Prošla je godina dana od opsade željezare Azovstal u Mariupolju. Gotovo tri mjeseca tisuće ukrajinskih snaga – i civila – nalazile su se utočište u mreži tunela i bunkera tvornice.

Ti su zarobljenici postali žarište otpora svoje zemlje, dok se Azovstal pojavio kao simbol brutalnosti Moskve i sposobnosti Kijeva da joj se odupre.

“Shvatili smo da što duže budemo držali Azovstal i Mariupolj, to će dulje veliki dio ruske vojske biti fokusiran na nas”, rekao je Oleg Karamov u prosincu za Euronews. Ovaj 30-godišnji glavni narednik povukao se u pogon dok su Rusi pokušavali zauzeti grad.

Oleg i njegovi suborci iz 36. brigade marinaca bili su stacionirani u Mariupolju od prije rata. Nekoliko dana nakon početne invazije na Ukrajinu u veljači, naređeno im je da se povuku u selo Volonterivka, a kasnije u metalnu tvornicu Iliča, obje smještene u Mariupolju. “Povukli smo se taktično. Nitko nije pobjegao. Uzeli smo svoje ranjene, odnijeli smo svoje mrtve koliko je bilo moguće”, rekao je Oleg Karamov. Marince su podržavali ljudi iz mnogih drugih postrojbi poput teritorijalne obrane ili policije.

Karamov je rekao da ih je polovica uspjela otići prije nego što je Mariupolj opkoljen, dok je druga polovica ostala boriti se. “Oni su to radili dobrovoljno, nitko ih nije tjerao”, rekao je. Kad su se Rusi približili, jedini izlaz je bio kroz njih. U travnju je brigada pokušala pobjeći, probijajući se kroz ruske linije kako bi se pridružila pukovniji Azov u Azovstalu.

“Prvi red trupa prošao je noću”, prisjetio se Karamov. “Tome je pomogla činjenica da Rusi nisu imali nikakvu opremu. Nisu imali termalne kamere, ni uređaje za noćno gledanje. Prvi konvoj prošao je bez bilo poginulih i bez ozlijeđenih. Zaustavljeni su na ruskoj kontrolnoj točki, a Rusi nisu ni shvatili da su to ukrajinske snage. Nisu uspjeli vidjeti tko sjedi u automobilima. Upalili su baklju i rekli skupini da stanu. Rus je pitao: ‘Tko ste vi? Naši ljudi?’ Naš borac je odgovorio na ruskom: ‘Da, naši ljudi!’ Rus je rekao: ‘U redu, prođite!’ Tako je konvoj tiho krenuo dalje”, izjavio je.

Drugi vojnik iz 36. brigade marinaca, mlađi narednik Anton Ivlev, rekao je da su razaranja bila kolosalna kada su stigli do tvornice Azovstal. “Tlo je bilo pomiješano s metalom i betonom. Nije bilo cesta, komunikacija, ničega. Ljudi koji još nisu bili ranjeni bili su angažirani u borbenim zadaćama. Ranjenici su pomagali u svakodnevnim poslovima: kuhanju, unosu vode – za čaj i kavu, ali i čišćenju rana i pranju suđa”, rekao je.

Rustam Babajev, stariji mornar iz iste brigade kao Oleg i Anton, rekao je: “Trebali smo biti pojačanje pukovniji Azov. Došli smo na svoje položaje, ne poznajući teren, niti odakle će neprijatelj doći. Nismo imali ni municije. Bilo je mnogo smrtnih slučajeva”.

Anton Ivlev, Oleg Karamov i Rustam Babajev preživjeli su jedno od dosad najsmrtonosnijih poglavlja ruskog rata protiv Ukrajine.

U studenom 2022. godine ukrajinski dužnosnici procijenili su da je u borbama u Mariupolju ubijeno najmanje 25.000 ljudi. Nepoznat broj vojnika i dalje je zatrpan pod ruševinama, a tisuće su postale ratni zarobljenici kada je Kijev pristao položiti oružje.

“Kad nam je rečeno da postoji naredba da položimo oružje, da se predamo, nismo vjerovali”, objasnio je Rustam. “Tada nam je pokazan ovaj dokument. Da bismo spasili živote osoblja, morali smo položiti oružje”, dodao je.

Dana 17. svibnja 2022. prvi ukrajinski vojnici iz Azovstala odvedeni su u objekte na proruskom, separatističkom teritoriju, uključujući zloglasni pritvorski centar Olenivka – gdje je 50 ratnih zarobljenika kasnije ubijeno u misterioznoj eksploziji, piše Euronews.