Zala & Gašper „4“ (Universal Music Croatia): Predivan album sanjiva popa

Zala Kralj i Gašper Šantl privukli su pažnju na Eurosongu 2019. kada su predstavljali svoju Sloveniju pjesmom „Sebi“ i osvojili 15. mjesto. Pritom su ih zapazili svi ljubitelji dream popa jer ako netko stvara lijepu sanjivu glazbu, onda su to upravo Zala i Gašper. Njezin mekan glas, pun emocija, savršeno sjeda na elektroničku downtempo podlogu koju je Šantl odlično skladao. Album se sastoji od objavljenih i neobjavljenih singlova na slovenskom i engleskom jeziku te četiriju novih pjesama od kojih „Box“ ima sve predispozicije zavladati svjetskim top ljestvicama. Početkom ove godine već su zabilježili nastup na prestižnom nizozemskom glazbenom festivalu Eurosonic pa se može pretpostaviti da je ovaj njihov nastupni album jedan lijep početak uspješne karijere koja je najbolje moguće počela. Zala i Gašper sjajno su se uklopili u aktualni trend retro synth popa, kako pjesmama na engleskom tako i na slovenskom jeziku. Budući da je bend Pocket Palma sličnim glazbenim izrazom u Hrvatskoj uspio u vrlo kratkom vremenu postići respektabilnu vidljivost i popularnost, uz dobar PR Zala i Gašper komotno bi mogli osvojiti publiku i u Hrvatskoj. Izvan Hrvatske sigurno hoće.

Noa „Iluzija“ (Menart): U okovima vlastitih iluzija

Elvis Sršen Noa već godinama pokušava napraviti nešto na domaćoj pop sceni. Njegov album „Iluzije“ objavljen krajem prošle godine presjek je njegova dosadašnjeg glazbenog stvaralaštva i predstavlja ga u svjetlu ozbiljnog pjevača i glazbenika koji se u namjeri da uspije na hrvatskoj pop sceni lagano putem pogubio. Trinaest pjesama, koliko ih je na ovom albumu, predstavlja sve njegove dosadašnje pokušaje da uspije i svima je zajednička ta jedna nota neodlučnosti u tjeranju vlastite priče, kao i neskriveno divljenje spram glazbene funk poetike Princea te pogrešno dodvoravanje hrvatskoj lakoglazbenoj zajednici. Odlična sviračka ekipa odvela ga je na putove koje su prije njega već utabali Bastardzi, Songkillersi i, naravno, Dino Dvornik pa i Oliver Mandić, ali Noa kao da je zapeo u krivoj prošlosti. Umjesto da ponudi ozbiljan suvremeni funk pop zvuk i plesne ritmove obogaćene čak i sintetičkim beatovima i vrhunskom produkcijom kao dodatnom dimenzijom potencijalnog uspjeha, Noa je zapeo u nekoj sredini. Nepotrebno suzdržan, uz premalo samouvjerenosti i iskrene strasti, kakvu je pokazivao Prince u svakoj svojoj pjesmi, Noa se još treba pronaći. Najvažnije je da tjera svoju priču i ne ravna se prema ostalima s hrvatske pop scene.

Mia Dimšić „Sretan put“ (Croatia Records): Potvrđen status zvijezde estrade

Nakon što se s poletnom i veselom pop pjesmicom „Život nije siv“ na velika vrata ušetala na domaću glazbenu scenu, Mia Dimšić izdržala je do drugog albuma sve prigodne pritiske boravka i opstanka na vrhovima domaćih ljestvica, gdje je, po svemu sudeći, odlučila i ostati. Taj njezin veseli spoj countryja i američkog slatkastog popa Taylor Swift s početka karijere, Kacey Musgraves, ali i baladnog americana zvuka Nore Jones, preuzela je kao vlastiti recept za uspjeh jer ima za to glas i zna, uz pomoć svojih suradnika, kako se to radi. Bez neskrivene želje da krene nekom žanrovskom stazom, a znajući da novac leži na estradi ako joj se priđe s prave strane, ostala je vjerna svojoj prvotnoj odluci i nije pogriješila. I treći album (drugi album je „Božićno jutro“ s božićnim pjesmama) kombinacija je tog njoj dragog ženskog country izraza i hrvatske zabavne glazbe. Gotovo da više ne može promašiti, osim ako skrene naglo u neke nove radikalne glazbene žanrove. Treći album nastavlja se logično na prvi i ne nudi nikakvo uzbuđenje niti nešto što bi valjalo posebno istaknuti. Pomalo bezidejno i predvidivo, ali dovoljno slatko da dođe do hrvatske publike kojoj je njezina glazba pravo otkriće. Ovaj album potvrda je njezina talenta i dobitna formula za dalje.