Znanstvenici su razvili izvor energije koji bi omogućio astronautima da žive na Mjesecu tijekom dugih vremenskih perioda.

Program Artemis pod vodstvom NASA-e nada se da će postaviti postaju na Mjesecu do otprilike 2030. godine. Sveučilište Bangor dizajniralo je nuklearne gorivne čelije veličine maka kako bi proizvelo potrebnu energiju za održavanje života tamo. Profesor Simon Middleburgh s tog sveučilišta rekao je da je rad bio izazovan, ali i zabavan.

Mjesec, koji neki smatraju vratima prema Marsu, sadrži mnogo vrijednih resursa potrebnih za modernu tehnologiju. Kako se svemirska tehnologija brzo razvija, BBC je dobio ekskluzivan pristup laboratoriju Sveučilišta Bangor. Bangorski tim, koji je svjetski lider u području goriva, surađuje s partnerima poput Rolls Roycea, britanske svemirske agencije, NASA-e i Nacionalnog laboratorija Los Alamos u SAD-u. Profesor Middleburgh iz Instituta rekao je da time planira potpuno testirati nuklearno gorivo “u narednih nekoliko mjeseci”.

Na dijelovima Mjeseca temperature padaju na -248°C jer nema atmosfere koja bi zagrijala površinu. Sveučilište Bangor igra važnu ulogu u potrazi za drugim načinima proizvodnje energije i topline kako bi se održao život tamo. Istraživači su upravo poslali malu nuklearnu gorivnu stanicu, poznatu kao Trisogorivo, svojim partnerima na testiranje. Ova Trisogoriva stanica mogla bi se koristiti za napajanje mikronuklearnog generatora koji je stvorila tvrtka Rolls Royce. Generator je prenosiv uređaj veličine malog automobila i “nešto što možete pričvrstiti na raketu”, rekao je profesor Middleburgh. Sada će biti potpuno testiran i izložen silama sličnim onima koje djeluju na rakete koje se lansiraju u svemir, kako bi bio spreman za Mjesec do 2030. godine.

Sveučilište se nada da bi mikrogeneratori također mogli biti korišteni i ovdje na Zemlji, primjerice u područjima pogođenima katastrofama kada nestane električne energije.

Tim u Bangoru također radi na nuklearnom sustavu za napajanje raketa, a na čelu je doktorica Phylis Makurunje. Ona je rekla: “Vrlo je moćan – daje vrlo veliku potisak, guranje koje daje raketi. Ovo je vrlo važno jer omogućuje raketama da dosegnu najudaljenije planete.” Dr. Makurunje je rekla da nova tehnologija može gotovo prepoloviti vrijeme putovanja do Marsa.

Geopolitički autor i novinar Tim Marshall rekao je da je otkriće vezano uz gorivo korak prema globalnoj utrci prema južnom polu Mjeseca. Rekao je: “Siguran sam da će postojati mjesečeve baze u 2030-ima. Vjerojatno će kineska biti prva; vjerojatno će biti vođena od strane Amerike. Siguran sam jer mislim da velike sile ne mogu priuštiti da tamo ne budu, samo u slučaju da se dogodi ono što je vjerojatno ogroman napredak. “Stoga Kinezi razmišljaju o 2028. godini kao o vremenu kada će postaviti prvu opeku, vjerojatno simbolički kako bi rekli da su prvi. Ali do početka 2030-ih, obje će imati bazu. “Vjeruje se da ima titanija, litija, silicija, željeza i mnogih drugih minerala koji se koriste za sve vrste tehnologija 21. stoljeća. Stvarna količina je nepoznata… ali većina tvrtki ima povjerenja da je dovoljno da to ekonomski opravda.”

Upozorio je da bi stvari mogle postati komplicirane kako se svemir komercijalizira, pozivajući se na zastarjele svemirske zakone. “Pravila ceste, takva kakva su, napisana su 1967. godine. Dakle, bez ažuriranih zakona dogovorenih od strane Ujedinjenih naroda, malo je slobode za sve – i to nosi opasnosti. “Jer ako nemate smjernice unutar kojih trebate djelovati, tada će se jasna konkurencija koja će se dogoditi odvijati bez pravnog okvira.”