Goran Končar, predsjednik Upravnog vijeća Dvorane Lisinski koje je Gradu Zagrebu uputilo prijedlog za smjenu ravnatelja Dražena Siriščevića s čela te kulturne institucije, objašnjava razloge takve odluke koja je u dijelu javnosti izazvala burne reakcije

Postoje brojni razlozi zašto je Dražen Siriščević smijenjen s mjesta ravnatelja dvorane Lisinski. Nepodnošenje izvješća o radu u pisanoj formi, započinjanje radova unutar dvorane bez suglasnosti konzervatora i višestruko netransparentna podjela karata samo su neki od razloga koje je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević naveo kao razloge Siriščevićeve smjene.

Smjenu je započelo Upravno vijeće dvorane Lisinski. Na čelu vijeća je predsjednik Goran Končar, svjetski poznati violinist koji je studirao u Zagrebu i Moskvi, svirao po cijeloj Europi i Japanu te je sada profesor na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. Svjestan je i kako njegova razmišljanja neće usrećiti kritičare Siriščevićeve smjene.

„Uvijek postoji opasnost od neshvaćanja cjelokupne situacije kod takvih istupa. Ključno je uzeti u obzir kako je Lisinski jedina prava velika koncertna dvorana izgrađena u Hrvatskoj. Kao javna institucija je u vlasništvu Zagreba koji subvencionira praktički cijeli hladni pogon. Glavnom ravnatelju dana je obaveza da upravlja zgradom. To nije lagano. To je jedan kompleksan prostor s puno sekcija koje se moraju uskladiti. Među ostalome, treba uz to sređivati program. Ovo je dom Zagrebačke filharmonije koja ima 100-150 nastupa godišnje. Treba spomenuti i orkestar i sve ansamble HRT-a koji su ovdje prisutni od izgradnje dvorane“, rekao je Končar.

Ti svi odnosi unutar i izvan dvorane Lisinski moraju biti uređeni. Kada se na prvom zasjedanju novog Upravnog vijeća Siriščevića zamolilo da sklopi ugovor sa Zagrebačkom filharmonijom, priča Končar, „on se na to jednostavno oglušio“. U slučaju Siriščevića, prema razmatranjima Končara, radi se o čovjeku koji je bio usmjeren više na vlastite produkcije unutar Lisinskog, pritom zanemarivši „ostale probleme u kojima se dvorana pronašla“. Održavanje, sanacija, ekipiranje… Generalno mišljenje Upravnog vijeća jednoglasno je – u skoroj budućnosti dvorana će trebati jednu ozbiljniju sanaciju zbog čega će neko vrijeme biti zatvorena.

No nisu se samo političke stranke jedine protivile smjeni. Mnogi kulturni radnici potpisali su peticiju kojom se zalažu za obustavu odluke Upravnog vijeća. Končara sve to „ne iznenađuje“. Kada je pristao postati član Upravnog vijeća, razmišljao je o potencijalu da se dvorana obnovi iz međunarodnih sredstava, što je uspio doznati putem informacija koje je dobivao iz Bruxellesa – i samo je zbog toga to prihvatio. Kada se stvar sagleda izvana, program „Lisinski subotom“ činio bi se kao dobar i zahtjevan program, zbog kojeg bi se bivšeg ravnatelja trebalo braniti, kao što su brojni kulturni radnici i učinili. Ali programa je bilo i prije 20 godina i njegovo bogatstvo tada je bilo neusporedivo veće od današnjeg, tvrdi Končar. Naravno, krivnja se tu ne može svaliti na jednu osobu, već su brojne okolnosti dovele do današnjeg stanja. Čak ni dolazak Berlinske filharmonije, za što je bivši ravnatelj bio hvaljen, nije za toliku pohvalu. Sve te velike orkestralne skupine unaprijed planiraju svoje turneje te se za njihov dolazak u dvoranu samo treba prijaviti. Nema moljakanja, već dvorane kroje same svoj program.

„Unutar sezone, bez obzira na sve pohvale koje smo čuli o tome, nedostaje vlastiti identitet. Kao što zgrada ima akustički identitet koji je na razini drugih svjetskih dvorana, takav bi trebao biti i program. Nositeljica dužnosti ravnatelja Kristina Flegar je pravnica, što nije slučajno. Sada prvo treba zatvoriti repove zbog kojih je ravnatelj smijenjen. Morat će se odgovoriti na zahtjeve ureda za održavanje spomenika. Bit će potrebno pregovarati s Gradom o ulaganju u sanaciju dvorane. Na Gradu je hoće li se sada nešto malo pokrpati ili će se iduće godine napraviti jedna velika rekonstrukcija. Iduća sezona već je odlukom Upravnog vijeća definirana i tu ne možemo puno mijenjati, ali smo ipak napravili izmjenu toga da ćemo za 50. godišnjicu dvorane održati jedan veliki koncert, za koji se nadamo da ćemo se moći kao dvorana otvoriti svim građanima Zagreba“, navodi Goran Končar.

Končar tvrdi da je došlo do nesklada među zaposlenicima dvorane zbog lošeg međusobnog upravljanja. Mora postojati sinergija za održavanje dvorane, program, marketing pa i nakladničku kuću MIC unutar dvorane. Ovo je početak puta napretka i Končar se nada da će dvorana postati objekt kojim će se građani moći ponositi, kao i talentiranim mladim glazbenicima koji će moći svirati u njoj. Bez zajedništva i sinergije radnika dvorane i ako će Upravno vijeće dozvoliti da ih u tome sprječavaju lobiranja i interesi raznih stranaka, od obnove i napretka dvorane neće biti ništa.