jednog ili drugog kandidata. Tako će primjerice u nekim saveznim državama na izbornom listiću uz ime kandidata biti navedena i imena elektora.

NACIONAL: Posebno naglašavate tu diobu vlasti u Americi.

Kada sam ranije govorio o diobi vlasti u Americi, evo i zašto nisam govorio o trodiobi vlasti iako je to termin koji je u Europu karakterističan za svakodnevni govor, a označava spominjanu horizontalnu podjelu nadležnosti i ovlasti između zakonodavnog predstavničkog tijela, institucija izvršne vlasti, a što je u ovom konkretnom slučaju predsjednik Amerike i institucija sudske vlasti. Dioba vlasti u Americi je složenija od klasične trodiobe koja je ljudima uobičajeno poznatija. Amerika je podijelila svoju vlast po dvije osi. Vertikalna os predstavlja američki federalizam. Kao federacija SAD se sastoji od središnja federalne države koju predstavlja Washington. Federalna država ima svoje nadležnosti i ovlasti određene Ustavom. Istovremeno, kao federacija SAD ima i svoje zasebne savezne države, njih 50 plus D.C. One zadržavaju svoje autonomne nadležnosti i ovlasti. S obzirom na to da su autonomne, ove dvije razine državne vlasti ljubomorno čuvaju svoje ovlasti i konstantno pokušavaju spriječiti jedna drugu da joj “ulazi u njezino dvorište”. No kako život nije teorija, naravno da se te ovlasti preklapaju i dolaze u tenziju. Recimo da postoji neka vrsta “harmonike” u raspodjeli ovlasti po toj vertikali koja se rasteže i steže. U tome učestalo arbitrira ona grana državne vlasti koje jest, odnosno trebala bi biti nezavisna i nepristrana, dakle sudbena vlast. Veliki dio onih najpoznatijih odluka Vrhovnog suda SAD-a u biti se svodi upravo na pitanje diobe vlasti. Recimo, odluka u predmetu Dobbs koju gotovo svi poimamo kao odluku o abortusu je u svom temelju odluka o podjeli regulatornih nadležnosti između federalne razine i razine saveznih država. Federalizam je stoga glavni oblik podjele vlasti u Americi. Ako razmislite, slično je i s Europskom unijom. Veliki udio nacionalnog prava određuje se na razini Europske unije, a ne nacionalnih država. To je posljedica podjele nadležnosti i ovlasti unutar pravnog sustava EU-a.

NACIONAL: A što je onda elektorski sustav izbora američkih predsjednika?

Elektorski izborni sustav odraz je načela podjele vlasti u okviru američkog federalizma. Ovako kako trenutno izgleda on je još uvijek izraz želje da se zadrži relativno snažna uloga i značaj američkih saveznih država u odnosu na središnju državu u Washingtonu neovisno od njihova broja stanovnika. Ako bi se predsjednik SAD-a birao prema načelu jedan građanin jedan glas, kao što je slučaj s izborima za američki Zastupnički dom, tada bi mnogoljudnije države poput Kalifornije, New Yorka i Teksasa imale izuzetno dominantniju ulogu u odnosu na male države. Upravo se zato nije dogodilo da Trumpa pobijedi Hillary Clinton iako je dobila više od 3 milijuna glasova Amerikanaca više od njega. Hilary Clinton je izborila pobjedu u velikim urbanim središtima i mnogoljudnim državama koje su tradicionalno “plave”, ali je Trump izborio pobjedu u velikom broju saveznih država koje nemaju takvu mnogoljudnost, ali imaju još uvijek značajan broj elektora. Presudile su tzv. “ljuljajuće” države u kojima se struktura biračkog tijela brzo mijenja te one u vrlo kratkom mijenjaju “boju”. Demografija i njeni trendovi u stvarnom životu su izuzetno važni za izbore u SAD-u. Oni to jako dobro razumiju. Stoga su glavne ustavne bitke koje se pred američkim sudovima biju oko izbora one koje se odnose na prekrajanje izbornih jedinica, odnosno mogućnost korištenja biračkog prava kroz što veći broj mehanizama, od dopisnog glasovanja preko ranog glasovanja do dostupnosti biračkih lokacija.

‘Ako bi se predsjednik SAD-a birao prema načelu jedan građanin jedan glas, kao što je slučaj s izborima za američki Zastupnički dom, tada bi mnogoljudnije države imale dominantniju ulogu u odnosu na ostale’

NACIONAL: Možete li navesti neku od malih država kojima se na taj način daje na značaju?

Mislim na države poput Wyominga kao najmanje države u SAD-u, Vermonta ili tek nešto većih poput Mainea i Nebraske. Uzmimo primjer Wyominga s populacijom od oko pola milijuna stanovnika. Međutim, prema zadnjem popisu stanovništva, znamo da je sukladno načelu “jedna osoba, jedan glas” broj glasova koji je potreban za jednog od 435 zastupnika u Zastupničkom domu oko 761.000. To vam već govori da će zbog federalističkog uređenja zastupnik iz Wyominga imati “lakši” posao u odnosu na one koji će se za povjerenje boriti u drugim državama. U kontekstu predsjedničkih izbora vam govori i još nešto. Wyoming će imati tri elektora baš kao i dvostruko mnogoljudniji Main. To je posljedica ustavnog uređenja prema kojem se broj elektora u saveznoj državi određuje kao zbroj mjesta koja ta država ima u Zastupničkom domu i Senatu. S obzirom na to da svaka savezna država ima po dva predstavnika u Senatu, i Wyoming i Main će imati po tri elektora iako je razlika u populaciji značajna. To je odraz sustava diobe vlasti kojem je glavni cilj ograničiti rizik prevelike koncentracije političke moći na razini središnje države. Glavni osigurač u toj arhitekturi su savezne države koja svaka ima i svoj parlament i guvernere, a guverneri na razini svake od država su izvršni ekvivalent predsjednika.

NACIONAL: Upozorili ste da u američkom sustavu postoji i jedna presuda Donaldu Trumpu koju nije donio federalni sud, nego sud jedne od saveznih država. Na koju presudu mislite?

Mislim na kazneno djelo za koje je Donald Trump već osuđen, a presuda vrijedi samo na području savezne države New York. Protiv njega postoje još tri optužnice, ali u tim predmetima presude još nisu donijete. U ovom slučaju, koji je najblaži, riječ je o presudi zbog novca iz Trumpovih firmi, koji je koristio u kampanji kako bi ušutkao jednu gospođu da javno govori neke stvari koje bi ga mogle kompromitirati. Onda je taj novac namjerno krivo knjižio u svojim poslovnim knjigama. To je kazneno djelo u saveznoj državi New York. Njega je kazneno gonio tužitelj te savezne države, a to opet nema veze s federalnom razinom. U petak smo saznali da iako mu je porota utvrdila krivnju, nadležni sud države New York će vrstu i trajanje kazne odrediti tek nakon što prođu izbori u studenome.

NACIONAL: Zašto se čekalo s objavom već donijete presude? Što bi se dogodilo s objavom te presude prije predsjedničkih izbora? Bi li to onemogućilo Trumpovu kandidaturu na izborima?

Argument kojim se pravda čekanje objave glasi otprilike ovako: objava presude ne bi onemogućila Trumpovu kandidaturu, ali bi utjecala na izborni proces. Na tom se primjeru i vidi kako funkcionira dioba vlasti u Americi. Odnosno, u konkretnom slučaju odnos sudske vlasti i demokratskih standarda. Ako sud objavi presudu prije izbora, ona može utjecati na javno mnijenje na izborima, dakle, kako će se glasači ponašati tijekom izbornog procesa. Ako sud ne objavi presudu, suočava se s potencijalnom kritikom da tako pogoduje Trumpu. Američki sustav sudovanja počiva na načelu usklađenosti i dosljednosti sudske prakse. Tako da ovo što bi vrijedilo za Trumpa vrijedilo bi i za Bidena i bilo kojeg drugog demokrata.