Davor Doležal „Strange Beauty“ (Croatia Records): Jazz album pun topline i neobične ljepote

Gitarist, skladatelj i aranžer Davor Doležal surađivao je s brojnim glazbenicima u Hrvatskoj tijekom proteklih dvadesetak godina, a poznat je publici sklonoj profinjenom sviranju gitare. Unatoč brojnim izletima izvan zone jazza, pa je tako par godina bio i član pratećeg sastava Josipe Lisac, jazz je ipak, čini se, njegova najveća ljubav. Još je 2016. godine osvojio Porina u kategoriji Najbolja jazz skladba sa svojim tadašnjim sastavom 4in3+1, a posljednjih godina aktivan je član jazz sastava B’s FUNstallation Zvonimira Bajevića. Nakon svih tih suradnji, ali i povremenih izleta u skladateljske vode, Doležal je napokon objavio prvi samostalni album „Strange Beauty“. To je izuzetno topao album na kojem je pokazao svoje skladateljsko i aranžersko umijeće, ali i suradnicima prepustio više nego dovoljno prostora za njihove vrhunske vještine, jer riječ je o prekaljenim glazbeničkim imenima. Doležal svojom gitarom pripovijeda tople ljudske priče i to čini, reklo bi se, bez greške. Međutim, kao i većini hrvatskih jazz glazbenika i skladatelja, Doležalu nedostaje taj jedan jako potreban glazbeni pomak, hrabrost da zakorači u neki novi jazz, a ne da godinama dokazuje vrhunsku glazbenu razinu svoje svirke. Sve je na tom albumu na svom mjestu i ne bi bilo pošteno pisati o nedostacima jer ih, zapravo, i nema, ali svejedno nedostaje „ono nešto“ da Doležala i njegovu ekipu izdvoji i podigne na jedan viši nivo, jer jasno je da oni to mogu i trebaju tome težiti.

Tamara Obrovac Quartet „Nuvola“ (Cantus): Povratak korijenima

Albumom „Nuvola“ Tamara Obrovac je sa svojim Quartetom odlučila obilježiti 25 godina zajedničkog muziciranja, ali što je još važnije, poslati posthumno pismo svom ocu Ivanu Obrovcu koji je preminuo 2019. godine. Na albumu je radila ista ekipa s kojom je predstavila svoje viđenje jazza prožetog istarskim melosom na albumu „Ulika“ 1998. godine: Matija Dedić na klaviru, Žiga Golob na kontrabasu i Krunoslav Levačić na bubnjevima. Pjesme s albuma „Nuvola“ nevjerojatno se tečno nastavljaju na „Uliku“ i prikazuju Tamarin Quartet u njegovu najboljem izdanju. Ona je i dalje onaj nezaustavljivi vokalni i skladateljski dinamo iz kojeg pršti Istra na sve strane. No kao da se obraća svom pokojnom ocu želeći mu pjesmom reći sve što nije stigla za života, čak kada i ne koristi riječi već samo svoj glas. Pritom kao da su Dedić, Golob i Levačić povezani s Tamarom nekom nevidljivom jazz silom pa pjesme djeluju kao fenomenalna improvizacija iako to zapravo nisu. I upravo je u tome čar ovog albuma i veličina jazz izraza Tamare Obrovac i njezina kvarteta. Koliko god njezine ostale suradnje – s Transhistria Ensembleom, Epoque Quartetom, Transadriatic Quartetom ili Jazz orkestrom HRT-a – nisu manje važne ili snažne, toliko je Tamara Obrovac Quartet ono što ona doista jest, bez začina, ogoljena i prirodna. Prekrasan jazz album kojim nas je Tamara Obrovac ponovo podsjetila na poziciju prve dame jazza u Hrvatskoj.