Goran Aleksić, bivši saborski zastupnik, a sada koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, ponovo je ukrstio rukavice s hrvatskom sudbenom vlašću zbog nepoštenih odredbi u bankarskim kreditima, ali ovoga puta zbog promjenjive kamatne stope u ugovorima banaka s tvrtkama i poduzetnicima, a ne samo s potrošačima. Iako je bio na visokom četvrtom mjestu na koalicijskoj listi predvođenoj SDP-om u prvoj izbornoj jedinici, na posljednjim izborima nije bio izabran u Sabor pa se vratio na stari posao glavnog inženjera za propise u HŽ Infrastrukturi. Upitan kako tumači to što je ostao bez mjesta u novom sazivu Sabora, kratko je zaključio da nije dobro radio posao saborskog zastupnika pa ga zato birači nisu ni izabrali. Vratio se u svoj neveliki ured na prvom katu glavne zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu, gdje je Nacional s njim ovoga puta razgovarao.

Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je priopćenjem od 23. rujna 2021. objavio da je Udruga Franak netočno informirala javnost. U priopćenju stoji: „U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 1013/2021. od 7. travnja 2021. nije odbačena revizija, nego je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5087/2017. od 23. srpnja 2020. Prijedlog je odbačen iz formalnih (postupovnih) razloga, a Vrhovni sud Republike Hrvatske pritom nije odlučivao o predmetu spora niti je u rješenju izrazio bilo kakvo pravno shvaćanje pa ni na posredan način.“

Na to je uslijedio odgovor Udruge Franak: „Prethodno je Udruga Franak svojim priopćenjem od 14. rujna 2021. obavijestila javnost o odbačaju prijedloga revizije po predmetu Revd-1013/21 u kojemu je pravnoj osobi Glumac Export d.o.o. dosuđeno pravo na ništetnost promjenjive kamatne stope zbog odredbe o promjeni kamate odlukom banke. Pritom smo utvrdili da je Vrhovni sud zauzeo pravni stav da i pravne osobe imaju jednaka prava na preplaćene kamate kao i potrošači, u slučaju kada je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati odlukom banke. Vrhovni sud RH dao je potpuno nepotreban demanti koji neće promijeniti ono što je potpuno jasno i što objašnjavamo u nastavku svog priopćenja. Ako je banka ugovorila – kako s fizičkom tako i s pravnom osobom – kamatnu stopu koja se mijenja odlukom banke, onda je takva odredba ništetna.“ Udruga Franak pozvala je građane na potpisivanje peticije podrške za izbor suca Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda te se tako i sama uključila u aktualnu bitku za izbor čelne osobe hrvatske sudbene vlasti.

NACIONAL: Objavili ste da pravo na odštetu na temelju ugovora o kreditu s promjenjivim kamatnim stopama imaju i pravne osobe, a ne samo potrošači. Dakle, po vama, pravo na odštetu imaju i poduzeća i poduzetnici. No Vrhovni sud je ocijenio da ste se zaletjeli, pogrešno izvijestili javnost. Hoće li sada zbog toga poduzeća i firme pretrpjeti štetu jer će morati platiti i sudske troškove za tužbe u kojima mogu izgubiti?

Vrhovni sud, u stvari, nije baš osporio ono što je Udruga Franak tvrdila. Tvrdili smo da je Vrhovni sud donio pravni stav o kreditima s promjenjivim kamatnim stopama, koje su ugovorile i pravne osobe, a prema kojem bi i firme imale pravo na obeštećenje. Što se dogodilo? Točno je da Vrhovni sud nije baš donio konkretni pravni stav, ali je zato odbacio prijedlog revizije takvih predmeta, koje su Vrhovnom sudu podnijele banke. Tako je Vrhovni sud odbacivanjem revizije dao za pravo na odštetu i jednoj pravnoj osobi – konkretno, tvrtki Glumac export d.o.o. – zbog nepoštenih ugovornih odredbi u kreditu s nezakonito mijenjanim kamatama. Povodom te odluke Vrhovnog suda, pravna osoba Glumac Export d.o.o. ima pravo na preplaćene kamate jednako kao i potrošači. Vrhovni sud je sličnu odluku donio i u jednom prethodnom predmetu, reviziji u slučaju odvjetnika Nenada Markovića, koji je kredit ugovorio za poslovne potrebe te u tome kreditu nije potrošač.

NACIONAL: Zašto je slučaj odvjetnika Markovića, po vama, bio važan?

Odvjetnik Nenad Marković podigao je kredit s promjenjivom kamatnom stopom za poslovne potrebe. Dakle, nije imao status potrošača, a dobio je pravomoćnu presudu na Županijskom sudu. Pravomoćno je presuđeno da ima pravo dobiti preplaćene, kao i zatezne kamate u iznosu od 135.000 kuna u kreditu od milijun kuna. Banka je uložila reviziju, a Vrhovni sud je također odbacio prijedlog za reviziju i po tom predmetu. Dakle, time je odlučio da u poslovnim kreditima vrijede ista pravila za kamatne stope kao i za potrošačke kredite. Jedna pravna osoba je još 2015. godine također pravomoćnom presudom dobila novac od banke u predmetu na temelju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda. Radilo se o RBA banci, a tada se banka u tom predmetu uopće nije upuštala u reviziju na Vrhovnom sudu, procijenivši da joj to ne treba jer ako se bude previše žalila, onda će taj slučaj doći u javnost pa bi zbog toga mogla imati i reputacijsku štetu.

NACIONAL: Zašto banci nije bilo u interesu da taj slučaj dođe u javnost iako nije bila riječ o potrošačkom kreditu?

To ne mogu znati. Ali ako je banka s pravnom osobom ugovorila kamatnu stopu koja se mijenjala diskrecijskom odlukom banke bez ugovorenih parametara, jer usmeni dogovori ne vrijede, onda pravna osoba ima pravo na sve što je preplaćeno zbog samovoljnog uvećanja kamatne stope sa zateznim kamatama, potpuno jednako kao i fizička osoba.

NACIONAL: Što su banke željele postići takvim pristupom, istodobnim ugovaranjem parametara po kojima se kamatna stopa može mijenjati, ali i klauzulom da banka to može učiniti i samostalno, neovisno o tim ugovorenim parametrima?

Ukratko, takvi su ugovori bili dvostruko primjenjivi. Ako banci odgovara, onda će primijeniti parametre. Ako banci to ne odgovara, onda će donijeti samovoljnu odluku o visini kamatne stope. Budući da je ta samovoljna odluka banke ništetna, što se mora sudski utvrditi, tada i poslovni subjekt ima pravo na primjenu parametara koji su ugovoreni. Pravne osobe i fizičke osobe po Zakonu o obveznim odnosima imaju potpuno jednaka prava. Ugovorna obveza mora biti odrediva, a ako ovisi o volji banke, onda ne vrijedi.

NACIONAL: Izjavili ste u Nacionalu da se suci koji donose ovrhe u sudskim predmetima vezanim za potrošačke kredite u švicarskim francima, ponašaju kao drumski razbojnici. Zašto to tvrdite?

Zato što je Sud Europske unije u Luksemburgu donio presudu C-407/18 koja je nedvojbena i potpuno jasna. Tom presudom utvrđeno je da ne smije biti ovršena nekretnina ovršeniku koji ima ugovor s nepoštenim odredbama s ovrhovoditeljem. Nekretnina se ne smije ovršiti prije nego što se utvrdi ništetnost nepoštenih ugovornih odredaba i prije nego što se izvrši obeštećenje. Po obeštećenju, dug više neće biti onako visok kako je iskazan u ovršnom rješenju, nego daleko manji. Prema tome, suci koji nisu u stanju poštovati presudu Suda Europske unije ponašaju se kao drumski razbojnici.

NACIONAL: To je presuda Suda Europske unije, ali kakva je sudska praksa u Hrvatskoj?

I u hrvatskoj sudskoj praksi postoje sentence, znači, pojedini pravni stavovi na velikim županijskim sudovima u Osijeku, Varaždinu i Zagrebu, koji su u skladu s presudom Suda EU-a C 407/18. Dakle, da nije dopušteno ovršiti nekretnine ljudima koji imaju kredite u švicarcima, jer je kolektivnom presudom utvrđeno da u tim kreditima postoje dvije ništetne ugovorne odredbe, a to su valuta i kamata. Međutim, da bi se to utvrdilo, čovjek koji ima takav kredit mora tužiti banku. Onome tko tuži banku i pozove se na ništetnost ugovora u švicarskom franku, podredno ništetnost ugovornih odredaba, sud mora uvažiti tu tužbu i odgoditi ovrhu dok se ne završi sudski postupak protiv banke.

NACIONAL: Pozivate se na presudu Suda Europske unije iz Luksemburga C 407/18. To zvuči prilično apstraktno. O čemu je riječ u toj presudi?

Da bi ta presuda bila manje apstraktna, možemo dodati i naziv Kuhar. Riječ je o sudskom predmetu iz Slovenije, a stranka u tom predmetu ima prezime Kuhar. Što se dogodilo? Slovenski sud je u tom slučaju dosudio ovrhu nekretnine za kredit u švicarskim francima, a viši sud je u povodu tog slučaja zatražio mišljenje Suda EU-a u Luksemburgu. Taj europski sud je presudio da se ne smije ovršiti nekretnina u takvom predmetu. To pravilo sada vrijedi za cijelu Europsku uniju, a ne samo za Sloveniju. Ako postoji ugovor s nepoštenim ugovornim odredbama, onda se na temelju takvog ugovora ne smiju ovršiti nekretnine sve dok se ne dovedu u ravnotežu ovrhovoditelj i ovršenik, dakle, dok se ne utvrdi realan odnos potraživanja između banke i korisnika kredita.

NACIONAL: Što znači dovesti u ravnotežu ovrhovoditelja i ovršenika?

To znači da čovjek koji je ugovorio takav kredit ima pravo da se na njega primijeni ugovor bez ništetnih odredaba, pa će mu onda dug biti daleko manji. U hrvatskim ugovorima ništetne su i valuta u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa. Drugim riječima, treba se primjenjivati kamatna stopa kakva je ugovorena prilikom potpisivanja ugovora o kreditu. Takav bi ugovor trebao biti kompletno ništetan. Kada je ugovor kompletno ništetan, onda nema ni hipoteke. Ako sud ne bi dosudio ništetnost ugovora, onda klijent ima pravo na ništetnost odredaba iz takvog ugovora. Dakle, pravo na naknadu koja čini razliku između onoga što je naplaćeno i onoga što je trebalo biti manje naplaćeno bez takvih nepoštenih odredaba iz ugovora. Uz svu tu razliku, klijenti banaka imaju pravo da im se isplate i zatezne kamate. Te zatezne kamate su u pravilu u visini preplaćenog iznosa. Ako je, primjerice, preplata kredita bila 100.000 kuna, zatezne kamate su otprilike još toliko, dakle, 100.000 kuna, pa bi banke u tom slučaju klijentu morale vratiti 200.000 kuna.

NACIONAL: Koliko je tužbi zbog tih potrošačkih kredita u švicarskim francima podignuto?

Dosad je podignuto 35.000 od mogućih 125.000 privatnih tužbi, jer je toliko bilo potrošačkih ugovora o kreditima u švicarskim francima. Dakle, gotovo tri četvrtine potrošača još uvijek nisu tužili banke. Riječ je o tužbama na temelju kolektivne presude za potrošače iz 2013. godine. Od 125.000 ugovora o kreditima u švicarskim francima, 55.000 su konvertirani u eure i potrošači s takvim ugovorima čekaju odluku Suda Europske unije pa će moći podnijeti tužbe nakon što Sud Europske unije donese odluku. Ali postoji i 70.000 građana koji nisu konvertirali kredite, a koji nemaju baš nikakvih zapreka za svoje tužbe.

NACIONAL: Što mogu očekivati građani koji su konvertirali kredite iz švicarskog franka u eure, a već su dosad podnijeli tužbe protiv banaka?

Moja je prognoza da će Sud Europske unije u roku od sljedećih šest mjeseci donijeti odluku o našim pravima i da će ta odluka biti u korist nas potrošača. Zašto tako procjenjujem? Tako procjenjujem na temelju dosadašnjih presuda u sličnim predmetima, a to su bile presuda C-118/17 u Mađarskoj i presuda C-260/18 u Poljskoj.

NACIONAL: O čemu je konkretno bila riječ u tim dvjema presudama?

Te presude su podrazumijevale da intervencije države ne smiju spriječiti potrošače da ostvare pravo na puno obeštećenje. Dakle, nacionalni sud mora provjeriti je li potrošač konverzijom potpuno obeštećen. Ako to nije učinjeno, mora mu se presudom omogućiti dobivanje ostatka novca, koji nije dobio konverzijom. Je li konverzijom klijent pravično obeštećen, utvrđuje se financijskim vještačenjem. Svi financijski vještaci dosad su utvrdili da klijenti koji su konvertirali kredite nisu bili u cijelosti obeštećeni.

NACIONAL: Ocjenjujući da su građani sami trebali više voditi računa o uvjetima kada su dizali kredite u švicarskim francima, dvoje sveučilišnih profesora s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Aleksandra Maganić i Mihajlo Dika, branili su poziciju banaka. Kako to komentirate?

Neshvatljivo mi je to što rade sveučilišni profesori prava Aleksandra Maganić i Mihajlo Dika. Kada smo se borili da dobijemo kolektivnu presudu o ništetnosti valutne klauzule i ništetnosti promjenjive kamatne stope, šutjeli su. Sada brane banke u nastojanju da odvrate ljude od podnošenja tužbi. Tako je profesorica Maganić čak napisala u jednom svom članku da bi bilo nemoralno kada bi svi koji su otplatili kredite u švicarcima sada podnijeli tužbe protiv banaka. Postoji kolektivna presuda koja daje za pravo ljudima tužiti banke da im se vrati njihov preplaćeni novac, a ona u svom tekstu napiše da bi to bilo nemoralno. Je li bilo moralno kada su banke nudile klijentima nepoštene ugovore? Da su banke nudile klijentima nepoštene odredbe u kreditima u švicarskim francima, potvrdio je i Ustavni sud u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što je Ustavni sud konkretno potvrdio?

Ustavni sud nije sud u pravom smislu te riječi. Ustavni sud je zapravo državno tijelo koje utvrđuje jesu li sudski postupci i presude u skladu s Ustavom. Tako je i kolektivna presuda završila i na Ustavnom sudu, a on je potvrdio da je pravomoćna kolektivna presuda u korist potrošača, revizijski potvrđena na Vrhovnom sudu, u skladu s Ustavom. Ta je presuda, dakle, postala ustavna, pa se banke više nemaju kome žaliti. Za to više bankama ne stoje na raspolaganju nikakvi pravni lijekovi.

NACIONAL: Postoji li ipak mogućnost da banke ospore tu ustavnu presudu u Hrvatskoj na europskim sudovima u Strasbourgu i Luksemburgu?

Kucat će na pogrešna vrata. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu ne ukida presude. Banke se mogu žaliti Europskom sudu za ljudska prava, ali tamo ne mogu dobiti ništa. Ne mogu očekivati ništa ni od Suda Europske unije u Luksemburgu, jer on je već rekao svoj stav o kreditima u švicarskim francima. Sud u Luksemburgu utvrdio je da su ugovori o kreditima u švicarskim francima ništetni. Prema tome, ne znam ima li uopće smisla da se banke žale tom sudu kada je on to već utvrdio.

NACIONAL: Udruga Franak pokrenula je i potpisivanje peticije podrške izboru suca Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske. Odvjetnik Čedo Prodanović ocijenio je da je taj vaš potez pritisak na saborske zastupnike.

Udruga Franak je zainteresirana za to da takav sudac kao što je Radovan Dobronić, koji je donio kolektivnu presudu, postane predsjednik Vrhovnog suda. I to ne samo zbog slučaja Franak, nego zbog svega onoga što je rekao na saborskom Odboru za pravosuđe kada je odgovarao na pitanja zastupnika, kao i zbog onoga što je napisao u svom programu, ali i onoga što je pisao u svojim presudama. On želi što više približiti pravo i pravdu. Želi da se u prvi plan postavi pitanje „dobre vjere“ svih poslovnih subjekata i svih onih koji ugovaraju nekakve odnose.

‘Umjesto da nude konkretne planove za razvoj društva, SDP-ovci su ponudili svoje svađe. za njih uopće ne vidim svjetlo na kraju tunela’, kaže Aleksić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Nakon mandata saborskog zastupnika vratili ste se u staru tvrtku HŽ Infrastruktura?

Točno, vratio sam se u stari ured od desetak kvadrata na Glavnom kolodvoru kao glavni inženjer za prometne propise, na posao koji sam radio i prije no što sam postao saborski zastupnik. Bavim se izradom propisa iz željezničke prometne sigurnosti, ali i izradom propisa iz područja organizacije željezničkog prometa u operativnom dijelu. Primjerice, pripremam tekstove za propise poput propisa za osiguranje uređaja željezničko-cestovnih prijelaza. U slučaju neispravnosti željezničko-cestovnog prijelaza, prometnik vlakova mora dati strojovođi pismeni nalog s informacijom da je taj uređaj u kvaru. Taj nalog strojovođi znači da kod neispravnog prijelaza mora stati, provjeriti prelaze li vozila i pješaci, a nakon toga nastaviti vožnju brzinom do 10 kilometara na sat sve dok preko tog prijelaza ne prijeđe lokomotiva. Tek potom može nastaviti vožnju normalnom brzinom. Takvih sličnih odredaba ima na stotine i moj je posao pripremati takve odredbe u propisima za donošenje na sjednicama Uprave.

NACIONAL: Kako je bilo vratiti se na stari posao? Je li bilo iznenađenja?

Taj mi posao nije ništa novo. To sam učio u srednjoj školi, na Prometnom fakultetu, radio na terenu kao prometnik vlakova, a nakon toga sam od 1999. godine radio kao „propisar“, što je naš interni naziv za moje radno mjesto. Kad sam se vratio iz Sabora, nisam došao na nešto nepoznato, nego na svoj dobro poznati teren.

NACIONAL: Na prošlim parlamentarnim izborima niste ušli u Sabor iako ste bili na četvrtom mjestu koalicijske liste predvođene SDP-om u prvoj izbornoj jedinici. Niste uspjeli dobiti preferencijalne glasove. Kako to tumačite s obzirom na činjenicu da ste bili predvodnik Udruge Franak, koja se borila za oštećenike kredita u švicarskim francima?

Nije to bila SDP-ova, nego koalicijska izborna lista u kojoj su bili HSS, umirovljenici, pa i moja stranka SNAGA. Vrlo jednostavno. Nisam dobro radio posao saborskog zastupnika. Onaj tko ne radi dobro posao zastupnika, ne zaslužuje mjesto u Hrvatskom saboru. I to je to. Nemam se pravo žaliti.

NACIONAL: Zašto mislite da niste dobro radili taj posao? Zastupali ste oštećenike kredita u švicarskim francima, a takvih je ugovora u Hrvatskoj bilo 125.000.

Umišljao sam si da sam dobro radio taj posao, ali pokazalo se da nije bilo tako. Nisam bio u pravu. Da sam taj posao radio dobro, dobio bih dovoljno glasova da ponovo uđem u Sabor kao zastupnik.

NACIONAL: Postoji li još uvijek vaša stranka SNAGA ili je u međuvremenu nestala?

Naravno, stranka SNAGA i dalje postoji. Izaći će i na sljedeće izbore, a nudit će ono što je nudila i prije. Prije svega, borbu za prava potrošača. Potrošači su danas ono što su nekada bili radnici. Tako ja to vidim. Mi smo istinska socijaldemokracija, koja se baš i ne vidi u javnosti. Hoće li nas birači prepoznati ili neće, vidjet ćemo, a vidjet ćemo i s kim ćemo ići u predizbornu koaliciju.

NACIONAL: Kako su to, po vama, potrošači postali neka vrsta suvremenih proletera?

Temeljim to na činjenici da životna egzistencija hrvatskih građana ovisi o tome kako će trošiti, kako će im trgovci plasirati određene proizvode i kako će banke nuditi svoje proizvode, poput ovih nepoštenih kredita u švicarskim francima. Hoće li u tome trgovac ili banka biti pošteni i hoće li potrošač na kraju izvući deblji kraj. U tom smislu država mora – i prema direktivama Europske unije – štititi prava potrošača. U Republici Hrvatskoj ta se prava štite na sudskoj razini, ali na razini Vlade i Sabora potrošačka su prava na vrlo niskim granama. Imamo kolektivnu presudu u slučaju švicarskog franka, a država nije ništa učinila da potrošači lakše dođu do svog opljačkanog novca. Sve što su banke i druge financijske institucije uzele dužnicima na temelju nepoštenih ugovornih odredaba, u stvari je opljačkano. Vlada i Sabor na to gledaju kao da se ništa nije dogodilo.

NACIONAL: Što su Vlada i Sabor mogli, a nisu učinili?

Trebali bi ako ne donijeti zakone kojima bi se to moglo vratiti bez suda, onda barem pomoći zakonom da se sudu lakše pristupi. To je vrlo jednostavno. Ukinuti sudske troškove za potrošače, koji imaju pravo na tužbu na temelju kolektivne presude. Na kraju će te troškove morati platiti banka, pa zašto onda potrošačima otežavati put na sud. Uostalom, i Sud Europske unije u nekoliko je presuda rekao da postupovni troškovi ne smiju biti prepreka potrošaču da dođe do svojih prava. Europska unija je na stajalištu da te troškove suda ne bi smjelo zaračunavati potrošaču. Hrvatska je članica Europske unije, a trenutno nema nijednu udrugu za zaštitu potrošača legitimiranu za podizanje kolektivnih tužbi.

NACIONAL: Što se dogodilo s udrugom Potrošač preko koje je i vaša Udruga Franak podnijela kolektivnu tužbu za kredite u švicarskim francima? Ona je bila registrirana i za podnošenje takvih tužbi.

Udruga Potrošač, koja je u naše ime podigla tužbu za kredite u švicarskim francima, likvidirana je. Bilo je više udruga s tim nazivom, ali i druga udruga koja je u odluci vlade bila registrirana za podizanje takvih kolektivnih tužbi, također je likvidirana. Dakle, nemamo nijednu udrugu s legitimacijom za podizanje kolektivne tužbe potrošača u Republici Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto su ukinute obje udruge koje su imale legitimaciju za podizanje kolektivnih tužbi zbog nepoštivanja prava potrošača?

Vjerojatno iz financijskih razloga ili zato što nisu održavale skupštine. Nisam sto posto siguran u razloge njihove likvidacije, ali je činjenica da su likvidirane, a to se može vidjeti u registru udruga.

NACIONAL: Pratite li što se trenutačno događa s SDP-om, vodećom strankom koalicije s kojom ste izašli na prošle izbore? Pretpostavljam da vas se to i osobno tiče – ili se varam?

Žao mi je što je SDP spao na takve grane. SDP je trebao ojačati jer nema prave socijaldemokracije u Republici Hrvatskoj. Mislim da su oni zbog svojih osobnih problema i egocentričnih pojedinaca pali tako nisko. Umjesto da nude konkretne planove za razvoj društva, oni su ponudili svoje svađe. Zato im je srušen rejting i za njih uopće ne vidim svjetlo na kraju tunela. Nije mi zbog toga drago. Dobro bi bilo da je SDP suvremena, prava socijaldemokratska stranka, ali nažalost oni se godinama glođu među sobom. Time su naštetili sebi, a i kompletnoj socijaldemokraciji u Hrvatskoj.

NACIONAL: Jesu li naštetili i hrvatskoj državi?

Da budem malo ironičan, hrvatska država ima HDZ pa se ne trebamo brinuti ni oko čega. Valjda je HDZ ta stranka koja nas vodi u svijetlu budućnost.