Trophy Jump „Feels“ JeboTon / We’re Trying Records/ Nasty Cut Records / Horn & Hoof Records

Vrhunski hrvatski punk rock za američko tržište

Trophy Jump je bend iz Zagreba koji postoji još od 2014. godine, ali je za svekoliko hrvatsko slušateljstvo nezasluženo ostao u sjeni jer ne svira mainstream na hrvatskom, već odličan kalifornijski punk rock s pjesmama na engleskom jeziku. Prve asocijacije na kalifornijski punk rock su, naravno, Blink 182 i Sum 41, a zagrebački Trophy Jump ne da im je sličan već je napravio i korak naprijed pa bi komotno mogao novim albumom osvojiti publiku i u sunčanoj Kaliforniji. Da nije riječ o pretencioznom navijanju, pokazuje i činjenica da je album „Feels“ objavljen u suradnji s američkom diskografskom kućom We’re Trying Records, europskom Nasty Cut Records i britanskom Horn & Hoof Records. Svi ti diskografi vide veliki potencijal u ovom odličnom hrvatskom pop punk bendu, koji je potekao iz kolektiva JeboTon odakle već godinama pristižu vrhunski glazbeni talenti. Nažalost, u Hrvatskoj su potpuno neprimjetni i nepravedno zapostavljeni pa su se okrenuli inozemnom tržištu, koje prije svega cijeni i traži kvalitetu, što Trophy Jump bez sumnje ima. Imaju i tu jednu svježu i poletnu energiju koju su još devedesetih promovirali The Offspring, ali se kod njih čuje taj specifičan „Jeboton zvuk“ koji energičnim pjesmama daje rijetku radiofoničnost. Svakako treba izdvojiti odličnog pjevača Antuna Aleksu, kojeg bi lako mogao oteti neki etablirani kalifornijski pop punk bend. Velika je šteta što je hrvatski eter zatvoren za takvu vrstu bendova jer Trophy Jump zaslužuje status velike zvijezde i headlinera na najvećim domaćim festivalima. Album „Feels“ to bez sumnje dokazuje.

Sfumato „Knauf“ (JeboTon): Majstori instrumentalne glazbe

Dok je njihov debi album „Walhali“, objavljen 2018. godine, bio pitak album mladih glazbenika koji su tek kročili na scenu, album „Knauf“ je dokaz da se njihov instrumentalni iskorak nije dogodio slučajno, već je u pitanju visokokvalitetan trio koji jako dobro zna što radi. Klasična postava basa, bubnjeva i električne gitare u njihovu je slučajnu dobitna kombinacija jer nisu „isfurani“ rock trojac koji će pojačati zvuk na pojačalima i zasvirati prljavi rock, već dobro promišljaju svoje skladbe pune dramaturgije i instrumentalnih priča protkanih funkom i pop poetikom. Ima tu i post rocka, i hard rocka, i raznih žanrovskih citata, pa i natruha world musica, no najvažnije je da su doista sjajni glazbenici koji studiozno pristupaju skladbama i odvode nas na neočekivano glazbeno putovanje praćeno dobrim grooveom. Sebe i svoj novi album opisuju kao „sometimes smooth and silky, sometimes dirty and rough“. Neočekivano možete zaploviti laganim downtempo instrumentalima pa upasti u oluju divljih gitarističkih pasaža, a ima i funka, duba i suvremenog jazza. Užitak ih je slušati. Drugi album svakako je potvrda njihove kvalitete.