Sustav Golfske struje mogao bi kolabirati već 2025. godine, pokazuje nova studija. Zatvaranje vitalnih oceanskih struja, koje znanstvenici nazivaju Atlantic Meridional Turning Circulation (Amoc), donijelo bi katastrofalne klimatske učinke.

Već se znalo da je Amoc najslabiji u 1600 godina zbog globalnog zagrijavanja, a istraživači su uočili upozoravajuće znakove 2021. godine.

Nova analiza procjenjuje vremenski okvir za kolaps između 2025. i 2095., sa središnjom procjenom 2050., ako se globalne emisije ugljika ne smanje. Dokazi iz prošlih kolapsa ukazuju na promjene temperature od 10C u nekoliko desetljeća, iako su se one dogodile tijekom ledenih doba.

Drugi znanstvenici kažu da su pretpostavke o tome kako bi se odigrala prekretnica i nesigurnosti u temeljnim podacima prevelike za pouzdanu procjenu vremena u kojem bi se to dogodilo. Ali svi su rekli da je mogućnost kolapsa Amoca izuzetno zabrinjavajuća i da bi trebala potaknuti brzo smanjenje emisije ugljika.

Amoc nosi toplu oceansku vodu na sjever prema polu gdje se hladi i tone, pokrećući atlantske struje. Ali dotok svježe vode iz ubrzanog topljenja grenlandske ledene kape i drugih izvora sve više guši te struje.

Kolaps Amoca imao bi katastrofalne posljedice širom svijeta, ozbiljno poremetivši kiše o kojima milijarde ljudi ovise za hranu u Indiji, Južnoj Americi i zapadnoj Africi. To bi povećalo oluje i snizilo temperature u Europi te dovelo do podizanja razine mora na istočnoj obali Sjeverne Amerike. Također bi dodatno ugrozio amazonsku prašumu i antarktičke ledene ploče.

“Mislim da bismo trebali biti jako zabrinuti”, rekao je profesor Peter Ditlevsen sa Sveučilišta u Kopenhagenu, koji je vodio novu studiju. “Ovo bi bila vrlo, vrlo velika promjena. Amoc se nije gasio 12 000 godina.”

Amoc se više puta urušio i ponovno pokretao u ciklusu ledenih doba koji su se dogodili od prije 115.000 do 12.000 godina. To je jedna od klimatskih prijelomnih točaka za koju su znanstvenici najviše zabrinuti dok globalne temperature nastavljaju rasti.

Istraživanje 2022. pokazalo je da je pet opasnih prijelomnih točaka možda već prijeđeno zbog globalnog zagrijavanja od 1,1C do danas, uključujući zatvaranje Amoca, urušavanje ledene kape Grenlanda i naglo topljenje permafrosta bogatog ugljikom.

Nova studija, objavljena u časopisu Nature Communications, koristila je podatke o temperaturi površine mora koji se protežu od 1870. godine kao zamjenu za promjenu jačine Amoc struja tijekom vremena.

Istraživači su zatim preslikali te podatke na putanju koja se vidi u sustavima koji se približavaju određenoj vrsti točke preokreta koja se naziva “bifurkacija sedlastog čvora”. Podaci su se “iznenađujuće dobro slagali”, rekao je Ditlevsen. Istraživači su tada bili u mogućnosti ekstrapolirati podatke kako bi procijenili kada će se vjerojatno dogoditi prijelomna točka. Daljnja statistička analiza pružila je mjeru nesigurnosti u procjeni.

Analiza se temelji na porastu emisija stakleničkih plinova kao i do sada. Ako emisije zaista počnu padati, kao što je predviđeno trenutnim klimatskim politikama, tada će svijet imati više vremena da pokuša zadržati globalnu temperaturu ispod Amoc kritične točke.

Najnovija procjena Međuvladinog odbora za klimatske promjene zaključila je da se Amoc neće srušiti u ovom stoljeću. Ali Divlitsen je rekao da korišteni modeli imaju grubu rezoluciju i nisu vješti u analizi uključenih nelinearnih procesa, što ih može učiniti pretjerano konzervativnima, piše Guardian.

O mogućem kolapsu Amoca intenzivno raspravljaju znanstvenici, koji su ranije rekli da se to mora izbjeći “pod svaku cijenu”.

Profesor Niklas Boers, iz Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja na klimu, otkrio je rane znakove upozorenja o kolapsu Amoc-a 2021. “Rezultati nove studije zvuče alarmantno, ali ako se uključe nesigurnosti u izrazito pojednostavljenom modelu točke preokreta i u temeljnim podacima [temperature mora], tada postaje jasno da su te nesigurnosti prevelike da bi se napravila bilo kakva pouzdana procjena vremena prevrtanja.”

Profesor David Thornalley sa Sveučilišnog koledža u Londonu, UK, složio se da studija donosi velika upozorenja i nepoznanice i rekao je da su daljnja istraživanja neophodna: “Ali ako su statistike relevantan način da se opiše kako se stvarni Amoc ponaša, onda je ovo vrlo zabrinjavajući rezultat.”

Dr. Levke Caesar sa Sveučilišta u Bremenu,  rekao je da je korištenje temperatura površine mora kao zamjenskih podataka za snagu Amocovih struja ključni izvor neizvjesnosti: “Imamo samo izravne podatke promatranja Amoca od 2004. godine.”

Ekstrapolacija u novoj analizi bila je razumna, prema profesoru Timu Lentonu sa Sveučilišta Exeter, UK. Rekao je da bi prijelomna točka mogla dovesti do djelomičnog kolapsa Amoca, na primjer samo u Labradorskom moru, ali da bi to i dalje izazvalo velike udare. Divlitsen je rekao kako se nada da će rasprava potaknuti nova istraživanja: “Uvijek je plodonosno kada se baš i ne slažete.”

Profesor Stefan Rahmstorf sa Sveučilišta u Potsdamu, rekao je: “Još uvijek postoji velika neizvjesnost gdje je Amoc prijelomna točka, ali nova studija pridodaje dokazima da je mnogo bliža nego što smo mislili. Jedna studija pruža ograničene dokaze, ali kada je više pristupa dovelo do sličnih zaključaka, to se mora shvatiti vrlo ozbiljno, posebno kada govorimo o riziku koji stvarno želimo isključiti sa sigurnošću od 99,9%. Sada čak ne možemo isključiti da ćemo prijeći prijelomnu točku u sljedećem desetljeću ili dva.”