Zdenka Kovačiček „Konstatacija jedne mačke“ (Dancing Bear Records): Učenica stare škole za novo vrijeme

Zdenka Kovačiček je jedna od onih umjetnica koje se ne predaju jer znaju da uvijek mogu više i bolje. Već odavno nosi titulu „žene za sva vremena“ po svojoj pjesmi iz 1999. godine. Tako se i ponaša, takve pjesme i pjeva. Novi album donosi pjesme koje unazad nešto više od godinu dana iznenađujuće dobro kotiraju u eteru hrvatskih radiostanica. Čak sedam novih pjesama koje je stvarala sa svojim suradnicima predvodi sastav Greenhouse Blues Band, potom njezin neizostavni dugogodišnji suradnik Marko Tomasović i niz vrhunskih glazbenika. Među spomenutih sedam singlova tako se našla i njezina suradnja s Mirelom Priselac Remi („Pozitivan primjerak“) i Davorom Gopcem („Jaka“), dok je jedan od novih singlova i pjesma „Tvoje usne“, suradnja s Matijom Cvekom. Zdenka Kovačiček je „stara škola“ i iskusna umjetnica koja zna kako osvojiti publiku, a s velikim dijelom pjesama na novom albumu u tome je ponovo uspjela. Glazbeni stilovi na albumu prelijevaju iz pjesme u pjesmu, zbog čega zapravo svaka od 12 pjesama zahtijeva određenu analizu, jer ne pliva u svim žanrovima jednako dobro i spretno. Zahvaljujući svojoj pratećoj grupi Greenhouse Blues Bandu, blues je na neki način bazičan u većini pjesama iako na momente svrati do soul funka („Stare fore“) koji joj savršeno leži – ili, još bolje, gospela – u pjesmi „Love Love Love“ s kojom je nastupila na Dori 2020. godine – u kojem možda i najbolje pliva. Sve ostalo je zapravo na neki način možda i nepotrebno podilaženje publici – koje jest odlično uspjelo, ali umjetnica njezina kalibra ne bi tako trebala pristupati glazbi. Drugim riječima, unatoč činjenici da je kroz karijeru doista šetala iz jednog žanra u drugi, bilo bi bolje da je album žanrovski ujednačen, a gospođa Kovačiček usredotočena na glazbene žanrove u kojima je najbolja, „Konstatacija jedne mačke“ je vrlo dobar album kojim je ponovo dokazala da je „žena za sva vremena“ koja zaslužuje daleko veću pažnju i poštovanje publike i medija nego što ih u ovom trenu dobiva.

NEP „Pop Not Pop (Songs For New Europe 1985 – 1989)“ (Fox & His Friends): Avangarda izvan vremena i prostora

Trebalo je punih 40 godina da se pojave poznavatelji glazbe koji znaju prepoznati kvalitetne projekte i ostvare davnu želju začetnika projekta NEP Dejana Kršića i prvi put objave njegove radove nastale tijekom 80-ih godina, i to na vinilu. Album „Pop Not Pop (Songs For New Europe 1985 – 1989)“ objavljen je zahvaljujući audio-arheolozima Željku Luketiću i Leriju Ahelu, sve cjenjenijim prepoznavateljima zaboravljenih bisera alternativne glazbene scene osamdesetih godina 20. stoljeća. Nagrađivani dizajner i povjesničar umjetnosti Dejan Kršić je na početku svoje kreativne karijere nekako paralelno s glazbom stvarao grafički dizajn, a NEP je bio audiovizualni projekt koji je izazivao pažnju znatiželjne publike, ali nažalost ne i diskografa kojima je ta glazba vjerojatno bila previše alternativna i čudna. Kršić se sa suradnicima – video-umjetnicom Gordanom Brzović, fotografom Janeom Štravsom i glazbenim kritičarom Nevenom Ćulibrkom – najviše bavio elektroničkim eksperimentima koji su djelovali kao logičan odgovor na pojavu slovenskih grupa poput Borghesije, Videosexa i Laibacha. Stoga ne čudi što na albumu gostuju pjevačica grupe Videosex Anja Rupel, producenti Janez Križar i Iztok Turk koji su bili zaslužni za produkciju Videosexa i Laibacha, kao i fotograf Jane Štravs koji je ovjekovječio Laibach na početku karijere. Kršićevi glazbeni eksperimenti zapravo su pionirski pokušaji stvaranja elektroničke glazbe kakva je tada bila u trendu širom Europe, ali uz vlastiti autorski dodir i nezaobilazni vizualni identitet koji je predstavljen krajem prošle godine na prigodnoj izložbi u Hrvatskom društvu dizajnera pod nazivom “NEP / Nova Evropa: Kunst ist Zeitlos – Europa endlos”. „Pop Not Pop…“ prvenstveno ima veliku povijesnu vrijednost jer radovi NEP-a nisu ostali ležati u prašini Kršićeve radne sobe, već su dostojno i prikladno objavljeni kao službeno diskografsko ostvarenje. Istovremeno, glazba NEP-a odličan je primjer hrabrog eksperimentiranja s novim glazbenim žanrovima u vrijeme kada je elektronička glazba počela dominirati radijskim eterom i klupskom kulturom, jer Kršić je ponudio svoje viđenje elektroničke pop glazbe kroz koju je odlično provukao specifičan politički iskaz i sve zapečatio provokativnim vizualnim identitetom. Riječ je o velikom i važnom diskografskom ostvarenju koje će pojedine slušatelje i danas ostaviti u čudu i bez teksta. Album je od kraja prošle godine već prisutan u trgovinama od Berlina do Japana, dok su neke pjesme s albuma pronašle mjesto u specijaliziranim radijskim emisijama i portalima širom svijeta koji su prepoznali vrijednost ove glazbe i cijelog projekta.