Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Puli koji se održava od 16. do 24. srpnja premijerno će biti prikazana igrani film Gorana Dukića ‘’Nosila je rubac črleni’’ nastao po scenariju Sandre Antolić, u kojem je Zagorje prikazano bajkovito i u kojem kao u basnama ravnopravno razgovaraju ljudi, Isus Krist, Majka Božja, prasica Beba i patke, dok avioni JNA početkom devedesetih prelijeću Hrvatsku.

Sveznajući Isus Krist, prefrigana kuma Anka i brbljava svinja Beba u romantičnoj komediji s puno pjevanja u pitomom Hrvatskom zagorju ratnih devedesetih kratki je sinopsis komedije Gorana Dukića. Film koji će bez sumnje osvojiti publiku prije svega fenomenalnom fotografijom Hrvatskog zagorja snimatelja Branka Linte, a potom i neuobičajenom pričom Sandre Antolić koja prati stanovnike Zagorja početkom devedesetih. Film u kojem vrhunsku glumačku ekipu predvodi sjajna Nataša Dorčić i prasica Beba, uz glazbu grupe Cinkuši. Najzaslužniji za ovu prekrasnu bajku je redatelj filma Goran Dukić.

Nekadašnji student filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Goran Dukić je magistrirao režiju na Američkom filmskom institutu u Los Angelesu. On je i apsolvent na odsjecima Povijesti umjetnosti i Komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Scenarističkog instituta Filmskog festivals u Sundanceu.

Dukićev prvi igrani film “Pizzeria Kamikaze” iz 2006. godine, za koji je napisao scenarij i režirao ga, premijerno je prikazan na Sundance Film Festivalu u konkurenciji najboljeg američkog nezavisnog filma, a prikazan je u kinima širom svijeta u distribuciji Lions Gate Entertainmenta. Film je dobio mnogobrojne nagrade na međunarodnim filmskim festivalima, a u SAD-u je nominiran i za dvije nagrade Independent Spirit i to za najbolji debitantski film i debitantsku režiju. Dukić je također scenarist i redatelj desetak kratkih filmova, a među najnagrađivanijima su hrvatski igrani film “Mirta uči statistiku”, francuski dokumentarni film “Specijalni gosti” i američki animirani film “Što imamo u džepovima?”.

Također je režirao i hrvatskim televizijskim gledateljima poznatu drugu sezonu hrvatske televizijske igrane serije “Počivali u miru” koja je za prikazivanje u zapadnoj Europi otkupila filmska kompanija Lions Gate Entertainment. Uz rad na filmu i televiziji, Dukić je predavao na NYU Tisch School of the Arts, Ohio University School of Film and the Imaginary Academy of Film. Za svoj umjetnički rad dobio je grantove Open Society Fonda, The New York State Council of the Arts, The Ohio Institute for Motion Picture Development i Američkog filmskog instituta.

Njegov novi dugometražni igrani film “Nosila je rubac črleni” nastao je u Švenk produkciji. Razvoj i proizvodnju ovog filma potpomogli su HAVC, Makedonska filmska agencija kao manjinski koproducent i europski Media Fond.

Prizori iz filma ‘Nosila je rubac črleni’, u kojem je jedna od najvažnijih i najtežih stvari bio trening prasice Bebe. FOTO: PROMO

NACIONAL: Malo tko je prije vas uspio Zagorje prikazati tako lijepim i šarmantnim. Scenarij Sandre Antolić je doista sjajan, no vi ste Zagorju dali glavnu ulogu u filmu ‘’Nosila je rubac črleni’’. Zašto?

Za mene je Zagorje uvijek bilo jedan od glavnih likova filma. Jedna od stvari kojoj se nikad nisam mogao dovoljno načuditi je da je Zagorje iako prekrasno, gotovo potpuno ignorirano u hrvatskom filmu. Zadnji film kojeg se sjećam u kojem se vidi ljepota Zagorja je ‘’Breza’’, a to je bilo prije ravno pola stoljeća. Nadam se da smo ovim filmom donekle ispravili ovu nepravdu. Isto se odnosi i na kajkavski dijalekt koji nije dovoljno zastupljen u hrvatskom filmu.

NACIONAL: Što vas je privuklo scenariju Sandre Antolić koja na neuobičajen način priča priču o Domovinskom ratu kroz život malih, običnih ljudi?

Scenarij mi se odmah dopao jer priča jednu ljudsku priču u neljudsko doba, doba rata. Sandrin scenarij je sadržavao pravu dozu ljudskosti, životnosti, nadrealizma, humora i tuge, dozu koja meni kao redatelju kreativno odgovara. Mali ljudi, a pogotovo žene su u ova teška vremena još uvijek bili prinuđeni obavljati svakodnevne dužnosti jer život ne staje ni u doba rata.

NACIONAL: Na kakve svakodnevne dužnosti mislite?

Djecu treba podići na noge, stoku nahraniti, krave pomusti, kuću očistiti, vrt okopati, sir i vrhnje prodati na placu. Interesantno je da se u Zagorju od seljačke bune nisu odvijale značajne bitke, iako je mnoštvo ratova prohujalo u tom dijelu Europe u narednih 500 godina i puno mladih ljudi poginulo je u ratovima daleko od kuće.

NACIONAL: Je li bilo dileme oko animiranog Isusa i njegove uloge naratora u filmu?

Jedna od stvari koje su mi se odmah dopale u scenariju je da Isus i Majka Božja i Beba govore kajkavski. I to je od uvijek bila ideja, dapače kajkavsko narječje mi je oduvijek bila jedna od najdražih stvari u filmu. Ideja o animiranom Isusu došla je naknadno. Prva ideja je bila da nađemo glumca koji će igrati Isusa, no kako su neke scene oduvijek planirane kao animacija, na kraju je i Isus završio kao animacija.

NACIONAL: Što mislite hoće li se Katolička Crkva ili vjernici buniti zbog takvog neuobičajenog pristupa Isusu Kristu i Majci Božjoj, ali i uloge Crkve na selu?

Ne vidim zašto bi se Crkva bunila jer Isus je prikazan kao pozitivan karakter koji nas vrlo entuzijastično upoznaje sa Zagorjem i koji opisuje svoj odnos sa Zagorcima i Zagorjem u vrlo pozitivnom svjetlu. S druge strane zabranjeni ljubavni odnos svećenika i Ančice je nešto vrlo uobičajeno u Katoličkoj Crkvi, a u Zagorju se čak niti ne smatra tabuom ili hipokritičnim, nego vrlo normalnim. Majka Božja također je prikazana kao krajnje pozitivan karakter koji pomaže Anki i usmjeruje je na pravi put. Stvarno ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg bi Crkva mogla prosvjedovati.

NACIONAL: Izuzetno ste pažljivo i studiozno profilirali način života, ponašanje, odjeću i život ljudi u Zagorju. Koliko ste vremena pripremali film prije snimanja?

Film smo pripremali nekoliko godina, doduše ne kontinuirano, nego tu i tamo, a imali smo i nekoliko odgađanja snimanja. Prvi put jer je Ministarstvo ostalo bez novca, a drugi put zbog pandemije covida-19. Mi smo trenirali tri seta prasica koje su trebale glumiti Bebu, ali kad bi film bio odgođen, morali smo naći nove prasice jer bi stare postale prevelike i prestare. Na sreću, zadnja Beba koju smo dresirali je bila odlična.

NACIONAL: Sve djeluje izuzetno autentično.

Što se tiče autentičnosti, ona nam je bila vrlo važna, iako film nije realističan, nego je pomalo fantastičan i bajkovit. Za kreiranje ovog autentičnog i bajkovitog svijeta su ponajviše zaslužni scenograf Iva Rodić, kostimograf Morana Starčević i supervizor dijaloga Ljubo Kerekeš koji su se pobrinuli da lokacije, kostimi i dijalog zadrže autentičnost s elementima bajke, odnosno basne u kojoj životinje govore i koja ima pouku na kraju filma.

NACIONAL: Što su podrazumijevale pripreme za snimanje filma?

Kao što sam već spomenuo, jedna od najvažnijih i najtežih stvari u pripremi je bio trening prasice koji su Vedran Vukomanović i Zlatko Zvonar obavili fantastično. Morali smo uvijek imati tri prasice, jer bi se one brzo umorile, pogotovo na vrućem asfaltu po suncu usred ljeta, a uvijek postoji i opasnost da se životinja razboli, tako da smo u svakom momentu morali imati backup prasicu.

NACIONAL: Što je još bilo važno osim pripreme prasice Bebe?

Drugi obimni aspekt pripreme je bila potraga za lokacijama. Mi smo se mjesecima vozili po Zagorju i birali najbolje lokacije kojih u filmu ima jako puno, jer ovo je na neki način film ceste s obzirom na to da Anka vodi Bebu kroz Zagorje tako da je svaka scena na drugoj lokaciji. Naravno, izbor glumaca i glumačke probe su bili jedan od najznačajnijih elemenata priprema, i ja sam presretan s rezultatom. Nataša Dorčić je fantastična kao Anka, Tesa Litvan briljira u dvostrukoj ulozi Ančice i Bebe, a Dora Polić, Sunčana Zelenika i Areta Ćurković su izuzetne u ulogama kumica. Ne smijem zaboraviti niti Pjera Meničanina i Ljubu Zečevića, kao ni manje ali upečatljive i duhovite uloge Gorana Navojca i Krešimira Mikića.

NACIONAL: Vidi se da se vrlo pažljivo odabrali glumice i glumce za film koji kao da su rođeni za uloge koje su ostvarili u filmu. Koliko ste radili s njima na njihovim ulogama?

Jedna od najvažnijih stvari u vezi glumaca je bilo da kreiramo grupu koja će se dobro slagati i nadgraditi i oplemeniti ono što je napisano na papiru. Mislim da smo u tome uspjeli. Četiri kumice se slažu kao da su provele cijeli život zajedno, a iako su iz različitih dijelova Hrvatske, Ljubo Kerekeš koji je bio naš dijalog coach pobrinuo se da sve četiri govore autentičnim kajkavskim narječjem.

Glumačke probe bile su intenzivne, posebno Natašine, jer se ona morala zbližiti s prasicom Bebom puno prije snimanja. Njih dvije su počele izlaziti u šetnje mjesecima prije snimanja i mislim da su u filmu osjeti pozitivna kemija među njima.

NACIONAL: Prasica Beba savršeno je odigrala svoju ulogu. Koliko je bilo teško raditi s takvom životinjom oko koje se vrti cijela priča?

Bebu i njezine dvije sestre smo počeli trenirati čim su se rodile. To je bilo izuzetno bitno jer se prasicama odmah nakon rođenja odreže rep, a mi smo željeli da Beba ima rep jer se u 90-ima to nije radilo. Kako smo dva puta odgađali film, morali smo i dva put mijenjati već trenirane životinje. Na kraju se desilo da smo morali trenirati tri legla, odnosno devet svinja, od kojih su tri posljednje završile u filmu. Radi usporedbe, u Disneyevu filmu “Praščić Babe” su imali 42 svinje koje su igrale glavnu junakinju Babe. Imali smo izuzetno dobrog trenera kao i veterinara koji su se pobrinuli da se životinje osjećaju ugodno i koji su dobro znali kada je koja prasica umorna ili nervozna i u kojem trenutku raditi s kojom životinjom.

‘Zadnji film kojeg se sjećam u kojem se vidi ljepota Zagorja je ‘Breza’ prije ravno pola stoljeća. Nadam se da smo ovim filmom ispravili ovu nepravdu. Isto se odnosi i na kajkavski dijalekt’

NACIONAL: Dodatnu vrijednost filmu daje i glazba koju su skladali Cinkuši. Jeste li bili upoznati s njima i njihovim pjesmama prije snimanja ili su vam ih preporučili pa ste ih potom angažirali?

Sandra je bila prva koja ih je preporučila i ja sam se odmah složio jer uvijek sam obožavao Cinkuše i njihovu glazbu. To je bend s fantastičnim glazbenicima koji su sjajna grupa ljudi i koji uživaju u onom što rade i u muzici koju stvaraju, a to se osjeti i čuje na njihovim snimkama i koncertima. S muzikom u filmu sam više nego zadovoljan i mislim da su Cinkuši obavili fenomenalan posao i oplemenili film svojom muzikom. Moram ovdje izdvojiti Marka Firsta koji je njihov violinista i koji je komponirao veliki dio originalnog glazbe, kao i Natašu Radušić koja je koordinirala članove benda, kreativni dijalog, kao i snimanje muzike, što nije bilo lako u doba covida.

NACIONAL: Cijeli film kao da je određena posveta filmovima Jiříja Menzela i njegovim komedijama. Koliko vam je njegov filmski opus bio inspiracija za snimanje ovog filma?

Zanimljivo je da je Sandra prvo ponudila film Menzelu, ali od toga nije ništa bilo. Mislim da je nakon toga bilo za film angažirano još dvojica ili trojica redatelja, ali film se ni s njima nije dogodio. Na kraju je scenarij ponudila meni i srećom mi smo uspjeli snimiti film. Ja volim Menzela i njegove filmove, ali meni on nije bio redateljski uzor za ovaj film. Kada razmislim, ja se ne mogu sjetiti filma koji me po stilu podsjeća na ‘’Nosila je rubac črleni’’.

NACIONAL: Od TV serija ‘’Mejaši’’, a potom i ‘’Gruntovčana’’, Zagorje nije pronašlo svoje mjesto u proizvodnji TV serija i filmova u Hrvatskoj. Postoji li plan za snimanje TV serije nastale iz ovog filma?

Za sada plan ne postoji, iako to nije loša ideja. Sandra je nakon scenarija napisala i odličnu knjigu o prasici Bebi, koja je zbog više odgoda snimanja filma objavljena prije no što je film dovršen, pa ne vidim nikakvu prepreku da napiše i scenarij za TV seriju. Serija na kajkavskom snimljena u zagorskom miljeu je definitivno nešto što bi bilo dobro došlo i što nije predugo viđeno.

NACIONAL: Dugo ste vremena proveli u SAD-u i snimali filmove i predavali o filmu. Je li film ‘’Nosila je rubac črleni’’ može biti zanimljiv američkoj publici?

Ovaj film se bavi vrlo lokalnim problemima i vrlo je specifičan što se tiče miljea tako da nisam siguran koliko može nadići kulturne razlike. Neki filmovi koji su odlični jednostavno to ne mogu. “Tko pjeva zlo ne misli” je jedan od meni najdražih hrvatskih filmova i više puta sam ga pokušao pokazati svojim američkim prijateljima i kolegama, ali gotovo nitko nije mogao gledati više od petnaestak minuta. S druge strane, ja u tom filmu uživam kada god ga gledam.

Pokazao sam radnu verziju ‘’Nosila je rubac črleni’’ nekim svojim američkim kolegama i njima se film dopao, tako da se nadam da će film ipak nadići kulturološke razlike i neće biti “lost in translation”.

‘Drago mi ja da je u puli čak deset domaćih filmova. to je solidan broj i za veće zemlje od nas’. FOTO: Mario Topić / Švenk produkcija

NACIONAL: Radite na novom igranom filmu ‘’Oblak 1’’ koji je nastao na osnovu kratke priče izraelskog književnika Etgara Kereta u suradnji s američkim nagrađivanim producentom Danielom Dubieckim. O kakvom je filmu riječ?

Riječ je o znanstveno-fantastičnom filmu koji se događa u skoroj budućnosti, ali film je intimniji i manji u obimu nego većina sci-fi filmova, recimo usporediv s filmom “Her” ili “Ex machina”. Keretovu priču sam dobio izravno od autora prije no što je objavljena i jako mi se dopala pa sam prema njoj napisao scenarij koji je dobio više nagrada u Americi. S Keretom sam inače prijatelj još od filma ‘’Pizzeria Kamikaze’’ i više godina tražimo projekt na kojem bismo radili zajedno. Daniel i ja trenutno tražimo financije i pokušavamo osigurati glumce za glavne uloge.

NACIONAL: Kao je došlo do suradnje s Dubieckim koji je zaslužan za brojne filmske hitove koje je producirao?

Daniel Dubiecki se pridružio projektu preko preporuke nekih mojih kolega. Njegov rad i filmove jako cijenim, a njemu su se dopali i moji filmovi. Imali smo više razgovora o scenariju i filmu i kako smo imali kompatibilnu viziju filma, odlučili smo raditi zajedno i udružiti snage na ovom projektu.

NACIONAL: Jeste li gledali koji od filmova koji će biti prikazani na ovogodišnjem pulskom filmskom festivalu?

Nisam gledao niti jedan, ali pogledat ću na festivalu. Čuo sam da ima nekih vrlo dobrih filmova, a drago mi ja da ove godine ima i velik broj domaćih filmova. Deset filmova godišnje je doista solidan broj i za veće zemlje od Hrvatske.

NACIONAL: Kada film kreće u kina u Hrvatskoj?

‘’Nosila je rubac črleni’’ bi trebao krenuti u kino distribuciju ove jeseni. Nadam se da će se dopasti publici i da će biti gledan. Vrijeme je da se publika vrati u kina.