Kada je u ljeto 2022. godine Goran Grgurević (24) potpisao za vaterpolo klub Jug Adriatic osiguranje, malo tko je očekivao da će nekoliko mjeseci kasnije on postati hrvatski reprezentativac. Ovaj bokeljski Hrvat ponikao je u vaterpolo klubu Primorac iz Kotora, da bi zatim tri sezone igrao u francuskoj ligi, dvije za Tourcoing iz Lillea, jednu za Pays d’Aix-en Natation iz Aix-en-Provence. Francuski vaterpolo nije na visokoj razini, ali kako je Vjekoslav Kobeščak, trener Juga, ujedno i pomoćni trener francuske reprezentacije, tako je ovaj centar potpisalo za dubrovački klub. A kako je imao hrvatsku putovnicu i odigrao jako dobru sezonu za Jug, tako ga je izbornik Ivica Tucak pozvao u hrvatsku reprezentaciju. Grgurević se vrlo dobro uklapa u projekt pomlađivanja hrvatske reprezentacije s obzirom na to da trenutno na centarskim pozicijama igraju Josip Vrlić, uskoro 37-godišnjak, i 34-godišnji Ivan Krapić. S druge strane, u crnogorskoj vaterpolskoj javnosti odmah se postavilo pitanje kako to da je Grgurević dobar Hrvatskoj, a nije dobar Crnoj Gori. Darko Brguljan, bivši crnogorski reprezentativac, na Twitteru je tim povodom napisao „Goran Grgurević, dijete Primorca, rođeni Kotoranin, ne treba nama u Crnoj Gori, uzet će ga Hrvatska, aktualni šampion Europe. O vama više i ne treba pričati! Vi ste zbog plate i fotelje spremni na sve. Sramota me u vaše ime“.

O njegovu sportskom putu, igranju u Francuskoj, neigranju za reprezentaciju Crne Gore te dolasku u Dubrovnik i igranju za hrvatsku reprezentaciju s Grgurevićem smo razgovarali za Tempo.

TEMPO: Vjekoslav Kobeščak, trener Juga, ujedno je pomoćni trener francuske vaterpolske reprezentacije. S obzirom na to da ste tri godine igrali u Francuskoj, jeste li razgovarali s njim i stoga odlučili doći u Dubrovnik te igrati za Jug?

S obzirom na to da je Kobeščak bio zauzet svojim poslovima u Francuskoj, onda se nisam susreo s njime, već su svi razgovori vođeni s upravom Juga. No jasno je da se bez Kobeščaka to ne bi dogodilo. Mene je uprava Juga pozvala krajem lipnja prošle godine, došao sam u Dubrovnik, nešto malo i trenirao s klubom te sam sutradan dogovorio potpisivanje ugovora s Jugom. Sve je teklo brzo i jako smo se lako dogovorili. Nakon što sam potpisao za Jug, nazvao me Kobeščak, rekao mi da me je pratio te mi je objasnio plan treninga i ciljeve za ovu sezonu.

TEMPO: Jeste li prilikom potpisivanja ugovora s Jugom razmišljali da tako možete doći do hrvatske reprezentacije?

Moj najveći cilj bio je da se kroz igre za Jug nametnem hrvatskoj reprezentaciji. To sam odmah na početku i rekao članovima uprave Juga. Znači, imao sam cilj. Dobio sam šansu, iskoristio sam je i pozvan sam u reprezentaciju. Na taj način ispunio sam svoj cilj.

Goran Grgurević igrao je u Francuskoj gdje ga je zapazio Vjekoslav Koneščak, trener Juga i pomoćni trener francuske reprezentacije. FOTO: Total Waterpolo

TEMPO: Jug je jedna od najboljih europskih vaterpolskih momčadi. Je li potpis za Jug bilo ostvarenje vaših snova?

Naravno da jest, ponuda Juga se ne odbija. Igranje za Jug odškrinulo mi je vrata hrvatske reprezentacije, a sve ostalo je bilo na meni. Ja sam tu priliku iskoristio, što dokazuje poziv u reprezentaciju. To je sigurno jedno ostvarenje snova.

TEMPO: Jeste li, uzimajući hrvatsko državljanstvo, razmišljali da biste jednog dana mogli igrati za hrvatsku reprezentaciju, naročito ako vas neće zvati u crnogorsku reprezentaciju?

Hrvatsko državljanstvo posjedujem već petnaestak godina, a putovnicu sam izvadio prije tri godine, kada sam otišao igrati u Francusku. Hrvatska putovnica mi je prilično olakšavala status u klubu jer nisam tretiran kao stranac, već kao igrač iz Europske unije. Tada nisam tako daleko razmišljao, tako da to nije bio najvažniji razlog, ali je sigurno da bih kad-tad izvadio hrvatsku putovnicu.

TEMPO: U Crnoj Gori su se, nakon vaše odluke da igrate za Hrvatsku, počelo komentirati kako se to nije smjelo dogoditi, vaterpolist Darko Brguljan zbog toga je kritizirao crnogorski savez. Koji je bio vaš status u crnogorskoj reprezentaciji?

Iskreno, nisam imao nikakav status u reprezentaciji Crne Gore. Pozvali su me dva puta u reprezentaciju dok sam bio član Primorca iz Kotora. Recimo da sam morao biti pozvan jer sam igrač domaćeg kluba i morao sam dobiti šansu na prvim pripremama. Međutim, meni je 2019. godine crnogorski izbornik Vladimir Gojković rekao kako sam pozvan u reprezentaciju da bi mi tako pomogli u pronalaženju boljeg kluba u inozemstvu. Čim sam otišao u Francusku, više nisam dobivao pozive u reprezentaciju, iako sam doista igrao dobro. Usprkos mojim dobrim igrama, ni nakon dvije sezone nisam zaslužio poziv te mi je bilo jasno da izbornik Gojković ne računa na mene.

‘Uprava Juga pozvala me krajem lipnja prošle godine, došao sam u Dubrovnik te sam sutradan dogovorio potpisivanje ugovora, sve je teklo brzo’

TEMPO: Na pitanje crnogorskih novinara zašto vas nije pozivao u reprezentaciju Crne Gore, izbornik Gojković je rekao kako već ima četvoricu igrača koji igraju na istoj poziciji kao i vi te da bi vas u dogledno vrijeme zvali, ali sve ima svoj red a vi ne možete ući u reprezentaciju preko reda.

I ja sam čuo tu izjavu. Stvarno ne znam što da kažem. Nikada nisam govorio da sam bolji od nekoga i da moram igrati u reprezentaciji, samo sam želio dobiti priliku i boriti se. Nikada nisam rekao da moram igrati, samo sam želio dobiti šansu. A što se tiče izjave izbornika da se u reprezentaciju ne dolazi preko reda, tko god malo bolje prati crnogorski vaterpolo zna da ta izjava baš i nije istinita jer smo svjedoci da je jedan igrač preskočio taj sustav te je nakon prvog poziva nastupio na Europskom prvenstvu u Splitu.

TEMPO: Kako je bilo otići iz Crne Gore, vaterpolske zemlje, u Francusku u kojoj se kvaliteta vaterpola podiže tek posljednjih nekoliko godina?

Kada sam otišao u Francusku, njihova liga nije bila poznata, nije spadala među tri najbolje u Europi. Međutim, u mojoj prvoj sezoni u Francuskoj počeo je rast brojnih klubova. Liga je podignuta na višu razinu, a taj rast nastavio se iz godine u godinu. Moj je dojam da se sada radi o kvalitetnoj ligi, idu u pravom smjeru, što se vidi i po tome što su angažirali Kobeščaka za pomoćnog trenera reprezentacije. A da im je on pomogao mogli smo vidjeti na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Splitu, kada je Francuska osvojila šesto mjesto.

Igrajući u Francuskoj Grgurević se morao suočiti s izuzetno jakim bekovima zbog čega je tjelesno ojačao. FOTO: Total Waterpolo

TEMPO: Jeste li i vi u te tri sezone igranja za francuske klubove napredovali?

Jesam, svakako. Kada sam dolazio u Francusku, nisam mnogo znao o njihovoj ligi. Ubrzo sam vidio da se dosta toga svodi na individualnu kvalitetu i tjelesnu spremu. A moja tjelesna sprema tada nije bila na zavidnoj razini. Kada sam došao, igrao sam protiv tjelesno jakih bekova, a kada sam ušao u njihov sustav rada, došao sam na svoje te sam doista imao dvije lijepe godine igranja. Bilo je puno igrača koje nisam poznavao, za koje nikada nisam čuo, a onda sam u bazenu shvatio koliko ima snažnih bekova. Trebalo mi je puno i utega i plivanja da se prilagodim. Prvu godinu ne bih računao jer je to bila godina moje prilagodbe. Ujedno, ta je prva sezona bila, zbog pandemije koronavirusa, prekinuta već u ožujku. Zato i nisam u svojoj prvoj sezoni puno igrao.

TEMPO: Jeste li francusku ligu tada smatrali „odskočnom daskom“ za odlazak u neku jaču vaterpolo ligu?

Svakako, baveći se ovim sportom imam svoju viziju i svoj cilj. Ta je nada uvijek postojala i nikada se nije gasila. Bio sam u pravu, Jug je došao nakon moje treće sezone u Francuskoj.

TEMPO: U Jugu ste drugi centar, Kakaris je prvi. Znači li to da ste svjesni da morate biti strpljivi i da će doći vaša prilika da postanete prvi centar Juga?

Da, tako je. Kada sam potpisao za Jug, Kakaris je već odigrao jednu sezonu u Dubrovnik i smatram da je on jedan od pet najboljih centara na svijetu. Vaterpolo je takav sport gdje morate imati dva centra i nije mi bitno to što sam drugi centar. Bio prvi ili drugi centar, to je isto. Bitno je da sam ja zadovoljan minutažom. Nije mi uopće važno tko je prvi, a tko drugi centar.

U samo godinu dana Grgureviću se potpuno promijenila vaterpolska karijera, nekada igrač francuske lige sada se priprema za odlazak na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. FOTO: FOTO: Slobodan Sandić/Total Waterpolo

TEMPO: Krajem prošle godine izbornik hrvatske reprezentacije pozvao vas je u hrvatsku reprezentaciju. Prije toga, razgovarali ste prilikom utakmice Juga i Solarisa. Što vam je tada Tucak rekao?

Sreli smo se prije te utakmice u Šibeniku. On je već tada znao za mene i moj cilj. Pitao me želim li stvarno igrati za hrvatsku reprezentaciju, ja sam rekao da želim, na što mi je on rekao „dobro, samo nastavi s radom, pratit ću te“. To je bilo to. Dva i pol mjeseca kasnije, nakon mojih dobrih igara, stigao je i poziv. Moguće je da je netko iz Juga javio izborniku Tucku da sam zainteresiran igrati za Hrvatsku.

TEMPO: Hrvatska vaterpolska reprezentacija ima dva veterana na poziciji centra, Josip Vrlić će u travnju navršiti 37, a Ivan Krapić u veljači 34 godine. Čini se da Tucak na vama gradi budućnost centarske pozicije u reprezentaciji.

Krapić i Vrlić su vrhunski, prekaljeni centri, ne razmišljam o tome kako me nešto čeka, već je na meni da se dokažem i da radim. Pored toga, mislim da Hrvatska ima još kvalitetnih centara, tako da ništa nije sigurno niti mene išta čeka. Želim raditi, želim se dokazivati pa ako ću biti pravi, onda ću zaslužiti mjesto u reprezentaciji.

TEMPO: Kako su reagirali vaši prijatelji i obitelj u Kotoru kada su čuli da ćete igrati za hrvatsku reprezentaciju?

Dobio sam dosta čestitki i pohvala, što me je stvarno iznenadilo jer ipak se radi o škakljivoj temi. Ružnih reakcija nije bilo. Što se tiče moje obitelji, bili su zaista sretni i ponosni.

‘Tucak me pitao želim li stvarno igrati za hrvatsku reprezentaciju, ja sam rekao da želim, na što mi je on rekao ‘dobro, samo nastavi s radom'”

TEMPO: Je li vam se javio netko iz crnogorske reprezentacije i rekao – ako već ne možeš uspjeti s našom reprezentacijom, ostvari onda uspjeh s hrvatskom.

Nije nitko.

TEMPO: Kako su izgledale vaše prve pripreme s reprezentacijom Hrvatske?

Bila je to lijepa dobrodošlica, s dosta igrača sam se prvi put upoznao jer do sada nisam imao priliku za upoznavanjem. Poznavao sam dečke iz Juga. Svi su me dobro primili, i treneri i igrači, tako da sam i s time zadovoljan.

TEMPO: Pretpostavljam da ste na TV-u pratili prošlogodišnje Europsko prvenstvo u Splitu koje je Hrvatska osvojila. Kako vam je izgledala ta atmosfera i to koliko Hrvatska drži do svoje vaterpolske reprezentacije?

Ambijent je u Splitu bio stvarno fantastičan, publika je tijekom prvenstva bila naš osmi igrač. Sigurno je bilo divno igrati u Splitu. Iako ja nisam igrao, čuo sam to od suigrača. Hrvatska reprezentacija je mlada selekcija koja je vođena izbornikom Tuckom uspjela osvojiti zlato, svaka im čast na tome. Bilo im je teško jer je to ekipa nastala nakon smjene generacija, a kada se doda da nije bilo oboljelog Ante Vukičevića i ozlijeđenog Hrvoja Benića, onda to zlato dobiva na težini. I Srbija i Crna Gora imali su smjenu generacija pa ste vidjeli kako je to kod njih prošlo. Kod Hrvatske je to prošlo bezbolno, naročito ako znamo da je prije toga Hrvatska igrala polufinale Svjetskog prvenstva.

TEMPO: Do prije godinu i dana igrali ste u francuskoj ligi, a sada se već pripremate za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Jeste li mogli vjerovati takvom preokretu u vašoj karijeri?

Ja sam uvijek vjerovao da će se nešto desiti, to se, eto, i desilo. To jest velika promjena, sve ide brzim tijekom, imali smo dosta utakmica u prvom dijelu sezone tako sve to više i ne mogu pohvatati. Treba mi vremena da shvatim da sam ozbiljan pretendent na mjesto u hrvatskoj reprezentaciji.