Prema Rezoluciji koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 19. prosinca 2019. godine, 29. rujna obilježava se Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane.

Temelji za odluku proizlaze iz hitne potrebe da se do 2030. godine smanje velike količine otpada od hrane na globalnom nivou. Gubitak hrane nastaje u proizvodnji, skladištenju, preradi i transportu i karakterističan za zemlje u razvoju, a bacanje hrane je rezultat odluka i radnji trgovaca, uslužnog sektora i potrošača i fenomen je razvijenog dijela svijeta. Otpad od hrane stvara snažan pritisak na okoliš, s obzirom da većina bačene hrane završi na odlagalištima i time onečišćuje tlo, vodu i zrak.

Ujedinjeni Narodi podsjećaju kako je jedna trećina hrane koja se godišnje proizvodi u svijetu za prehranu ljudi, što je oko 1,3 milijarde tona, izgubljena ili bačena, dok je istovremeno preko 821 milijun ljudi kronično pothranjeno. U Europskoj uniji svake godine se baci oko 90 milijuna tona hrane, odnosno 173 kilograma po osobi. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj godišnje nastaje oko 400.000 tona otpada od hrane, odnosno 97 kilograma po stanovniku, pri čemu najveće količine nastaju u kućanstvima (77%).

Stoga je potrebno poduzeti korake na lokalnoj i globalnoj razini kako bi se preispitao način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu. Smanjenje gubitka i bacanja hrane zahtijeva djelovanje svih, od proizvođača, industrije i trgovaca do samih potrošača.

S manje od devet godina za postizanje UN cilja 12.3 održivog razvoja koji nalaže do 2030. godine prepolovimo globalni otpad od hrane po stanovniku na maloprodajnoj i potrošačkoj razini, te smanjimo gubitke hrane duž proizvodnih i opskrbnih lanaca, uključujući gubitke nakon berbe, ističe se hitna potreba za ubrzanjem kolektivnih akcija za smanjenje gubitka i bacanja hrane.

Ono je od velike važnosti jer doprinosi ostvarenju širih poboljšanja poljoprivredno-prehrambenih sustava prema postizanju globalne sigurnosti hrane, poboljšanju njene kvalitete i dostupnosti. Globalno, oko 14 % proizvedene hrane propadne između žetve i maloprodaje, dok se procjenjuje da se 17 % ukupne hrane baci (11 % u kućanstvima, 5 % u uslužnom sektoru i 2 % u maloprodaji).

Gubitak i bacanje hrane narušavaju održivost naših prehrambenih sustava. Kad se hrana rasipa ili baci, propali su i svi resursi koji su korišteni za proizvodnju te hrane – uključujući vodu, zemlju, energiju, rad i kapital. Osim toga, zbrinjavanje izgubljene i bačene hrane na odlagalištima dovodi do emisije stakleničkih plinova, doprinoseći klimatskim promjenama.

Naši prehrambeni sustavi ne mogu biti otporni ako nisu održivi. Stoga je potrebno usredotočiti se na usvajanje integriranih pristupa osmišljenih za smanjenje gubitka i bacanja hrane. Mjere su potrebne globalno i lokalno. Uvođenje tehnologija, inovativnih rješenja, nove načine rada i dobre prakse za upravljanje kvalitetom hrane i smanjenje gubitka hrane i otpada ključni su za provedbu ove promjene.

Na mrežnoj stranici Centra za prevenciju otpada od hrane, www.cepoh.hr nalaze se edukativni
materijali za potrošače i savjeti kojima je cilj pomoći potrošačima u smanjenju količina hrane koju bacaju.

Ključne poruke Međunarodnog dana svjesnosti gubitka i bacanja hrane:
•    U ovo krizno vrijeme nema mjesta gubitku i bacanju hrane. Pandemija COVID-19 poziv je za uzbunu radi preispitivanja načina na koji proizvodimo hranu, rukujemo njome i bacamo ju.
•    Smanjivanje gubitka i bacanja hrane pruža moćno sredstvo za uspostavu održivijih prehrambenih sustava.
•    Gubitak i bacanje hrane generiraju 8% globalnih emisija stakleničkih plinova. Smanjivanje količina otpada od hrane jedan je od najučinkovitijih načina na koji kao pojedinci i države možemo smanjiti utjecaj na klimu.
•    Kako bi smanjili otpad od hrane pojedinci mogu pažljivije kupovati, pravilno skladištiti hranu i dobro iskoristiti ostatke.