01. ŠKRTICE ‘ŠKRTICE’ (LAMPSHADE MEDIA): Velikodušne Škrtice

Škrtice su rock bend koji ima sve predispozicije nazvati se supergrupom jer se sastoji od muzičara koji su stasali u nekim drugim rock bendovima. Na prvom mjestu bez sumnje je Zoran Kostić Cane, frontmen Partibrejkersa koji se upustio u ovaj izlet izvan matične grupe očito iz osobnog gušta. Tu je i jedan od najcjenjenijih beogradskih producenata i član sastava Jarboli Boris Mladenović na gitari, Vladimir Kolarić iz grupe Veliki prezir na još jednoj gitari te Boško Mijušković na basu i Danilo Luković na bubnjevima iz grupe Straight Mickey and the Boys. Svi su poput dobro podmazane mašine ponudili čvrst i odličan rock album. S obzirom na specifičan Canetov vokal, paralele s Partibrejkersima su neminovne, ali Škrtice zvuče kako bi zapravo Partibrejkersi trebali zvučati danas, samo što to onda više ne bi bili Partibrejkersi kakve smo zavoljeli i na kakve smo navikli. Upravo u tom grmu leži prednost i veličina Škrtica jer su nam ponudili svjež i odlučan rock album za sve istinske ljubitelje dobrog rocka. Nema tu puno mudrosti nego čisti, esencijalni rock zvuk britkih Canetovih tekstova, odličnih i nabrijanih gitarskih rifova i sjajnih aranžmana zapakiranih u izvrsne pjesme. Iako objavljen krajem godine, Škrtice su nam dali jedan od najboljih rock albuma u regiji 2016.

02. JURICA LEIKAUFF ‘RUSH’: Vrhunska svirka i odličan groove

Postoji jedna sjajna scena u Zagrebu koja je nepravedno iz nekog razloga stalno u sjeni, a zapravo bi trebala biti pod najjačim reflektorima obasjana zbog izuzetno talentiranih i nerijetko akademski obrazovnih glazbenika koji stvaraju vrhunsku glazbu i to iz vlastita zadovoljstva. Među tim glazbenicima našao se i Jurica Leikauff, klavijaturist Prljavog kazališta i svojevremeno član pratećeg sastava Dina Dvornika. Ukratko, Leikauff je napokon dočekao da dođe do izražaja i ponudi nam svojih devet pjesama koje su fenomenalna mješavina funka, jazza i soula, uz odličan groove koji vas tjera na kontinuirano gibanje. Devet sjajno sročenih instrumentala predstavljaju Leikauffa kao vrsnog skladatelja i aranžera koji kao da još uvijek čeka pravu šansu da konačno dođe do izražaja. Ovaj album bez sumnje je odličan uvid u njegov talent i glazbene ideje s nekoliko briljantnih pjesama, u čijoj realizaciju su mu pomogli Igor Geržina, Davor Doležal, Miron Hauser, Ivica Premelč, Zoran Jaeger, Dubravko Vorih, Franciska Fis, Mario Bočić i drugi. Valja spomenuti i odličnu produkciju albuma koju su uz Leikauffa napravili Nikola Jerković (The Bonebomb) i Ljubomir Kraljević. Jedan od boljih instrumentalnih albuma koji se pojavili u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina.

03. ZELE ‘INTERNAL WAVES OF LOVE’ (CROATIA RECORDS): Valovi dosade

Sead Lipovača Zele na glasu je već “zadnjih sto godina” kao jedan od najboljih i svakako najvažnijih rock gitarista ovih krajeva. Poznat po heavy metal grupi Divlje jagode (s kojom je objavio deset albuma), Zele je paralelno sviruckao i za sebe. Tako je 1993. objavio svoj prvi samostalni album ‘’Magic Love’’, a ovih dana i drugi ‘’Internal Waves of Love’’. Album je snimljen na relaciji London – Gothenburg – Zagreb u suradnji s gitaristom Kingom Diamondom i producentom Andyjem LaRocquom, a poseban gost bio je dugogodišnji pjevač grupe Black Sabath Tony Martin. Rezultat je dosadan gitaristički album koji mogu obožavati samo ljubitelji zavijanja električnih gitara uz neprekidna soliranja. Nema sumnje da će mnogi ljubitelji hard rocka biti oduševljeni, ali album je mogao biti inovativniji, originalan, maštovitiji i primjereniji 2016., a ne heavy metalu 80-ih. Ima čovjek znanje, odlično svira i jasno je da je snimio album za vlastiti gušt, ali možda se ipak trebao okrenuti sadašnjosti i napraviti korak naprijed, a ne korak nazad.