Protekle je subote diljem Srbije održan još jedan, osmi prosvjedni marš građana ‘’Srbija protiv nasilja’’, kojim se izražava nezadovoljstvo postojećom situacijom u državi i, posebno, nečinjenjem vlasti odnosno ignoriranjem svega što se događa. Prosvjedi započeti nakon nezapamćenog zločina 3. svibnja – kad je 13-godišnjak ušetao u beogradsku osnovnu školu koju je pohađao i ubio osmero učenika i zaštitara – postali su masovni pa svake subote već osam tjedana na desetke tisuća građana prosvjeduje, tražeći odlazak prije svih predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Prošle subote prosvjedu se pridružilo još desetak gradova, a prvi put su na tri sata – koliko je prosvjed trajao – blokirani brojni mostovi i neke prometnice.

Građani iz tjedna u tjedan vladajućima iznose zahtjeve kojima traže ‘’normalnu državu, u kojoj će svi biti sigurni”. Traži se smjena vodstva RTS-a, oduzimanje nacionalnih frekvencija komercijalnim provladinim televizijama Pink i Happy zbog kršenja zakona, promicanja nasilja i nemorala te emitiranja programa koji afirmiraju nasilje, kriminal i agresiju. Zahtijeva se i smjena ministra unutarnjih poslova Bratislava Gašića i direktora sigurnosne agencije Aleksandra Vulina, nakon što je pod pritiskom javnosti ostavku podnio ministar prosvjete Branko Ružić.

Posebno aktivni od samog početka ove revolucije u Srbiji, kako mnogi svjetski mediji nazivaju ove prosvjede, bili su srpski glumci koji su otvoreno i nedvosmisleno, jače i oštrije nego ikad iskazali svoje nezadovoljstvo situacijom u državi, a na prosvjedima su upravo oni najaktivniji s mikrofonom u ruci i riječima motivacije i podrške prosvjednicima. Primjerice, glumac i redatelj Dragan Bjelogrlić koji ne propušta prosvjede, rekao je mladima ‘’Ostavili smo vam nakaradno društvo, podijeljenu Srbiju puno straha i poniženih ljudi. Nemojte odustati’’.Prosvjednicima su podršku iskazali i Milan Marić, Sergej Trifunović, Nikola Kojo, Svetlana Bojković, Branka Katić, Jelisaveta Seka Sablić i brojni drugi.

Međutim, reakcija vlasti na akcije glumaca bila je, kako oni sami kažu, ispod svake normalne razine civiliziranog društva. Od poruka da ‘’idu u neku drugu državu’’ ako im se ne sviđa vlast, do objave navodnih honorara koje glumci primaju od snimanja serija koje financira državna telekom kompanija, pa do uvredljivog govora Nebojše Bakareca, zastupnika Srpske napredne stranke u Narodnoj Skupštini, koji je prosvjednike nazvao ustašama i mudžahedinima, a glumce koji su prosvjednicima dali podršku nazvao je šljamom – sve to su predstavnici vlasti u Srbiji poručivali glumcima koji su podržali prosvjede ‘’Srbija protiv nasilja’’. Protiv Bekareca je Udruženje dramskih umjetnika Srbije podnijelo i tužbu.

Nacional je razgovarao s dvoje vrlo aktivnih srpskih glumaca – Goricom Popović i Branislavom Trifunovićem – koji su opisali situaciju u Srbiji i poručili da odustajanja nema, da se ide još žustrije i jače no ikad te da je došao trenutak kad se mora nešto promijeniti, unatoč tome što nikakve reakcije vlasti još uvijek nema.

Branislav Trifunović i njegova supruga Tihana Lazović Trifunović pružili su podršku prosvjednicima. FOTO: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL

Glumica Gorica Popović kaže da se prosvjedi nastavljaju i to većom žestinom:

„To je jako dobro jer pokazuje da se ljudi napokon oslobađaju tog straha od izjašnjavanja protiv vlasti. Pojačavamo pritisak, istina je da mnogi odlaze na odmore, ali još je puno ljudi koji dolaze. No vlast to ne želi čuti, ne želi ništa mijenjati i ne znam kako će to sve završiti. Pritisak koji se vršio protiv nas nije stao, ali možda su uvidjeli da su se preračunali kad smo mi u pitanju pa se nakon izjave premijerke Ane Brnabić – da nas se ostavi na miru – možda nešto malo primirilo. Napad na glumce bio je potpuno pogrešan potez koji nije zabilježen. Zašto su ‘izabrali’ nas? Zato što smo javne osobe, najviše se vidimo, imamo jak glas. Odmah smo reagirali proglasom koji čitamo prije svake kazališne predstave. To je bila ideja Udruženja dramskih umjetnika jer smo tražili način kako reagirati. Ta naša reakcija naišla je na veliki, zaista veliki odaziv publike. Još uvijek to traje, čitamo i dalje i to ćemo i nastaviti. Publika je uvidjela da nam treba dati podršku, a podržali su nas i redatelji i montažeri, producenti. Ja taj potez vlasti moram nazvati glupim. Jako dobro oni razumiju razloge prosvjeda, ali se prave ludi i hoće omalovažiti čitav proces, skrenuti priču na drugi smjer. Iskorištavaju te strašne tragedije na potpuno pogrešan način, a ljudima je nakon svih tih strašnih događaja stvarno dosta. Svi smo spontano reagirali, zapravo smo svi iznenađeni brojem ljudi koji se odazivaju na prosvjede, kao i strukturom ljudi – prosvjeduju stariji ljudi, mladi, čitave obitelji, stvarno svi slojevi društva. To su mirni prosvjedi kojima se želi dati do znanja da je svima dosta realityja, tabloida, korupcijskih afera koje se ne rješavaju, koje su van svake pameti. Znate kako je to, nešto ide pa ide i onda nema kamo dalje. Ovo je jednostavno vapaj građana da se nešto mora promijeniti. Zasad, međutim, imamo osjećaj da vlast nema sluha za nas i za sve što radimo.“

Glumica Gorica Popović kaže da je napad na glumce bio potpuno pogrešan potez srbijanskih vlasti, a dodaje da je potez i glup. FOTO: Antonio Ahel/ATA Images/PIXSELL

Gorica Popović kaže da se sada, primjerice, često u medijima akcent stavlja na situaciju na Kosovu, kako bi se zasjenilo ovo što se događa svima pred nosom. Kaže da je osobno i kao glumica ostala u šoku nakon što su se za mikrofonom Narodne skupštine spomenuli honorari glumaca koji snimaju serije koje financira državna firma jer objašnjenje da ih ‘’država sponzorira i daje im plaću, a oni podržavaju prosvjednike’’ ne može prihvatiti: „Objave o honorarima koje glumci dobivaju od državne firme, to je sve pogrešno, tu je sve puno laži. U početku smo bili konsternirani, ali kad smo shvatili da ljudi uopće to ne doživljavaju kao temu, da se ne ‘hvataju’ za te laži, smirili smo se i pokušavamo se skinuti s glava ljudi, da tako kažem. Nismo mi glumci problem, nego smo naprosto u pravom trenutku dali podršku onima kojima ta podrška treba. Svima koji rade u državnim firmama ili institucijama može se reći isto, svima koji primaju plaću iz državnog proračuna može se reći vi radite i šutite. Ne može to tako. Ja osobno sam u mirovini, ali puno radim. Imam normalan i sređen život i nisam se uplašila, ne odustajem. Srećom, nisam doživjela prijetnje za razliku od nekih mojih kolega i kolegica koji su dobili poruke ‘znam u koji vrtić ti ide kći’, ‘vodi računa o tome gdje su ti djeca’ i slične poruke. To je jezivo, dno ispod kojeg se ne može više ići. Međutim, policija još nije otkrila počinitelja. E sad recite vi meni kako je to moguće. Ali bez obzira na sve to, nastavljamo dalje sa svime što radimo, prije svega zato što vidimo da nas ljudi podržavaju, da su građani uz nas. Ti naši političari, znate, oni ne idu u kazalište, mi ih tamo ne viđamo, ne gledaju predstave niti filmove. Oni imaju zavjesu ispred očiju, a ta zavjesa se zove ‘sačuvati vlast pod svaku cijenu’“.

Iako je Udruženje dramskih umjetnika Srbije podnijelo tužbu protiv skupštinskog zastupnika Nebojše Bakareca, kao i protiv medija koji je to prvi prenio, Gorica Popović ne gaji previše nade u to da će se išta riješiti u njihovu korist. Kako kaže, tužba je podnesena, ‘’ali vidjet će se što će biti s tim jer morate znati da naše pravosuđe nije na razini’’.

Srbijanski glumci Dragan Bjelogrlić i Sergej Trifunović samo su dio velikog broja umjetnika koji su dali podršku prosvjednicima u Srbiji. FOTO: Amir Hamzagic/ATA Images/PIXSELL, Armin Durgut/PIXSELL

Podršku svojim kolegama umjetnicima u Srbiji odmah su dala udruženja dramskih i drugih umjetnika iz Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Gorica Popović kaže da im ta podrška neizmjerno puno znači:

„Ta podrška nam strašno puno znači, posebno zato što se isto ovo što se događa u Srbiji nažalost može još negdje dogoditi. Kad imate autoritarnu vlast, onda se to može dogoditi, crtaju se mete. E sad, netko ima autoritarnu vlast, netko ju je imao, a netko će je nažalost imati. Na Balkanu nemamo puno sreće s onima koji vode naše države. Ta podrška je zato jako važna. Ali naravno, mi svi međusobno već godinama prekrasno surađujemo, putujemo, nastupamo. Kultura je, bogu hvala, preskočila sve prepreke, jako volimo te razmjene i suradnje. Nedavno sam dobila nagradu za najbolju ulogu na Festivalu kratkog filma u Zagrebu, a sad sam nominirana i za nagradu na Sarajevo film festivalu. Moramo živjeti tako da se otvorimo, da surađujemo.“

Glumac Branislav Trifunović već je deset godina aktivan u građanskom aktivizmu, kaže da se prosvjedi nastavljaju te da je došao trenutak kad je to sve moralo eskalirati. Drago mu je da je tako jer se naprosto dogodila točka pucanja:

„Sada je samo stvar strpljenja svih nas koji prosvjedujemo. Vlast uvijek ‘udara’ baš na to strpljenje, misleći da će se to samo od sebe ugasiti i da će ljudi odustati. Stoga je dobar znak i dobra poruka da se sve širi po drugim gradovima. Drago mi je posebno zbog manjih gradova jer do ljudi u manjim sredinama je uvijek nekako teže ‘doći’. Kao i drugi građani, i ja sam se spontano uključio u ova događanja jer to što se dogodilo 3. svibnja, nakon tog pokolja u osnovnoj školi, čini mi se da nikad nisam vidio svoj grad u tužnijem stanju i ljude tako zbunjene, uplašene, pomalo i bijesne. Te prve noći nakon masakra već su se počeli ljudi okupljati, jednostavno se osjetilo da se nešto mora napraviti. Uvidjeli smo da se ništa ne događa, da je mržnja prevladala sve, ali i da se došlo do točke kad se jednostavno više ne može izdržati, nema povratka na staro.“

Glumica Ksenija Marinković, predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Trifunović kaže da su građani i dalje bijesni. To nečinjenje vlasti apsolutno iritira, kaže:

„Nema nikakve odgovornosti za sve što se dogodilo, niti se sprječavaju budući problemi koji se sigurno mogu dogoditi u ovakvoj atmosferi. To je ono što sve prosvjednike, ali i većinu drugih, strašno iritira. Država nema nikakav odgovor na to što učiniti, kako spriječiti takve strašne stvari. Mržnja se širi po televizijama već dugi niz godina, programi, svakodnevni govor političara koji vrišti iz televizora, mislim da je jasno da je to osnovna stvar koja se mora promijeniti, a nakon toga i obrazovanje i sve što slijedi iz toga. Međutim, Pink i dalje radi, oni i dalje najavljuju nove programe, nove emisije koje će nastaviti sa zatupljivanjem, prave se kao da se ništa ne događa zato što mogu, zato što ih država štiti, a i nažalost zato što imaju tako veliku gledanost. To je krug koji je zatvoren.“

Nakon što je premijerka Ana Brnabić izjavila da se s glumcima mora drugačije ponašati te da ih se pusti na miru, Trifunović drži da se ništa drastično nije promijenilo. Kako kaže, nakon te izjave samo se još pojačao napad na neke druge glumce:

„To tako ide kod nas, netko kaže ‘dajte ljudi, nemojte’, a onda netko drugi udari još jače. Ta je izjava, čini mi se, poslužila kao spin, da se skrene pozornost na glumce, a da se ne bi pričalo o suštini. To se tako radi već godinama. Na više strana je taj napad na glumce pokušan, ali eto srećom nije im pomoglo, zato što su građani na našoj strani. Podržavaju nas građani, a i podrška naših kolega iz regije puno nam znači. Svi su zabrinuti, svi shvaćamo kakva je situacija, vrlo je ozbiljno stanje u Srbiji. Ono što je najgore jest to da je u Srbiji postalo teško reći ono što misliš, a svi znamo koliko je to opasno za državu i društvo. Što više pozornosti se tome svemu daje, to su veće šanse da će se to u jednom trenutku zaustaviti i promijeniti nabolje. Uvijek se nadamo da se neke stvari mogu promijeniti i često zaboravimo koliko je zapravo mnogo onih koji razumiju ono o čemu pričamo. Kad vidite toliko ljudi, onda shvatite da ono što pričate nije baš besmisleno. Stoga je kod nas prisutna nada da ćemo uspjeti stvoriti državu u kojoj ćemo svi moći živjeti bolje. Mnogo mojih kolega prosvjeduju, govore, šalju poruke podrške. Možda se ovo sve trebalo dogoditi i zato da bi se glumci napokon ujedinili, shvatili smo da je ogroman broj nas kolega na istoj strani. Naša kazališna publika razumije nas itekako, svaki je proglas koji se čitao bio pozdravljen višeminutnim aplauzima, ljudi su shvatili što se događa.“

Kako kaže Trifunović, važno je o tome govoriti:

„Glumci moraju govoriti zato što smo napadnuti, moramo u jednom trenutku uzeti diskurs u javnom prostoru gdje možemo govoriti. Uvijek govorimo kroz kazalište, kroz filmove, kroz svoj rad, ali govoriti u javnosti o svemu o čemu vrijedi nešto reći, to nam je i dužnost i obaveza. Meni već godinama prijete, a nakon ovoga te prijetnje su dobile novi zamah. Nisam jedini, nekim kolegama i kolegicama se spominju djeca, to je stravično. To bi se trebalo riješiti, ali se ne rješava, već godinama sve stoji i ništa se ne događa. Što se mene tiče, sigurno mi nije ugodno živjeti u strahu, još prije četiri, pet godina dobivao sam mnoge prijetnje pa sam se malo bio povukao, ali eto sad je to sve ponovno došlo do mene. Nije ugodno, nije lijepo to slušati, a niti je lijepo šetati sam ulicama mog grada.“

Trifunović očekuje da će se prosvjedi nastaviti, vjeruje da će i dalje biti ogroman broj ljudi kao i dosad, da će pritisak i dalje trajati i da će se moći održati ta jednotjedna dinamika:

„Ovo mora donijeti neki rezultat, makar da se ispuni tih pet zahtjeva koje su građani uputili vlasti. Iskreno se nadam da će ljudi ostati strpljivi i da neće odustati. Sad je trenutak.“

Prosvjedi su se iz Beograda proširili na još desetak gradova širom Srbije, a plan je svake subote upozoravati na lošu situaciju u državi. FOTO: Milos Tesic/ATA Images/PIXSELL, M.M./ATAImages/PIXSELL

Hrvatsko društvo filmskih djelatnika dalo je podršku kolegama iz Srbije koji su se, kako su objavili na Facebooku, ‘’pridružili masovnim prosvjedima građana ‘Srbija protiv nasilja’ u borbi za slobodu govora i pravednije društvo, čime su postali mete napada u parlamentu, medijima i društvenim mrežama. Oštro osuđujemo napade, uvrede i prijetnje koje su im upućene’’.

Glumica Ksenija Marinković, predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika, pojasnila je zašto su podržali svoje kolege:

„Dali smo podršku našim kolegama glumcima iz Srbije zato što smatramo da umjetnici, a posebno glumci koji su najizloženiji, uvijek promišljaju život i svijet oko sebe. Oni su izvanpolitički i izvanstranački, posao je umjetnika da reagiraju na svijet oko sebe. Kad igraš zločinca ili luđaka, moraš znati i kako on razmišlja, nama je u opisu posla da razumijemo, ali i da poznajemo dovoljno dobro ljudsku psihu, pa da stoga i reagiramo na stvari i događaje koje su u našem društvu loše. To što su glumci u Srbiji ‘targetirani’ nije dobro, osjetili smo da im trebamo dati podršku jer se imaju pravo boriti za sebe i za bolje društvo. Nikako nije u redu da zbog toga budu mete političkih napada. Ova naša podrška nikako nije političke prirode, glumci imaju jak glas i misle ih ušutkati. Međutim, to nije život ni svijet kakav želimo.“