Izložba “Skulptura i nagost – tjelesnost i erotika u djelima Ivana Meštrovića”, koja se otvara 26. siječnja u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), predstavit će opus velikog umjetnika kao rijetko dosad – kroz prizmu značenja nagoga tijela i erotskih čitanja.

Tema je obrađena kroz 69 izloženih Meštrovićevih skulptura i crteža nastalih u širokom vremenskom rasponu od bečke studentske faze do poslijeratnog razdoblja.

Djela su za izložbu prikupljena iz zbirki nasljednika Ivana Meštrovića i fundusa AtelijeraMeštrović iz Zagreba, Galerije Meštrović iz Splita, Gliptoteke HAZU, zagrebačkog Kabinetagrafike HAZU te splitske Galerije umjetnina.

“Tema tjelesnosti prikazana je u različitih aspektima, a jedan od njih je erotika koja je dosad bila samo djelomično interpretirana i nikada nije bila ovako cjelovito istražena kroz tekstove i postav”, rekla je za Hinu Barbara Vujanović, koja je uz Zoranu Jurić Šabić i Dalibora Prančevića autorica izložbene koncepcije.

Izložbom se istražuju tri teme, nelagoda tijela i pojam drugačijeg, odnos spram antike koju interpretira sukladno svojim interesima i interpretacije njegovog djela s polazišta autobiografskog čitanja, dodala je.

Objasnila je kako te teme u likovnom postavu Filipa Beusana nisu odvojene, a uz u Gliptoteci će se, uz pomoć osvjetljenja dati snažni akcent na tijela žena i muškaraca.

Meštrovićevo stvaralaštvo promatra se kroz tri čitanja, koja se u izložbenom narativu isprepliću,, dok su u katalogu predstavljeni zasebno, kroz tri teksta – “Nelagoda tijela (Tenzije u prikazu: starost, erotizirani pathos, drugačija spolnost, neposredna putenost” Dalibora Prančevića, “Između dva Erosa i dvije Afrodite – klasično poimanje tjelesnosti” Barbare Vujanović i “Požar čula” Zorane Jurić Šabić.

Meštrovićeve skulpture šokirale publiku

Prva cjelina obrađuje radove s različitim problematikama nagosti, estetike ‘ružnoga’ i afirmacije drugoga, a obuhvaća prva desetljeća prošlog stoljeća dok je Meštrović stvarao u europskim kulturnim prijestolnicama, Beču, Parizu, Londonu.

 “Zbog frojdovskih postulata seksualnosti i potisnutih nagona u tom je smislu najproduktivniji bio bečki period, kada je Meštrović ostvario nekoliko tema prikazujući dekadenciju ili ostarjela tijela, što je šokiralo ondašnju publiku”, rekao je Dalibor Prančević za Hinu.

Jedna od skulptura koje su provocirala publiku u Beču i Londonu bila je “Udovice”, koja prikazuje dva ženska lika u nježnom zagrljaju, a na istu je temu sačuvano nekoliko crteža.

Prančević kaže kako se na izložbi bavi provokativnijim dijelom Meštrovićevih djela “koja nisu nužno erotična, ali nam golicaju maštu na drugačiji način”.

Autobiografski elementi u Meštrovićevim djelima

 Cjelina Zorane Jurić Šabić prikazuje dio Meštrovićeva opusa posvećenog ženskim aktovima, skulpturama i crtežima iz dvadesetih godina, koje su dio Meštrovićeve biografije i mogu sesadržajno interpretirati poznavanjem specifičnih okolnosti i emocionalnih previranja unutar kojih se umjetnik našao.

“Ideja izložbe bila je prikazati sve različite aspekte tjelesnosti i čulnosti u djelu Ivana Meštrovića, a kada se zadire u umjetnikovu intimu nemoguće je izbjeći autobiografski element”, istaknula je Juriš Šabić.

Meštrovićev opus obilježile su tri žene – prva i druga supruga, Ruža i Olga, te fatalna umjetnica Ružena Kvoščinski, o kojoj je, kao platonskoj ljubavi, pisao u svojoj autobiografiji “Vatra i opekline”.

“Meštrović se u knjizi referirao na intenzivno emocionalno razdoblje, u razsponu deset godina kojemu prilazi s odmakom, te otkrio sasvim osobno poimanje žene i svoje shvaćanje umjetnosti”, napomenula je za Hinu.

Barbara Vujanović u svom poglavlju obrađuje djela Meštrovićeva tzv. zagrebačkog razdobljate ranija i kasnija razdoblja, u kojima je moguće iščitati bliskost s antičkim poimanjem tijela, a sukladno suvremenim tendencijama europskoga neoklasicizma i ostalih stilskih tendencija.

Kao jedan od njih izdvojen je motiv Venere Pudice, forme u kojoj Venera prekriva svoje spolne organe.

“To je gesta stida, ali i izazivanja pažnje, što je vidljivo na nekoliko Meštrovićevih skulptura u raznim varijacijama”, napomenula je Vujanović.

“Mitološke teme bile su zanimljive i nakon Drugog svjetskog rata, kada su umjetnici reagirali na ratne užase i to se iskustvo kao katarza prepoznaje u antičkim junacima”, ustvrdila je.

Recenzent Joško Belamarić ocijenio je da su ta izložba i katalog, s tri vrsna priloga u kojima se da capo razmatraju brojni formalni i ikonološki aspekti Meštrovićevih aktova, “značajan doprinos poznavanju jednog od ključnih mjesta umjetnikova ukupnog opusa“.

 “Golem raspon različitih izraza kojima je umjetnik opisivao muško i žensko tijelo možda bi nam dao za pravo ustvrditi da on tijekom svog dugog djelovanja nije mijenjao stilove, nego načine stilizacije”, ustvrdio je.

Filip Beusan je autor likovnog postava i prostorne koncepcije, grafičko oblikovanje opreme izložbe i kataloga napravio je Viktor Popović, a autor fotografija je Zoran Alajbeg.

Izložba će biti otvorena do 26. veljače, a njome bi trebao započeti novi tematski ciklus predstavljanja Meštrovićeva opusa.