Žen „Blender“ (Moonlee Records)): Odlični remiksi probrane selekcije autora
Svojim prvim albumom „I onda je sve počelo“, objavljenim 2013. godine, grupa Žen privukla je pažnju i u samom startu stekla zasluženo poštovanje. Jedinstven pristup skladanju s distorziranim gitarama, neuobičajenim soliranjima i ritmovima te magično privlačnim stihovima bio je dovoljno maštovit i kreativan da osvoje publiku u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Uslijedio je 2015. godine album „Jantar“ te 2017. godine i „Sunčani ljudi“. Nastupa širom Europe bilo je više i češće nego u Hrvatskoj, popularnost za jedan nezavisan bend poput njihova bila je neupitna, a kvaliteta izvanserijska. I baš zbog svega nabrojenog ideja da objave album s remiksima svojih dosadašnjih pjesama odličan je poslovni potez i još bolji podsjetnik na kvalitetu njihovih pjesama i u novim promijenjenim verzijama. Očito ne želeći ništa prepustiti slučaju, bend je pažljivo odabrao tko će remiksirati pjesme pa se na ovom albumu pojavilo jedno šaroliko, ali izuzetno kreativno društvo s izrazitim osobnim pečatima u svom radu, zbog čega su gotovo svi remiksi prepoznatljivi već na prvo slušanje, ali nevjerojatno privlačni i kvalitetni. Pocket Palma, Kimiko, Sun U, Damjan Morello, Andrea Giordani, Iv/An, Le Chocolat Noir, Zarkoff i Hikaro No Oto. Probrana selekcija autora s nezavisne scene koji su svojim beatovima i karakterističnim pristupima elektroničkoj glazbi već stekli određeni status, zbog čega će i njihova publika zasigurno s velikim interesom preslušati album remiksa grupe Žen. Odličan album s doista neočekivanim izborom suradnika i nastavak sjajne karijere i kreativnih poteza grupe Žen.
Vava „Escapism“ (Dallas Records): Kreativan bijeg od stvarnosti
Za one koji možda slučajno ne znaju, Vlado Simičić Vava je skladatelj, gitarist i producent iza kojega su ostale pjesme koje je stvarao s grupama Laufer, En face, E.N.I., Mone, Blagdan Band, Quasarr, Japanski premijeri, Paraf itd., kao i mnogih riječkih bendova s kojima je surađivao. Istovremeno, povremeno je radio pauze kako bi se posvetio stvaranju glazbe za svoju dušu pa je tako došao i do petog instrumentalnog izdanja koje je nazvao „Escapism“ i koje sadrži šest novih skladbi koje je najbolje opisao sam Simčić u prigodnom press materijalu: “Kako ne bih zaboravio vrijeme distopije koje smo živjeli tijekom ožujka, travnja i djelomično svibnja, odlučio sam raditi instrumentalne zabilješke. Bez ambicije da one postanu pjesme u pravom smislu riječi, tek sredstvo protiv zaborava. Ali kako su dani odmicali, tako su i te skice postajale i nešto više, gotovo samostalni organi kojima je trebalo udahnuti još malo života pa da postanu žive. U nekima sam zakoračio i u sasvim nove predjele, bio mi je itekako potreban bijeg od neobične stvarnosti u kojoj smo se svi zatekli.” Rezultat tog njegova bijega, odnosno instrumentalnih zabilješki, izuzetno je zanimljivo instrumentalno djelo kojim očekivano dominira gitara, odnosno njegovo istraživanje zvukova s gitarom uz skladanje zanimljivih, neuobičajenih skladbi ispunjenih gotovo opipljivom emocijom. Pritom se poslužio elektronikom kojom je „ofarbao“ zvuk i dodao pozadinu potrebnu da pojača emociju svojih zabilješki, uz odličnu produkciju koju je uz njega napravio Matej Zec. Pomalo komorno i eksperimentalno pa čak na momente i jednolično, ali začuđujuće privlačno.
Klinika Denisa Kataneca “Jada Jada” (Krava 22): Odličan album velikog autora
Kad je Denis Katanec prvi put zasvirao odnosno zapjevao te objavio debi album „Niktja Zorja“, dio publike bio je zgrožen njegovim glasom, a dio pozitivno zbunjen, no bilo je jasno da je na scenu stupio autor koji ima svoj stav, svoj stil i svoje ja. Iako je prvi album svejedno donekle bio traženje vlastita glazbenog izraza, njegov nasljednik „Rode“ potvrdio je nagađanja o izvanserijskom autoru i obradovao one koji su bili pozitivno zbunjeni. Njegov novi, treći album „Jada Jada“ uvjerljivo mu je najbolje ostvarenje do sada i predstavlja ga kao ozbiljnog, važnog i velikog glazbenog autora. Njegove su pjesme nesvakidašnje, stil neuobičajen, a glas nevjerojatno emotivan koliko god ga neki nazvali kreštavim ili meketavim. Smjestivši se stilski negdje između indie folka, alter rocka i kantautorskog izraza, Klinika Denisa Kataneca ovim je albumom postala jedna od najzanimljivijih novih hrvatskih rock grupa. Neuobičajena emotivnost Katanecova glasa, odlični tekstovi i izuzetno kreativni aranžmani svih 11 zrelih skladbi koje je ponudio na ovom albumu, doveli su ga među vodeće autore domaće rock scene. Treba svakako istaknuti i odličan prateći bend koji čine Branimir Norac na gitari, klarinetu i kao prateći vokal, Karlo Cmrk na basu, Vinko Vujec na bubnjevima i Eleonora Hill na violini i kao prateća vokalistica.
Komentari