Nakon što je 22. ožujka Zagreb i okolicu pogodio potres, dobar dio ljudi potražio je neku radiostanicu ne bi li čuo što se doista dogodilo, ima li mrtvih i ranjenih, kakve su štete i je li organizirana kakva pomoć za unesrećene. U Hrvatskoj je program radiostanica iznimno slušan, postoji navika da se svakodnevni poslovi obavljaju uz glazbu i priču s radija. Međutim, brojne radiostanice postale su formatirane pa glazbeni urednici, kao i radijski voditelji, više ne mogu previše utjecati na izbor glazbe. Dobrih radijskih voditeljica i voditelja sve je manje, ali još uvijek postoje oni zbog kojih se neka radiostanica uopće sluša.

To su najčešće ljudi koji svoj posao rade s velikim zadovoljstvom, ne razmišljajući o njemu kao poslu i radnom mjestu, već više kao životnom pozivu, i to zbog specifične simbioze s radijem kao medijem. Toliko su se s njime saživjeli da će i u trenucima najveće katastrofe, panike ili nesreće biti na raspolaganju da uskoče u eter i budu tu za slušatelje.

Slavin Balen, doajen među radijskim voditeljima, na dan potresa, 22. ožujka, trebao je biti dežuran na svojoj matičnoj radiostanici Radiju 101. Nakon proživljena šoka prvog udara, Balen je nazvao direktora radija Igora Horvata s kojim je ubrzo došao na radno mjesto i započeo svoju ranojutarnju nedjeljnu šihtu. „Sa mnom je bio novinar Tibor Obradović, a naša v.d. programske direktorice Petra Blažina koordinirala je aktivnost i prenosila nam naputke javnih službi. Svakih desetak minuta, uz uobičajenu glazbu, prenosio sam nužne obavijesti, upozorenja nadležnih službi i savjete o ponašanju tijekom i nakon potresa, dok je kolega Tibor sa svih strana sakupljao vijesti. Sa slušateljima smo bili u stalnom kontaktu, zanimalo nas je kako su i gdje su. U 13.30 zamijenila me je mlada kolegica Nina Trumbić, koja se odlično nadovezala i zadržala mirnoću i profesionalnost. Kako su slušatelji kasnije komentirali, naša aktivnost smirila ih je uslijed najjačeg potresa koji je u posljednjih 140 godina pogodio glavni grad Hrvatske“, prisjetio se Balen svog neuobičajenog radnog dana. Pitali smo i njegovu radijsku kolegicu Renatu Belc Krog koliko je zapravo teško obraćati se slušateljima u situaciji u kojoj i sami strepe za svoje i zdravlje svojih bližnjih, i ne znajući što se točno događa.

„Kako kaže stara radijska poslovica, slušatelj je uvijek u pravu, što nekako znači da nam treba biti na prvom mjestu. U vremenima općeg straha radijski voditelj treba, koliko može, stati na loptu, ne širiti paniku i dezinformacije. Naravno da se brineš i za svoju obitelj, ali kad si na poslu, isto kao i sve dežurne službe, koncentriraš se na svoj posao i ljude koji te slušaju. Imala sam sreću da ipak nisam radila tog kobnog 22. ožujka, iako inače radim nedjeljom, tako da je teret potresnog vođenja preuzeo kolega Slavin Balen. Kako smo na poslu bili podijeljeni u timove, cijeli tjedan u kojem je, znamo svi, dosta drmalo, najviše se tresao kolega Marko Tomšić-Šaman.“

Još je jedna zagrebačka radiostanica tih dana građanima bila i te kako velika informativna pomoć. Riječ je o Yammat FM-u, a jednog od njegovih popularnijih glazbenih urednika i voditelja Dinu Milića priupitali smo kako se nosi sa stresnim situacijama poput potresa ili karantene. „I te su situacije prirodan dio života. Svi se adaptiramo na ova čudna vremena onim snagama koje imamo. Iako dugo radim ovaj posao, ponekad se dogodi da zaboravim na to da itekako djelujemo na slušatelje. Podsjetili su me zato mnogi kroz poruke i susrete ovih dana, mnogi su zahvaljivali meni i kolegama jer smo im kroz glazbu i razgovor u eteru pomogli da se koliko-toliko opuste i odmaknu od stresa. Na kraju krajeva, ti isti slušatelji su i meni bili utjeha. Još više sam uz njih i njihove komentare osvijestio važnost radija i glazbe te naše povezanosti kao ljudskih bića“, rekao je Milić. Posebnu pažnju posvećuje odabiru glazbe.

„Ako ne uživam u glazbi koju puštam, onda vjerojatno neće ni moji slušatelji. Trenutna situacija djeluje, naravno, i na mene, tako što podsvjesno utječe na moj izbor  glazbe, ali nema velike analize i tima savjetnika koji nameću što bi u datome trenutku bilo potrebno emitirati. Meni i kolegama to je prirodni, organski proces, nekako znamo koja bi glazba bila najbolja u trenutku. Ako pada kiša, neću automatski puštati ‘Here comes the rain again’; jer bi to bilo prejednostavno“, zaključio je Dino Milić. Nerijetko se dogodi da se neki radijski glazbeni urednik ili voditelj u eteru zahvaljuje nekoj slušateljici ili slušatelju na neočekivanom poklonu, jer slušatelji znaju biti i te kako zahvalni na dobrom radijskom programu. Kako nam je potvrdio Milić, taj je odnos uzajaman pa mu podrška slušatelja puno znači:

„Svakako da je podrška važna. Pratim reakcije, svjestan sam i očekivanja, međutim, nije mi prioritet ispunjavati ih; to je, uostalom, nemoguće. Nisam osoba koja iščitava tablice i grafove, no zanima me kako ljudi reagiraju i čini mi se da po tome pitanju mogu biti zadovoljan i zahvalan.“

Posao radijskog voditelja je stresan, o čemu je Dino Milić s Yammat FM-a rekao:

„Snagu crpim iz činjenice da radim ‘posao’. Namjerno sam stavio navodnike jer je u pitanju ‘posao’ koji volim, tako da mi nije teško. Naprotiv, jako mi je lako, naročito u okruženju svojih kolegica i kolega te svjesnosti da mnogi ljudi uživaju u našem zvuku, glazbi i priči. U tom smislu osjećam se vrlo zadovoljno. O svojoj ulozi psihijatra nikad nisam razmišljao, jedino nikad ne namećem prisilni, ako baš hoćete formatirani, ‘feel good’ optimizam, mislim da slušatelji vole čuti prirodno ponašanje u eteru.“

I njegova kolegica Renata Belc Korg slaže se s konstatacijom da je to više od posla jer snagu crpi iz ljubavi prema radiju kao mediju. Istaknula je još jednu bitnu prednost: „To je mogućnost da barem nešto promijeniš i nekome pomogneš, bez obzira na to je li riječ o, primjerice, pronalasku psa, ključeva ili pomoć i podrška nekoj humanitarnoj akciji.“

Međutim, takvih radijskih voditelja, koji ne forsiraju dobro raspoloženje niti se trude pod svaku cijenu ugoditi svima, sve je manje.

Urednici na Drugom programu Hrvatskog radija i Radio Sljemenu posebno su se trudili u ovom periodu puštati glazbu koja podiže raspoloženje bez obzira na desetljeće i stil stvari i koja nije depresivna i tmurna. HR2 / Radio Sljeme ističu se među radijskim postajama upravo po odabiru glazbe koja nije recentna top lista koja se svima jednolično nameće (formatirana glazba) i gdje se iste stvari vrte i po 6-7 puta dnevno. Danas kad se premalo značaja daje dobrim glazbenim urednicima koji i dalje biraju muziku prema atmosferi dana, općoj klimi ako se nešto dogodi u društvu, emisijama, temama razgovora s gostima i sl., i ne puštaju stalno iste nasnimljene liste formatirane glazbe, naši su sugovornici potvrdili tezu kako se premalo važnosti daje upravo glazbenim urednicima, koji zapravo prema glazbi koju biraju vrlo često stvaraju cijelu atmosferu dana / večeri jednog slušatelja. Mnogo građana svih generacija sluša HR2 i Radio Sljeme upravo iz tog razloga što mogu čuti starije domaće i inozemne šlagere, zabavne i jazz evergreene, soul, funk, pop i disco iz 70- ih i 80- ih godina prošlog stoljeća, ali i dobre šansone i kantautorsku glazbu.

Branko Vurušić doajen je među glazbenim urednicima Hrvatskog radija, na HR2 radi jednom tjedno, a na Sljemenu četiri puta tjedno pa tvrdi da je meritorniji za Sljemensku glazbu nego za Drugi, a srijedom uređuje izvrsnu glazbenu noćnu emisiju na Sljemenu „Mjesečeve sjene“.

„Svakako da na moj izbor utječe moj glazbeni ukus. Hrvatski radio ima taj privilegij da ne mora nužno biti komercijalan i obavezu da prati te promiče hrvatsku glazbenu scenu. Unutar tih vrlo širokih okvira svaki glazbeni urednik ima i više nego dovoljno prostora za svoje viđenje vrijednoga, za glazbu po svom ukusu i stvaranje nekog svog osobnog glazbenog potpisa. Dobra glazba je uvijek terapija. Na Sljemenu kao zagrebačkom radiju u situaciji dvostruke nepogode bilo je gotovo pa nužno ‘vudriti brigu na veselje’ i što je više moguće glazbom izmamiti pozitivnu emociju kontra tmurne zbilje svakodnevice“.

Vurušić smatra da će radio kao iznimno žilav medij preživjeti i nadživjeti sve trendove, da će trendovi dolaziti i odlaziti te da će glazbeni urednici opstati samo u javnom mediju i na neprofitabilnim postajama poput Radio Studenta. „Daje nam se premalo na važnosti. Rad dobrog glazbenog urednika uživo je često ono što stvara razliku između dobrog i odličnog radijskog sadržaja, iako za programske okvire i zadavanje istih postoje ljudi na rukovodećim položajima. To samo oni mogu odgovoriti. Osobno mislim da uvijek može bolje i da je strašno teško svirati za svakoga ponešto jer to vrlo brzo može postati za nikoga ništa. Teško, ali ne i nemoguće. Upravo takav, ‘eklektičan odabir’, s glavom i repom, kao smislena cjelina, ultimativni je izazov za svakog glazbenog urednika. Najgore je kad se glazba nabaca ‘kao lopatom’. To može svatko“, napominje Branko Vurušić.

„Za slobodu, svoj prostor u već spomenutim okvirima određenih obaveza javnog medija, se uvijek treba izboriti, ali i željeti ju. Kao što sam već rekao, imamo privilegij da slobodno biramo glazbu neopterećeni komercijalnošću. Upravo taj privilegij nam je i najveća obaveza. Najbolji savjet na temu slobode glazbenog odabira davne ’94. mi je dao kolega Ante Batinović. Na moje pitanje smijemo li svirati ‘sve’ (ovo ‘sve’ se odnosilo na razne vrste glazbe) odgovorio je: ‘Smiješ svirati doslovno sve, ali moraš imati razloga za to’. Dakle, u poziciji smo da smijemo biti kreativni i slobodni. Razloga ima i više nego dovoljno“.

Dinko Komadina glazbeni je urednik na HR1, HR2 i Radio Sljemenu dugi niz godina, između ostalog uređuje i „TOP 20“, a odlikuje ga vrlo široki glazbeni ukus.

„Osobni glazbeni ukus, svakako, jest bitan jer iz njega krećem u kreiranje – biranje glazbe koja će se zavrtjeti u eteru. Međutim, na kraju ne bude dominantan. Naime, pri odabiru – uzimam u obzir kojem profilu slušateljstva se ‘obraćam’ glazbom, u kojem terminu (jutarnjem, popodnevnom, večernjem ili noćnom) i na kojem kanalu/programu (HR1, HR2, Sljeme). Ravnajući se po tim smjernicama, ne biram isključivo samo onu glazbu koju bih slušao u „svoja četiri zida“, nego svoj odabir „rastegnem i proširim“. Pritom, čitavo vrijeme „osluškujem puls“ naših slušatelja…dakle, onu povratnu informaciju koju dobivamo od njih – što bi oni željeli čuti“.

Slaže se da glazba ima terapijsku funkciju i da je u stvari ona najbolja terapija, a upravo se u ovom razdoblju to pokazalo važnim – puštati kvalitetnu glazbu: „Barem se, na prvi pogled, čini da je tako. Pogotovo uslijed „pandemije radijskih postaja“ koje glazbu vrte formatirano. S druge strane, imam dojam da upravo takvo (sveopće) stanje ide nama u korist. Naime, pokazuje se da još uvijek čovjeka koji smisleno bira pjesme ne možeš (potpuno) zamijeniti računalnim programom koji glazbu bira nasumično. Pritom želim naglasiti da, po tom pitanju, nije samo HR2 u tom ‘điru’. Tu je i HR1, a pogotovo Radio Sljeme koji je, tijekom minulih desetljeća, tu svoju glazbeno-zvučnu sliku pretvorio u svoj brand te, upravo na njoj, izgradio svoju jedinstvenost i prepoznatljivost. I još nešto… Uz antologijsku glazbu iz tih prošlih vremena, u eter redovito puštamo i nove svježe zanimljive izvođače. Moglo bi se reći, od Billie Holiday do Billie Eilish“, pojašnjava Dinko Komadina, ističući kako još uvijek imaju rijetku i baš zato dragocjenu privilegiju da rade ono što vole. „Ovo je najbolji i najljepši posao na svijetu. Let the music play!“

Glazbena urednica na Hrvatskom radiju Jelena Balent ima dugi staž i kao jazz-pjevačica, a ne samo kao ‘još jedna od urednica s diplomom Muzičke akademije’. Njezino specifično glazbeno obrazovanje i ukus prepoznati su brzo kao prednost u uredničkom poslu. „Za glazbeni potpis naših odabira uvelike igra važnu ulogu glazbeni ukus, i to svakog pojedinog urednika. Autorskom potpisu pridonosi ukus, poznavanje glazbe, ali i način povezivanja te asocijacije koje me vode iz pjesme u pjesmu, iz bloka u blok…to je jedna prekrasna igra u kojoj mogu upotrijebiti sva svoja stečena znanja na Muzičkoj akademiji, iz bavljenja glazbom u praksi, te ponajviše iz iskustva koje sam stjecala u radu na radiju. To je bogata paleta koju stvaraš kad staviš slušalice i kreneš u avanturu zvanu – svirajmo na radiju. Od mojih početaka s kraja prošlog stoljeća mentori su me učili baš suprotno onome što je postao današnji standard – beskrajna ponavljanja koja graniče sa ispiranjem mozga na modernim formatiranim radio postajama. U jednoj našoj ‘šihti’ – živom programu od cca 6 sati – ideal je bio ugodno, lijepo, edukativno voziti glazbenu listu te se baš ponavljanje pjesama i izvođača smatralo nedostatkom mašte i znanja. Meni se to pravilo sviđa i danas pa ga i nadalje koristim!“, naglašava Jelena Balent.

Slaže se s time da je glazba posebice na radiju jako važna jer u većini programa ispunjava puno više prostora od govornih sadržaja. „Terapijski pristup je uvijek dobrodošao, a posebice je odigrao ulogu u ovom vremenu boravka u izolaciji. To je još jedan segment u našem poslu koji je jako prisutan kad izrađujemo playliste ili radimo uživo. Stvaranje ugodne atmosfere koja bi odgovarala svim potencijalnim slušateljima. Zahtjevnima i manje zahtjevnima, onima koji slušaju radio na poslu, kod kuće, u automobilu. Definitivno se premalo daje važnosti/priznanja glazbenim urednicima. Oni kao takvi, u svojem izvornom obliku postoje na žalost još samo na HRT-u. Razvoj digitalnog ukida mnoga značajna zanimanja, a među njima je bojim se i ovo naše. No, taj autorski i ljudski pristup je po meni nezamjenjiv. Ni jedna mašina ili kompjuterski program ne može zamijeniti dobrog glazbenog urednika. To se jednostavno čuje u eteru“.

Jelena Balent vjeruje da će tako ostati, iako to uvelike ovisi i o programskim odrednicama koje predlažu glavni urednici pojedine mreže. „Te su sfere ponekad iznad naših odluka, no mi se uvijek nekako domislimo i radimo najbolje što možemo kako bi zadovoljili slušatelje, zadane okvire programskim shemama, ali i svoje osobne ukuse, stavove, ideale i potrebu za edukativnim i raznovrsnim glazbenim programom koji stvaramo. Bojim se da je Hrvatski radio posljednje utočište u kojem se može raditi na takav način. Pod time mislim na status ‘glazbeni urednik’ i brojne mogućnosti koje Hrvatski radio nudi za ovakvo zanimanje. A na slobodi i kreativnosti se uvijek treba raditi. Toga nikad dovoljno!“, ističe Jelena Balent.

Kada na Radio Sljemenu u eteru čujete blok stvari iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, za mnoge generacije i danas najpozitivniju ‘mjuzu’ koja je ikada postojala, gotovo je sigurno da je u ‘šihti’ glazbeni urednik Maro Market, iako to nije jedina vrsta glazbenog žanra kojeg pušta i cijeni.

„Moj je glazbeni ukus vrlo šarolik i s te strane mi odgovara glazbeni okvir Radio Sljemena koji je uvijek gajio evergrinsku glazbu, stare rock standarde, glazbu različitih svjetskih jezika, kantautorsku i šansonjersku scenu i aktualne hitove koji se uklapaju u cjelokupni niz. Tome doprinosi i činjenica da nekoliko nas kolega kreira glazbeni program i samim time svi mi svojim iskustvom i znanjem doprinosimo širokoj i raznolikoj glazbenoj ‘slici’“, tumači Maro Market, koji uz sljemenski program uređuje i neke emisije na Drugom programu HR- a, ali i u njegovom Dramskom odjelu.

Slaže se kako se radio u doba Corone i potresa ponovno vratio u domove te odigrao značajnu ulogu u obrani od depresije i olakšao život u novonastaloj situaciji. „S glazbom se može krenuti od samog buđenja za dobar početak jutra, nakon toga ploviti s njom tijekom cijelog dana sve do spuštanja u svakodnevni ritual lijepih snova. Ima puno profesija o kojima se malo govori u javnom prostoru osim kada nešto pođe po zlu. Na sreću, nitko neće stradati od glazbenog broja. S druge strane posao glazbenog urednika suočen je pojavom virtualne inteligencije, ali to je slučaj i u mnogim drugim zanimanjima. Mislim da ima prostora da se o radijskom programu piše i govori u srodnim medijima, za okruglim stolovima ali i na samom radiju, naročito o onim dijelovima programa koji imaju trajnu vrijednost. Smatram da bi na Radio Sljemenu trebali zadržati raznoliki glazbeni sadržaj, prvenstveno zbog činjenice što publika danas poznaje i razumije glazbu. Glazba je lako dostupna preko internetskih kanala i radio bi trebao ponuditi nešto drugo, nesvakidašnje. Iz tog razloga izazov je napraviti glazbeni izbor koji će pored evergrinskih glazbenih okvira biti žanrovski i vremenski raznolik i koji će vrvjeti specifičnostima i posebnostima. Osim toga Hrvatski radio kao dio HRT-a i šire europske radijske javne mreže ima tu zadaću da bude dostupan različitim kulturološkim skupinama društva“, pojašnjava Maro Market.

„Iz mojeg iskustva Hrvatski radio je oaza za glazbene urednike kreativce koji osim biranja muzike u živom programu sudjeluju u montažama dugometražnih emisija dramskog, dokumentarnog, obrazovnog i kulturnog programa. Ta dva segmenta posla nadopunjuju jedan drugog i utječu na ukupnost ukusa i znanja i samim tim na slobodu i kreativnost glazbenog uređivanja. S druge strane, na Hrvatskom radiju djelujete u međugeneracijskom okruženju gdje svakodnevno susrećete iskusne radijske autore isto kao i mlade ljude koji tek stupaju na radijsko tlo. Zbog toga je presudno da upregnete sve svoje kreativne sposobnosti i zajedno s njima napravite dobru emisiju“, ističe Market.

Robert Krupa, glazbeni urednik na Drugom programu Hrvatskog radija, kaže kako mu je drago da je netko konačno u javnosti prepoznao važnost rada glazbenih urednika, no svoj glazbeni ukus pokušava balansirati s objektivnim izborom glazbe: „Glazbu biram za naše slušatelje. Moj glazbeni ukus se može i ne mora poklapati s glazbom koju vole slušatelji. Mislim da formatirana glazba ubija kreativnost. Smatram da glazba daje najveći pečat i prepoznatljivost svakom radijskom programu. Ne samo u ovako stresnim vremenima nego i u svim drugim situacijama, glazba je ta koja ublažava tugu i podiže raspoloženje. Što se mene tiče i dalje ću se truditi birati glazbu koja će zadržati slušatelje uz HR2“. Naglašava kako na Hrvatskom radiju još uvijek slobodno i kreativno rade svoj posao. „Nadam se da će tako i ostati, i da ćemo biti drugačiji od poplave ostalih formatiranih radija, što se tiče glazbe“, ističe Robert Krupa.

Davor Medaković, također je jedan od doajena glazbenog programa HR- a, autor, voditelj i producent mnogih sad već legendarnih glazbenih emisija (Svjetla pozornice, Hrvatska top lista, Po vašem izboru, Koncert poslije 8, Glazbena oaza, Mjesečeve sjene, AeroSoul), a od 2014. ima status voditelja-koordinatora glazbe na Drugom programu HR- a.

„Za glazbeni potpis HR2 i Radio Sljemena itekako je presudan glazbeni ukus nas nekolicine glazbenih urednika. Dok se na HR2 trudimo predstaviti najrazličitiju glazbu novije produkcije, uz naravno doziranje sveprisutnih hitova, mislim da više uživamo u tome što na razne načine pronalazimo glazbu koja svojom originalnošću i kvalitetom zaslužuje pozornost slušateljstva. Dakle, ne libimo se pustiti pjesme ne samo engleskog ili španjolskog jezika, već u našim programima možete glazbu sa svih krajeva i zakutaka svijeta“.

Slaže se kako nakon ovih zaista zahtjevnih i stresnih vremena glazba mora i jest biti neka vrsta terapije. „Ja sam upravo tom smjeru povećao broj relaksirajućih tema, tako se glazba koju inače baštini emisija Glazbena Oaza HR2 mogla naći i u ostalim dnevnim, a posebice večernjim terminima. Vjerujem da sam na taj način bar malo glazbom  djelovao terapijski. Danas se premalo važnosti daje glazbenim urednicima koji puno bolje mogu pogoditi pravu atmosferu pojedinog dijela dana, godine,i događaja koji se u društvu nametnu. Nema te formatirane playliste koja može bolje odgovoriti izazovima ovih zahtjevnih vremena od glazbenog urednika širokog obrazovanja i izoštrene glazbene estetike“. Siguran je kako će i u bliskoj budućnosti zadržati eklektički pristup odabiru glazbe na HR2. „Upravo ta odlika naš je najjači glazbeni brend. Glazbeni urednici na HR zasada su, a nadam se i u budućnosti, još uvijek u poziciji da mogu slobodno i kreativno raditi svoj posao i na neki način ostati originalni po svom prepoznatljivom izboru, tako i po raznolikosti žanrova i glazbenih pravaca iz kojih crpe inspiraciju prilikom stvaranja svog glazenog izbora“, zaključio je Davor Medaković.